Google

c’mon people… (7:42, Paul McCartney, Off the Ground, 1993)

Na blogu marketingservisa krenula je diskusija o poteškoćama samostalnog blogiranja. Naime posjetitelje koji posjećuju blog (u mom slučaju na dosadašnji mracniblog.blog.hr) po nekim statistikama uglavnom dolaze sa naslovnice blog.hr-a na čijoj sam cool listi praktički od prvog dana (dakle više od godinu i pol). U ovome času to znači da nekoliko stotina posljetitelja (od čega nešto više od stotinu redovnih) stiže s naslovnice i pitanje je što će se dogoditi kada za koji dan prestanem tamo objavljivati tekstove?

Iskreno, pojma nemam. Sasvim sigurno će posjećenost dramatično pasti, barem u prvom trenutku iako mislim da će faza tranzicije (koju sam osmislio) trajati neko vrijeme i da će ljudi kreirati bookmarke ili prebaciti RSS feedove ako su ih imali (sudeći po komentarima u posljednjih nekoliko dana to vjerojatno nije pretjerano česti slučaj).

Da bio blog uopće opstao, potrebno je da ljudi znaju za njega. Prvi ključ je dakle da imamo etablirani blog kojeg ljudi čitaju, što bih za sebe rado ustvrdio. Drugi ključ je međusobno linkanje na kojeg nisam previše obraćao pažnju i ako pogledate popis linkova na starom blogu vidjeti ćete da je popis vrlo kratak i u pricipu se linka na stranice koje sa samim blogom i nemaju previše veze. Dakle, ubuduće moram više paziti na međusobno linkanje (imam neke ideje ali o tome kasnije).

Treći ključ su tražilice, naime sve češće i češće uočavam kako su ljudi na blog došli putem tražilice. To znači da blog moram učiniti “kompatibilnim” za tražilice te da moram imati sadržaje jasno kategorizirane. Blog.hr tu u stvari jako loše stoji jer je struktura samih stranica koncipirana na način koji nije npr. google friendly i iako se na to vjerojatno moglo utjecati u nekome času, sada je za to kasno, no siguran sam da je wordpress bolji. (moram malo pregledati taj html)

Ključne riječi su dakle kritične kako bi blog u segmentima koji su meni zanimljivi ispao relevantnim i samim time da pagerank bude bolji, budući da će korisnik tražilice uglavnom kliknuti na prvi ponuđeni rezultat njegove pretrage.

Put to poznatog bloga, pa čak i do broja čitatelja koje sada imam na blog.hr-u će biti dugačak i sasvim sigurno težak, no definitivno ne i nemoguć.

Eto ovaj post, je jedan od takvih pokušaja (ujedno i prvi post kojeg ne objavljujem na starom blogu) jer koristim neke napredne tehnike za povezivanje blogera, konkretno u ovome slučaju koristim trackback.

Misao dana:

I busted a mirror and got seven years bad luck, but my lawyer thinks he can get me five.

sympathy for the devil… (5:09, King, Return to splendor, 2000)

Tijekom jučerašnjeg blogerskog druženja, aljoša aka. marketingservis/blog u jednome času je pitao da li uočavamo razliku između svijeta u kojem dominiraju naftne i rudarske kompanije u kojem se svi nešto mlate ili ratuju, za razliku od interneta na kojem se događa jedna poluneslužbena renesansa i na kojem rasturaju tvrtke koje imaju moto koji glasi Don’t be evil?

To me pak podsjetilo je jedan drugi dobro poznati tekst od dosta nepopularnog autora, tekst u jednome svojem dijelu kaže slijedeće:

No social order ever perishes before all the productive forces for which there is room in it have developed; and new, higher relations of production never appear before the material conditions of their existence have matured in the womb of the old society itself. Therefore mankind always sets itself only such tasks as it can solve; since, looking at the matter more closely, it will always be found that the tasks itself arises only when the material conditions of its solution already exist or are at least in the process of formation.

Ukratko i na hrvatskom, autor kaže kako; Nijedno društveno uređenje ne nestaje prije nego što se sve produktivne snage koje postoje ne razviju do kraja, a novi, viši odnosi se nikada ne pojavljuje prije nego što su materijalni uvjeti njihovog postanka nastali u utrobi starog društva. Iz toga slijedi da ljudsko društvo postavlja sebi samo one zadatke koje može i riješiti, jer, ako gledamo malo pobliže, uvijek će zadaci izroniti u času kada materijalne pretpostavke za njihovo rješenje već postoje ili su u procesu formiranja.

To bi ukratko moglo značiti kako se postojeće kapitalističko društvo u kojem trenutno živimo nalazi pri kraju i kako će iz nove internet kulture koju je isfinancirao taj isti kapitalizam proizaći sasvim novo društvo – nadajmo se samo da će biti bolje od ovog sadašnjeg :)

Druga stvar o kojoj smo bili razgovarali je pitanje prisutnosti na internetu, no o tome malo više sutra.

Misao dana:
When the age of the Vikings came to a close, they must have sensed it. Probably, the gathered together one evening, slapped each other on the back and said, “Hey, good job.”