SDPov gospodarski program je bezidejan, nekonkretan, vodi deficitu, novim porezima i novim zaduženjima. Ne nude ništa novo, nego stanje gore nego sada. Znači, ono što SDP nudi, HDZ je već ostvario.” (izjavio je Šuker i ostao živ)
Jel još netko osim mene kuži ironiju rečenoga?
Misao dana:
At least two thirds of our miseries spring from human stupidity, human malice and those great motivators and justifiers of malice and stupidity, idealism, dogmatism and proselytizing zeal on behalf of religious or political idols.
“Imamo razloga za zadovoljstvo, jer ocjene Svjetske banke (WB) će se itekako odraziti u Bruxellesu i svugdje”, rekao je Šuker dodajući kako je, za razliku od prije dvije godine, “danas lijepo biti u Washingtonu i razgovarati s gospodom iz Svjetske banke i MMF-a”.
Ocijenio je kako bi kreditni rejting Hrvatske sigurno porastao nakon svih tih dobrih ocjena u posljednjih mjesec dana, ali se to neće dogoditi zbog izbora.Govoreći o prognozama gospodarskog rasta u 2007., koje je MMF objavio u četvrtak, ministar Šuker je kazao kako je za Hrvatsku ta procjena korigirana na više – s 4,6 posto, na 5.6 posto, što je podudara s prognozama EU za Hrvatsku od 5.7 posto, i domaćim prognozama dok on osobno očekuje da rast bude oko šest posto.
Glede vanjskog duga Hrvatske, koji i dalje raste i prešao je 30,5 milijardi dolara i 85 posto BNP-a, Šuker je kazao kako “vanjski dug treba držati pod kontrolom, ali on nije zabrinjavajući. Udio države u vanjskom dugu smanjio se s 34 na 21 posto”, rekao je, ističući kako raste udio banaka i poduzeća u vanjskom dugu, zbog gospodarske ekspanzije i potražnje za kapitalom, kao i zbog potreba stanovništva. (dnevnik)
Isti taj Šuker je uspio napaviti puni krug, prvo je tvrdio kako oporba licitira stopama razvoja. Potom se hvalio stopom rasta od 7% kojeg je HDZ postigao da bi sada bio sretan sa 5.6% rasta. Uočite kako postoji ogromna razlika između 4.6% i 7% – razlika je impresivnih 65% i sada ja pitam kakav je to ekonomista koji svoju projekciju rasta (a Šuker bi morao biti osoba br. 1 u ovoj državi za pitanje kuda mi idemo, jer su ključevi kase unjegovim rukama) fula za impresivnih 65% i kao što ispada, njemu je u stvari sasvim svejedno koji će postotak na kraju ispasti?
Eh, a tu je i pitanje vanjskog duga, i slušajući Jandrokovićev poučak, rast vanjskog duga je upola manji nego što je bio za vrijeme prethodne vlade i to je samo po sebi uspjeh.
Idemo malo razmisliti o tome. Vanjski dug raste u taktu od 2 milijarde eura na godinu a to je 5,5 posto BDP-a! Dakle, cijeli naš ovogodišnji rast je – posuđen! A ministar financija kaže da bi nam unatoč toga kreditni rejting i porastao da nije izbora! Pa onda druga linija obrane: Vanjski dug države je smanjen. Ali je povećan unutarnji a privatni sektor pritisnut prema stranim izvorima financiranja. Kao da i privatno zaduživanje nije makroekonomski problem ministra financija. Ljudi se zadužuju (i to još uvijek pretežno zbog potrošnje!) jer vide samo privid rasta a ne i ogroman teret duga, koga moramo otplaćivati rasprodajom imetka (i nešto malo povećanjem turističkog dohotka). Volio bih vidjeti alternativno viđenje ovog problema ako on uopće postoji.
Na stranicama (za koje se čine da su vlasništvo HGK), postoji excel file sa stanjem vanjskog duga ove države iz kojeg sam napravio slijedeći graf:
(kliknite na sliku za uvećanje)
HGK radi izračun u dolarima, a ovdje treba imati na pameti da je tečaj dolara dramatično pao u posljednjih nekoliko godina.
A Šuker kaže da bi nam rejtnig trebao rasti, što bi Račan rekao “Ma hajte”!
Misao dana:
The budget should be balanced, the Treasury should be refilled, public debt should be reduced, the arrogance of officialdom should be tempered and controlled, and the assistance to foreign lands should be curtailed lest Rome become bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance. Marcus Tulius Cicero
Ne znam da li ste vidjeli priču koju je objavio business.hr a koja kaže slijedeće:
Ubrzanje gospodarskog rasta sa 6 posto u ovoj na 7 posto u 2010. godini te održavanje stabilne inflacije od oko 2,2 posto u srednjoročnom razdoblju glavne su makroekonomske pretpostavke na kojima se temelje projekcije iz smjernica ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2008. do 2010.
E sada, mogu gospoda HDZovci govoriti štogod hoće, no činjenica je da je cilj gospodarskog rasta kako ga je HDZ postavio uvjerljivo najniži od svih zemalja tranzicije (dio statistika na tu temu sam obradio prije nekoliko dana u izvješću nacionalnog vijeća za konkurentnost). Dakle sada ne govorimo o tome da li je rast od 10 posto realan ili nije, ili koji su preduvjeti nužni da bi taj rast postigli, no činjenica je da su HDZovci cilj rasta postavili toliko nisko da je po meni to isključivo njihov potpis na kapitulaciju po kojoj oni koji bi sve morali znati ne znaju kako postići stope raste koje očigledno svi osim nas postižu. Ne razumijem takvo ponašanje, kao da nam je minimalni gospodarski rast dovoljno dobar (a ako gledate ono što analitičari kažu za ovih prvokvartalnih 7% biti će vam jasno da je tih 7% proizašlo iz velike dinamike gospodarstva u našem okruženju, odnosno povećanju osobne potrošnje – dakle opet iz jalovih i kratkoročno održivih razloga).
Uočite i da se premijer nedavno hvalio sa stopom rasta od 7% dok projekcija ministarstva financija kaže 6% za cijelu godinu. How did that happen? A kada smo već kod ministarstva financija, vrijedi se podsjetiti što je naš knjigovođa iz Gorice govorio još prije tri mjeseca:
U petak sam bio na jednom prijateljskom sastanku na tajnoj lokaciji koja je povijesno značajna (ali je neću imenovati) gdje smo malo diskutirali o jednom zanimljivom fenomenu. Naime, tijekom proteklih nekoliko tjedana sasvim je jasno postalo kako Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) nema namjeru u novi pobjednički mandat sa sobom povesti postojeći ministarski tim. Ivo je manje ili više skriveno rekao kako svojim ministrima ne vjeruje i da neki novi klinci dolaze na red. Ti novi klinci pak redom dolaze iz redova postojećih državnih tajnika i pomoćnika. Novi HDZovci se masovno pokrštavaju, a neki od pametnijih spremni su u mikrofon izreći i slijedeće:
Mislim da bi mi članstvo u HDZ-u moglo pomoći u napredovanju na poslu. To daje dobru početnu poziciju, ali nije mi to bio osnovni motiv za učlanjenje. Jednostavno sam došao u godine kad mi je došlo do mozga da bih se mogao uključiti’ – rekao je za Jutarnji list jedan od novih članova HDZ-a Davor Mačković (39), inače inženjer, zaposlen u Hrvatskoj elektroprivredi.
Sukladno gornjem, nije ni čudo vidjeti intervju koji je dala Marija Pejčinović Burić, ista ona koja je u gornjem članku početkom ožujka zaprimila HDZovu člansku iskaznicu, a u kojem doslovce izgovara slijedeće:
• Znate li da se o vama govori kao o mogućoj ministrici vanjskih poslova?
– Logično je da ljudi slažu takve kadrovske križaljke kada vide da je netko u stranci, i kada vide da ga se percipira kao dio tima za pobjedu na izborima. To je legitimno i razumljivo, ali izbori koji su pred nama bit će mnogo drukčiji od prijašnjih.
Nemojmo zaboraviti da je Sanader prilikom govora u Ciboni naveo sve ministre OSIM Kolinde Grabar Kitarović. Sada je očigledno zašto, no mislim da je bez presedana da se ovako otvoreno puca na određenu poziciju u času dok je ministrica i dalje na poziciji. A ovaj intervju je samo očigledni pokazatelj što se događa u HDZovoj pozadini, a to je da mlada ekipa koja se okupila u posljednje četiri godine intenzivno radi na svojem pozicioniranju za buduće izbore, a to znači da podmetanja nogu i kojekakvih drugih tome sličnih aktivnosti ne nedostaje, a neke od tih aktivnosti dospijevaju i na naslovnice novina kao primjerice ovaj intervju. No, zanimljivo je ne samo to da se Marija Pejčinović Burić rukama i nogama bori za buduću poziciju, nego i činjenica da je dozvoljeno da takav intervju iziđe u javnosti, za razliku recimo od srcedrapateljskog teksta o ljudskoj sudbini Petra hazardera Čobankovića, koja krasi današnji Jutarnji iako je tekst primjereniji Gloriji ili “Mojoj istini” ili kako se ti časopisi već zovu.
I da završimo s rečenicom najvećeg hrvata u domovini i dijaspori, samog Ive Sanadera (koji je po vlastitom priznanju u doba domovinskog rata održavao “hotline” između hrvatske i austrije, ako se nisam raspao od smijeha kada sam to čuo onda vjerojatno neću nikad):
Samo je nesposobnost koalicijske vlade, koja je više zainteresirana za borbu oko fotelja, a ne za dobrobit hrvatskih građana, dovela do njihova poraza.
A kako se onda računa ovaj istup Marije Pejčinović Burić?
Misao dana:
There’s nothing so improves the mood of the Party as the imminent execution of a senior colleague.
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.
