Categories
Humor

66 razloga protiv Ivice Sanadera

U srijedu će se u Saboru raspravljati o povjerenju Ivici Sanaderu pa sam se potrudio sastaviti popis od 66 razloga zašto bi Ivica u srijedu morao ostati bez posla (za one malo manje informirane, po jedan razlog za svakog HDZovog saborskog zastupnika). Here it goes:

  • Andrija Hebrang, Luka Bebić, Frano Matušić?
  • Zato da bi Ivica mogao posvetiti više vremena uskom krugu od 352 najbliža prijatelja.
  • Zato da ima dovoljno vremena da navije sve satove.
  • Zato da se posveti karijeri spin doktora.
  • Zato jer svako malo zaskoči nekoga po hodnicima UN-a.
  • Zato što mu je važnija manifestacija “Kaj su jeli naši stari?” od obilježavanja tužne obljetnice kornatske tragedije.
  • Zato sto sam stvara probleme i onda ih odlučno riješava.
  • Zato što se vozi autom koji nije ecofriendly jer trosi više od 15 litara na 100 km.
  • Zato što bi Hrvatska s Ivićem, a bez Ivice bila vjerojatno sretnije mjesto.
  • Zato što hitrorez nije niti hitar niti reže.
  • Zato što Hrvatska nije dobila organizaciju europskog nogometnog prvenstva (fali nam još stadiona).
  • Zato što inflacija obara sve rekorde.
  • Zato što Ivica nije gentleman.
  • Zato što Janši još nije vratio mobitel.
  • Zato što je Bianca Matković ministrica vanjskih poslova a ne Goran Jandroković kako mu je obećao.
  • Zato što je dozvolio da na vratima crkve bude njegovo ime.
  • Zato što je Glavaša poslao na zimovanje u Jakobsfeld.
  • Zato što je investirao 200 mil kuna u sveučilište (ali u krivoj državi).
  • Zato što je javno pogodovao privatnom partneru u dotada Sunčanom Hvaru.
  • Zato što je kupio dionice HNK Hajduka za 5000 HRK.
  • Zato što je obećao borbu protiv kriminala (barem tri puta).
  • Zato što je pokrenuo Hrvatsku, ali u krivom smjeru.
  • Zato što je smanjio PDV.
  • Zato što je smijenio Ivicu Kirina – Kiro vrati se.
  • Zato što je za vrijeme dok je boravio u Austriji imao auto s tablicama “SPLIT 1”.
  • Zato što je zadnji veliki govor održao na splitskoj rivi (prije njezinog uređenja).
  • Zato što ljetuje na Kovačevićevoj iznajmljenoj jahti.
  • Zato što manipulira djecom.
  • Zato što most prema Pelješcu još uvijek nije gotov.
  • Zato što mu je Đurđa Adlešič potpredsjednica Vlade.
  • Zato što mu je jamstvena kartica odavno istekla.
  • Zato što mu je treći mirovinski stup uplatio Brodosplit (jednom uplatom).
  • Zato što na Facebooku ima točno 66 fanova (koje li koincidencije).
  • Zato što nam neće priznati tko je Maestro.
  • Zato što ne zna razliku između Supera 95 i Eurosupera 95.
  • Zato što nije bio iskren o ZERPu.
  • Zato što nije išao za govorne vježbe za engleski, a svi su mu lijepo govorili.
  • Zato što nije našao razloga da smijeni Kalmetu.
  • Zato što nije potpisao ugovor za Kanadere.
  • Zato što nije pristojno lagati (Aleksandru Stankoviću).
  • Zato što nije riješio tko je naručio pokušaj samoubojstva Ive Pukanića.
  • Zato što nije srihtao posao Bechtelu kako smo se dogovorili.
  • Zato što nije uzeo HNS u Vladu, a oni mu se nude i javno i tajno.
  • Zato što nije vratio 800.000 DEM Miroslavu Kutli kad mu je najviše trebalo.
  • Zato što nosi košulje s izvezenim inicijalima (s vanjske strane).
  • Zato što piše jako, jako lošu prozu.
  • Zato što pojma nema o ribičiji.
  • Zato što prečesto gostuje u Dnevniku.
  • Zato što se druži s Josipom Friščićem.
  • Zato što se Ivica i Suzana vole.
  • Zato što se izlaz s autoceste u Dugobabama ne zove izlaz Dugobabe.
  • Zato što se ne želi javiti na telefon Ivanu Drmiću, a to nije u redu.
  • Zato što se odrekao Franje Tuđmana.
  • Zato što se odrekao svoj junaka.
  • Zato što se odrekao svojih heroja.
  • Zato što se onako uspravno možeš držati samo ako nisi dugo kakio.
  • Zato što se pretvara da email adresa [email protected] nije njegova.
  • Zato što se zove Ivica a ne Ivo.
  • Zato što smo u EU trebali biti 2007. godine.
  • Zato što smo u EU trebali biti i 2009. godine.
  • Zato što smo u EU trebali biti i 2011. godine.
  • Zato što stopa gospodarskog rasta ne obara rekorde.
  • Zato što su u akciji Indeks zaboravili provjeriti njegov doktorat.
  • Zato što u Veronu nije otišao biciklom.
  • Zato što Vlada seljacim isplaćuje poticaje za uzgoj duhana, a istovremeno uvodi zabranu pušenja.
  • Zato što vozi Renault 8 iz 1967. godine (bez katalizatora).
  • Zato što za vrijeme aktualnog sata jede lješnjake prelivene čokoladom i briše čokoladne prste ispod fotelje.
  • Zato što zgrada u kojoj stanuje više nema prizemlje, a prije ga je imala.
Categories
Politika

Uskrs infantilne politike

Bozanić je prije nekoliko dana lansirao svoju uskršnju poruku. Pokušavajući nadmašiti svoju famoznu rečenicu o “grijehu struktura” (za što sam saznao da uopće nije njegova rečenica, nego malo preuređeni stav jednog drugog našeg teologa) ovoga uskrsa Bozanić je spomenuo “infantilnost” naše politike.

Nisam se previše trudio pronaći originalni tekst poruke da vidim da li je upravo ta riječ upotrijebljena ili je to nešto što su novinari sami zaključili, no sklon sam se složiti da je naša politika krenula u neke totalno čudne vode i da se mnoge odluke koje naša vlada donosi doista čine infantilnima.

PlaniranjePrije dvadesetak dana, imali smo cijelu priču i sagu o ZERPu. Dakle već četvrto ukidanje (suspenzija, neprimjenjivanje ili kako god to želite nazvati) govori samo o tome da mi u stvari pojma nemamo što želimo, a još manje su nam jasne konsekvence naših vlastitih poteza (što bi Sanader rekao ne znamo bili piškili ili kakili). Eto primjerice, imamo svima već dobro poznatu situaciju s HSSom koji je odbio glasati za ukidanje ZERPa (vrijedi primjetiti kako je HSS od izborne večeri do danas odustao od apsolutno svake točke njihovog predizbornog programa, neće biti niti referenduma za NATO, ništa od ZERPa, a i novci za seljake su se negdje po putu istopili), a da bi samo dan kasnije Ivica Sanader u dalekom i prijateljskom nam Briselu ustvrdio kako je oporba pokušala srušiti vladu – kako to da nije primjetio da su dva člana njegove vlade glasali protiv, a zastupnici HSSa u saboru također, totalno je nejasno. Nejasno je također i da li su HSSovi ministri dali mandat na raspolaganje, a Ivica ih je potom odlučno odbio ili su jednostavno rekli da nema potrebe za daljnjim dramatiziranjem ove ionako tragikomične situacije.

Sve to skupa bi bila anomalija na političkom radaru da se ista situacija nije ponovila prije nekoliko dana kada je potpredsjednik vlade iz redova SDSSa glasao protiv odluke o priznanju Kosova. Lik je uredno dao mandat na raspolaganje, Ivica ga je odlučno odbio, a lokalni ogranci SDSSa kažu kako priznanje Kosova “nije dovoljno dobar razlog” za napuštanje vlade. Dakle, osim što ti tamo neka Amerika podijeli zemlju iz koje potječeš na pola (ili na trećinu, kako već hoćete) doista nema nekakve posebne drame u tome, takve stvari se događaju svaki dan (ako nigdje drugdje u svijetu, onda je to barem u Srbiji postalo normalno jer su se u posljednjih petnaest godina dijelili kao ameba svakih godinu-dvije).

Ovo gore su čudnovati presedani, jer imamo situaciju u kojoj postaje dozvoljeno da u vlasti imamo ljude koji glasaju protiv odluka zbog kojih su na vlast došli i da pritom misle kako su sačuvali obraz. A po mlakoj reakciji javnosti, čini se da će im to i poći za rukom. Pitanje odgovornosti, principa, etike i morala odavno su što bi neki rekli “misaona imenica” makar je nedokazano da u našoj vladi itko misli. Da li je to uopće vlada, ili interesna skupina, ili ekipa baraba (eto napokon jedne uskršnje metafore) koja se eto dokopala vlasti pa su uletili na Markov trg i dok su kamere isključene tumaraju besciljno po onim hodnicima i razbijaju zatečeni inventar.

Nije stoga niti čudo da kada naiđete na bilo koga tko ima imalo principijelan i iskren stav, da on ispadne ne samo totalno neprihvatljiv, nego i party breaker. Što se onaj Milanović uopće tamo pjeni, pravila igre određuju oni koji su na vlasti, a oni kažu da su pravila nebitna. Forsirati isti stav dva tjedna uzastopce je (barem u hrvatskom svemiru) tako retro. Sjedi, ljudi smo i dogovoriti ćemo se (ili ćemo dati u najgorem slučaju dojam da smo se nešto dogovorili).

Vjerodostojnost, etika, moral, odgovornost, principijelnost su pojmovi koje je potrebno izbrisati iz hrvatskog riječnika jer oni ovdje više ne postoje, novohrvatski jezik ne poznaje više te arhaizme, napustili smo doba kada su se takvi koncepti koristili, nadišli smo i najcrnje prognoze.

Sretan svima Uskrs, trebati će nam.

Misao dana:
While many people believe that lemmings commit mass suicide when they migrate, this is not the case. Driven by strong biological urges, they will migrate in large groups when population density becomes too great. Lemmings can and do swim and may choose to cross a body of water in search of a new habitat[5]. On occasion, and particularly in the case of the Norway lemmings in Scandinavia, large migrating groups will reach a cliff overlooking the ocean. They will stop until the urge to press on causes them to jump off the cliff and start swimming, sometimes to exhaustion and death. Lemmings are also often pushed into the sea as more and more lemmings arrive at the shore.

Categories
eDržava Politika

Državni proračun 2008

Prije dva-tri dana izglasan je državni proračun za 2008. godinu.

Ne mogu a ne primjetiti slijedeće: Budžetiranje se radi u nekom softveru (pretpostavljam u istom softveru kao što ga koristi i državna riznica, dakle SAPu) . To znači da je proračun u stvari, skupina nekih zapisa u bazi podataka. Da bi se njime moglo manipulirati, ti podaci se eksportiraju u neki malo čitljiviji format kojeg mogu koristiti i političari – primjerice u excel. No, ako pogledamo, vlada je prijedlog proračuna dobila u PDF formatu, što je također cool (ne baš ali recimo da je), jer je netko uzeo taj excel file isprintao ga u PDF i poslao u Vladu. Vlada je taj prijedlog proračuna proslijedila u Sabor. Ako ste downloadali saborsku varijantu proračuna, onda nije teško za skužiti kako je saborska varijanta prijedloga proračuna u stvari sve ono što su dobili iz vlade ali u papirnatom obliku što je skenirano i ponovno pretvoreno u PDF.

Poanta je dakle slijedeća; imali smo proračun u nekoj bazi kojom rukuje vjerojatno relativno mali broj ljudi; potom je to prebačeno u nekakav excel file što bi bio recimo optimalan način proučavanja proračuna (možemo raditi neke analize, pivot tablice, tražiti uzorke…), no pretvoreno je u PDF file koji je valjda gospodi ministrima isprintano na papir kojeg mogu koristiti kao uteg ili kao oružje (ali ako su dovoljno pametni mogu pretraživati taj PDF), a da bi na kraju to došlo do sabora kao 40mb PDF file prepun nepretraživih TIFFova.

Da li itko vidi ironiju cijele priče? Što proračun dalje ide (od ministarstva financija, prema vladi, prema saboru) to je on u stvari nečitljiviji (namjerno ili slučajno, procjenite sami). Hrvatski državni proračun je u stvari metafora transparentnosti državne vlasti.

Ja bih recimo htio imati proračun u excel dokumentu, prošle godine sam ga dobio i još je uvijek negdje na ovim stranicama. Kada bi to imao mogao bih raditi puno vrlo zanimljivih analiza. Primjerice, ono što me osobito smeta kod državnog proračuna je što se izvještaj o izvršenju proračuna radi na temelju posljednjeg stanja proračuna u odnosu na utrošena sredstva. Kada to tako gledate, onda su sva konta uredno pozatvarana ili su vrlo blizu izvršenja (ili ispod ili iznad cifre). Takvo stanje u odnosu na koje se ne odnosi samo na rebalanse proračuna, nego i na prerazmještanja unutar proračuna (koja pod određenim uvjetima vlada može raditi i sama bez dozvole sabora). Podatak koji nemamo je koliko takvih pozicija je vlada promijenila tijekom jedne godine i zašto. Eto, primjerice samo u prosincu prošle godine dok smo imali tzv. “tehničku” vladu, takvih zahvata u proračun je bilo više od pet (dalje nisam gledao). Kada bi imali excel prijedloga za 2008, imali bi početno stanje (dakle ono što je sabor doista izglasao za 2007), imali bi posljednje stanje u 2007 (nakon svih rebalansa i razmještanja stavki) i imali bi prijedlog proračuna. Siguran sam da bi se tada vidjelo kako u “planskom” trošenju novca vlada iznimno velika anarhija.

Druga stvar koja me muči oko proračuna je on sam. Ovaj konkretni proračun nije niti razvojni niti socijalni niti stimulativni, u stvari niti jedan epitet kojim ga se pokušava krstiti. Ovo je proračun StatusaQuo. Oni koji gledaju te silne retke moraju doći do zaključka kako u proračunu nisu sakrivene niti silne reforme koje bi morali napraviti (a za koje smo čitali report europske komisije s vrlo jasnim rokovima). Ništa od toga nema unutra. Ovo je proračun bujanja kontinuiteta i u njemu nema apsolutno ništa novoga. OK, moram se ipak složiti da je proračun socijalan iz jednostavnog razloga što su vlade do sada generirale toliko puno socijalnih i ostalih prava da je to skoro nevjerojatno. Nije poanta samo u tome da mnogi koji ta prava koriste na njih nemaju pravo (legalno ili moralno), nego je i problem u tome što je trošak distribucije nekih od tih dobara vjerojatno jednak ili veći od samog iznosa koji se dijeli. Imamo hiperprodukciju različitih prava koja su toliko degenerirala da dolazimo u situaciju koju očigledno nije zamislio neki osobito oštri mislioc a koja kaže da ćemo vrlo uskoro imati “obavezno dopunsko osiguranje”. Kako osiguranje može biti istovremeno obavezno i dopunsko?

Treća stvar koja me muči oko proračuna su amandmani. Naime, urbani je mit da državni proračun kreira primjerice Ivan Šuker ili Ivica Sanader. To apsolutno nije točno. Proračun kreiraju tete Štefice po računovodstvima državnih institucija, zavoda, agencija i ministarstava. Ivan i Ivica možda samo tu i tamo nešto prekriže ili pošalju instrukciju dolje u bazu što negdje treba sakriti ili gdje nešto treba dodati, no kao što je 75% proračuna zadano, tako je i 75% proračuna napisala (metaforička) Štefica u računovodstvu. Ono što je bizarno je to da (koliko je meni poznato) nijedna vlada od početka ove države do danas, nije prihvatila niti jedan jedini amandman na proračun koji je nastao u Saboru. OK, možda je koji “pozicijski” i prošao no nijedan oporbeni nije (navodno je prošao jedan i to greškom u doba Ivice Račana), a ja niti sekunde ne vjerujem da među 150 izabranih u Saboru nema apsolutno niti jedan jedini, u razdoblju od 17 godina koji nije u stanju napisati prijedlog proračuna a koji je jednako dobar ili bolji od podplaćene, nisko motivirane, loše educirane i općenito nezainteresirane Štefice u gore spomenutom računovodstvu? Da li je to doista moguće?

Državni proračun bi morao biti dokument široke javne rasprave, to bi nadalje morao biti dokument koji bi morao proći najžešću moguću kritiku, sito i rešeto struke, ekonomista i revizije. Dokument koji bi do zabrinjavajuće razine detalja morao biti javno dostupan svima i svakome. Dokument u kojem bi netko iz npr. Pleternice mogao napisati mail u državnu riznicu i reći kako nije istina da će lokalna općina potrošiti 14.000kn na uredski pribor iz jednostavnog razloga što su im ormari pretrpani olovkama, fotokopirnim papirom, ljepljivom trakom i spajalicama.

Zamislite malo kako se proračun kreira; u prošloj godini ste imali u svojoj instituciji predviđeno npr. 10.000kn za uredski pribor. Štefica otvori novine, pogleda kako inflacija galopira, kako premijer upozorava, kako su bankari suzdržani, a ministar Šuker reterira (ako on uopće zna što ta riječ znači) – i koji drugi zaključak Štefica može donijeti nego da poveća stavku sa svojih 10.000kn na recimo 11.000kn (ili na neku drugu cifru jer nikada nije dobro vidjeti da onaj indeks povećanja bude okrugla cifra.

Ili, imate situaciju da imate nekakvu školu, i nakon tko zna koliko vremena dobili ste u 2007 pravo da promijenite dotrajale prozore na sjevernom krilu zgrade. Inače ste imali 50.000kn za održavanje zgrade, u 2007 ste dobili 150.000, i sada probate diskretno dignuti u ovoj godini na 167.000kn za održavanje pa ako prođe super. Problem je u tome što su prozori promijenjeni 1996. godine a netko tamo deset godina kasnije svake godine uredno dopisuje nove prozore.

Državni proračun je ne samo deklarativni nego stvarni dokument kojime se može upravljati ili barem usmjeriti kuda ova zemlja ide. Sve dotle dok se sustavno ne bude analizirao taj dokument i dok ne bude jasno da ništa u njemu nije sveto pismo, sve dotle nekog značajnijeg napretka neće biti.

Misao dana:
It’s clearly a budget. It’s got a lot of numbers in it.