- Kaže Jutarnji kako će po novom prijedlogu zakona o prekršajnom postupku postojati bitno veća prava primjerice policajaca da na licu mjesta oduzmu vozačku dozvolu ili čak putovnicu. Kaže da će skraćeni prekršajni postupak uključivati i odvjetnika ali da će ga sudac čekati maksimalno dva sata. Piše također da će se oglasna ploča na sudu smatrati dostavom prekršajnog naloga. Što ako imate korumpiranog policajca (ne bih volio generalizirati, no osim korumpiranih policajaca imamo tu i needucirane i/ili frustrirane državne službenike)? Iako su policajci koji me u prosjeku jednom godišnje zaustave uglavnom u pravu, dokazni postupak i način na koji su me zaustavili u prebrzoj vožnji su gotovo uvijek dvojbeni i podložni različitim interpretacijama. Ne bih volio da policajac kojeg izbezumim mojom pravnom argumentacijom neispravnog zaustavljanja može oduzeti moje vrijeme oduzevši mi vozačku dozvolu dok ja to ne riješim na sudu. Da ne kažem da ne vidim kako mi policajac može oduzeti putovnicu, to nikako ne bih mogao dozvoliti; a vi?
- SDP i Ivo Josipović uletiti će s prijedlogom zakona za kažnjavanje ratnog profiterstva. Svako profiterstvo treba kazniti i to brzo i snažno, no mijenjanje zakona koji bi se mogli provoditi reotroaktivno nije dozvoljeno jer je to jedno od temelja na kojem počiva država i poredak u kojem živimo. S profiterima ćemo se morati obračunati na drugi način. Stipe Mesić kaže da se nitko neće usuditi ne podržati takav prijedlog zakona jer bi time zapečatio svoju sudbinu na izborima. To je doista HDZov problem jer za razliku od oporbe koja se može zamarati neprovedivim zakonskim prijedlozima, vladajuća stranka ipak ima kakvu-takvu odgovornost da te zakone na kraju i provedu (nije da ih je to dosada zaustavljalo, no svejedno). Ne vjerujem da će inicijativa uspjeti i vjerojatno dobronamjerna ideja bi se mogla razbiti o glavu onih koji su s time prvi izišli.
- U Večernjem je izašao tekst o pametnim karticama koje bi morale nositi sve naše podatke. Navodno bi se gore našli porezi, doprinosi, imovina, primanja, honorari, ušteđevini!?… Ovo je zastrašujuće iz jednostavnog razloga što se kod nas zaštita podataka vrlo loše provodi; u više nego jednom slučaju osvjedočio sam se i sam kako je jednostavno doći do bilo kojeg podatka koji je recimo po Općem poreznom zakonu tajan. Koja je korist od tajnog podatka kada svatko od 5-6.000 djelatnika porezne uprave s pristupom računalu može doprijeti do popisa moje imovine. To je po meni 5.999 ljudi previše ako se mene pita. Što ako takav popis iziđe van iz zgrade porezne i dopre do nekog Matekovića i njemu sličnih/povezanih osoba? Dok ne iscrpimo sve standardne metode usporedbe imovine i primanja žestoki sam protivnik ovakve invazije u privatnost – nadam se da će čistom nesposobnošću državnog aparata ovaj idiotski prijedlog pasti u zaborav, ne zato što je loš nego zato što su potencijalne konsekvence prevelike.
- Grad Zagreb se napokon upisao kao vlasnik Zagrepčanke zbog kojeg je sveprisutni Milan skoro ostao bez posla. Ja bih postavio dva pitanja: prvo, kolika je bila cijena tog upisa (ne govorimo sada o cijeni koja je plaćena za samo zemljište, nego cijena postupka da se 40 plombi makne s popisa kako bi se grad napokon upisao), a drugo pitanje bi glasilo: postoji li trenutak kada je potrebno svim sredstvima, pa čak i polulegalnim napraviti pritisak kako bi se zakon ispoštivao? Da li je i smije li, u krajnjoj liniji, pravosuđe doista biti nedodirljivo? Ja smatram da postoje trenuci kada je to neizbježno, nadam se da je Milanov oglas Istina je bio jedan od tih trenutaka.
Misao dana:
All government initiatives are doomed. Sure, the government has a few lucky successes, such as building highways and schools and dams and reducing pollution and eradicating polio and encouraging the Internet and winning World Wars I and II. But a broken clock is right twice a day too.