facebook

Nakon nekoliko mjeseci (ili tjedana?) imam svoje finalno mišljenje o Facebooku. Za razliku od Linkedina koji je profi mreža sa vrlo strogim pravilima i u osnovi igraničenim mogućnostima komunikacij, Facebook je mreža za najšire moguće narodne mase. Moram priznati da mi je legao daleko bolje od myspace-a, a doista nema gore koga nema (da ne kažem kako sam pronašao neke davno izgubljene prijatelje).

Anyway, najveći problem kojeg ja vidim sa Facebookom a vjerojatno i sa svim drugim socijalnim mrežama je to da je popis prijatelja javan (čime u stvari i pogoduju rapidnom širenju mreže). No, moji prijatelji su dio mene koji me definira kao osobu. Onaj tko zna tko su moji prijatelji zna u kojim se krugovima krećem, čime se bavim i što od mene može očekivati.

I sve je to još OK u nekom prijateljskom krugu, no kada se prebacite na Linkedin gdje profesija i posao dolazi do izražaja, potencijalne konsekvence zainteresiraonm promatraču mogu biti zastrašujuće.

Prije ili kasnije očekujem neku frku na tu temu.

Misao dana:
Position yourself as a center of influence – the one who knows the movers and shakers. People will respond to that, and you’ll soon become what you project.

Priču o Web2.0 i socijalnim mrežama smo već odavno apsolvirali; nikome nije pretjerano jasno čemu to točno služi. Primjerice, neko sam vrijeme promatrao myspace i iskreno doista nisam pronašao pretjerani smisao tog sitea; moja dijagnoza za myspace je da je to internet unutar interneta. Istina, strašno je jednostavno iznimno brzo kreirati gomilu sadržaja na nekoj polusmislenoj stranici ali…

Linkedin je malo drugačija priča, taj site dođe kao myspace za odrasle ili još bolje – facebook za odrasle. Strogo profesionalno, site gdje se možete spojiti sa svojim kolegama, davno izgubljenim prijateljima i slično ali bez flash videa, igrica i lančanih pisama. S nekih 120+ prijatelja i ukupno 2.5mil ljudi u mreži do mene nije osobito teško doći do pojedinih ljudi. Nije da mi je linkedin dosada nešto osobito pomogao ali je zanimljivo koristiti taj servis.

Eh, na facebook su me nagovarali neko vrijeme i jučer sam popustio. Vrlo je jednostavno i čini se da su svi tamo. Ima mala aplikacija u kojoj upišete svoj gmail account, ovaj proskenira adress book i pošalje pozivnice. 12+ sati kasnije i imam već 70 prijatelja i nisam siguran jel to malo ili puno (još 50+ pozivnica ljudi koji se nisu očitovali). Ima tamo dosta tih zezalica koje sam sretno i veselo pokliktao, no nakon neke 5-6 zezalice pitao me da moram preporučiti 20 prijatelja da bih instalirao najnoviji widget. Facebook je dakle generator spam-a i aktivnosti za druge ljude; ne vidim zašto bih ja morao 20 drugih ljudi opteretiti samo zato jer hoću vidjeti rezlultat kviza “koji sam ja diktator”?

Pitanje je dakle i koga smatramo prijateljem, evo ja sam poslao brdo tih pozivnica i neka neočekivana imena su se pojavila na facebooku od kojih sam nekima poslao samo jedan jedini email (primjerice: jednoj mladoj dami sam čini se poslao neku od bezbroj pozivnica za gmail svojevremeno i to je bila naša jedina interakcija). Prije neki dan sam naletio na jednome blogu na slijedeću ilustraciju koja sjajno opisuje kako socijalne mreže funkcioniraju a donekle sumiraju i što ja mislim o tome:

p.s. ako i dalje mislite da želite biti u mojoj mreži na facebooku ili linkedinu, šaljite mail ili ostavite komentar (nemojte zaboraviti mail adresu)

Misao dana:
The Internet is a giant international network of intelligent, informed computer enthusiasts, by which I mean, “people without lives.” We don’t care. We have each other…