Franz Ferdinand

On the Turning Away… (7:57, Pink Floyd, Delicate Sound of Thunder Disc 1)

Ulovilo me da sam si spržio kompilaciju Pink Floyda, stavio je u CD player u autu i sada bih se htio voziti nekuda daleko i slušati muziku, jako, jako glasno. Možda mi se želja ispuni slijedeći tjedan (hehe).

On the turning away Razmišljajući o postu kojeg sam napisao o koncertu Franz Ferdinanda prije nekoliko dana, skužio sam da sam napisao jednu veliku istinu a to je da pojedini bandovi imaju vrlo karakteristični stil, i tako primjerice svaka stvar od U2 ili Pink Floyda ima svoju karakterističnu notu i zvuk. Svatko od njih iscijedi iz svima jednakih instrumenata vrlo karakteristični zvuk. U2 ili Pink Floyde mogu prepoznati žmirečki, u prvih nekoliko nota (sekundi) izvođenja. Ima tih autora još, no ova dva su definitivno istjerala svoj zvuk.

Usput rečeno, bio sam na koncertu Pink Floyda u Bečkom Novom mestu prije dvanaestak godina u doba njihove famozne Pulse turneje koju su neposredno nakon toga ovjekovječili dvostrukim CD albumom, a prije nekoliko dana/tjedana izašao je i dvostruki DVD kojeg bih svakako htio nabaviti.

On the turning away
From the pale and downtrodden
And the words they say
Which we wont understand
Dont accept that whats happening
Is just a case of others suffering
Or youll find that youre joining in
The turning away

Its a sin that somehow
Light is changing to shadow
And casting its shroud
Over all we have known
Unaware how the ranks have grown
Driven on by a heart of stone
We could find that were all alone
In the dream of the proud

On the wings of the night
As the daytime is stirring
Where the speechless unite
In a silent accord
Using words you will find are strange
And mesmerized as they light the flame
Feel the new wind of change
On the wings of the night

No more turning away
From the weak and the weary
No more turning away
From the coldness inside
Just a world that we all must share
Its not enough just to stand and stare
Is it only a dream that therell be
No more turning away?

Franz Ferdinand u Zagrebu

Kao što sam to i najavio, jučer sam posjetio koncert Franz Ferdinanda na Šalati. Koncert se dogodio unutar inmusic festivala koji traje još nekoliko dana, a već sutra ću ga pohoditi ponovno kada ću poslušati Morrisseya. Za razliku od prošlog koncerta na kojem sam bio (a to je, podsjetimo se, bio Lou Reed na Križankama u Ljubljani kada sam u cijelom koncertu uspio identificiriati svega 1 pjesmu [slovima: jednu] i to Sweet Jane koju je odsvirao na bis), na ovom koncertu sam prepoznao solidnu polovicu ponuđenog repertoara i zbog toga sam poprilično zadovoljan.

Nisam muzički stručnjak, no dečki očigledno traže svoj stil jer postoje vrlo velike muzičke razlike između različitih melodija. Većina njihovih uspješnica u pozadini ima neke polu vojničke koračnice, a nerijetko počinju nekim agresivnim ritmom, potom malo milozvučnog pjevanja i onda opet nakon toga ožeži po gitari. Nesretan sam i s razglasom budući da su se vokali jako loše čuli i bili su često totalno nerazgovjetni. Nesretan sam i zbog toga što se nisam adekvatno obukao pa mi je bilo malo hladno.
No na koncertu sam skužio nekoliko zanimljivih stvari koje bi mi netko morao objasniti;

Tko su ljudi koji kupuju majce Franz Ferdinand na Franz Ferdinand koncertu?
Tko su ljudi koji su na White Stripes kupili majcu, pa dođu s tom majcom na Franz Ferdinad koncert?
Zašto to čine?
Tko su ljudi koji uzmu mobitel, nekoga nazovu i potom visoko dignu mobitel u zrak i usmjere ga prema pozornici?
Koga su to nazvali?

Misao dana:
Do You Want To?