opet bez notebooka…

Dečki iz MSANa rade na mom notebooku i mijenjaju mu crijeva tako da sam bez moje itunes biblioteke pa samim time bez naslova (a to mi je već prirodni refleks i ne osjećam se dobro kada napuštam uhodanu šprancu).

Anyway, čuo ja da je poludjela krava u stvari pronađena u ilegali što je ozbiljan problem. S jedne strane je dobro što je uhvaćena na djelu (krava, mislim), i dobro je to što se nije pometalo pod tepih to saznanje – no sama činjenica kako je ministar (i svi ostali) uporno ponavljao kako sustav funkcionira i kako legalnim kravama se to ne može dogoditi i kako je ovo demonstracija sustava na djelu je u najmanju ruku zabrinjavajuća.
Čobanković nam je zatajio podatak i plasirao neistinu (da li je lagao sada je pitanje tehnikalije, no da je zatajio – definitivno je).
Brišem mu peticu iz zalaganja od prošlog tjedna.

U normalnim državama dao bi ostavku, u nekim malo nedemokratskijim bi završio kao i gore spomenuta krava, a kod nas (kao zlatna sredina) vjerojatno neće biti konsekvenci, eventualno možda netko na nižoj razini izgubi posao što bih u okolnostima prihvatio kao čin iskupljenja.

Na ovome mjestu na svom prvotnom blogu napisao sam kako počinje odbrojavanje. Za vas malobrojne koji znaju za ovu adresu, radi se o najavi seobe mračnog bloga s blog.hr domene na svoju vlastitu. Seoba bloga je “krupna” stvar za moj mali blog jer se iz okrilja blog.hr-a koji mi daje puno ekspozicije selim u bespuća interneta i borba za posjetitelje neće biti jednostavna. Razmišljam o tome kao jednom donekle znanstvenom projektu pokušavajući dokazati kako je domaći internet sposoban prihvatiti samostalnog blogera. (činjenica je da doduše nisam prvi, no vjerojatno jesam prvi s glasovite blog-ove cool liste)

Misao dana:
Oh My God, It’s Full Of Stars

all this useless beauty… (4:57, Elvis Costello, Live From 6A: Great Musical Performances, 1997)

Spomenuo sam svojevremeno kako su se u jednom trenutku na mom blogu (a i na mnogim drugima) počeli pojavljivati komentari pohvalama. Obzirom da mi je trebalo podosta vremena da skužim o čemu se radi, prvih nekoliko komentara mi je godilo, nakon toga sam krenuo (čisto da vidim o kome se radi) kliknuti na link te bih se opako iznenadio. Naime, najčešće bih završio na nekome blogu na koji svojom voljom ne bih otišao, a osim toga da nekome mojih godina u history-u naletim na popis takvih “blogića” ozbiljno bih se zabrinuo ili bih razmislio da li je to trenutak kada je potrebno obavijestiti organe reda o takvom ponašanju.

Te komentare, dakle, ostavljaju najnoviji spammeri koji očigledno nisu niti pročitali post koji komentiraju, te kako to tzombix lijepo kaže; ubacivanjem komentara koji nemaju nikakve veze niti s postom niti s blogom samo zatrpavaju prostor komentara i čine ga nečitkim i nepreglednim.

Sada kada sam odradio uvod, htio bih spomenuti ekipu koja je u osnovi druga strana iste medalje, a koji kroz komentare koji se na ovaj ili onaj način “izruguju” ili kritiziraju dizajn mog bloga, odnosno hvale svoj dizajn kao napredniji. Let me tell you something about design.

Pregledavajući blogove (što po svijetu, što po blog.hr-u) nije teško uočiti kako njih otprilike 99,95% nema nikakve veze s “dizajnom”. U stvari, jedini način da te blogove i riječ dizajn ugurate u istu rečenicu je negacija ili jasna kontradikcija. Svaka rečenica koja na takvome blogu uključuje “pogledajte moj novi dizajn” nema nikakve stvarne veze sa stvarnošću osim na onoj najnižoj tehničkoj razini, budući da i slike koje crta četverogodišnjak zadovoljavaju sve tehničke karakteristike da ih nazovemo slikama, no teško da ih možemo uspoređivati s djelima jednog Moneta ili Eschera.

Sigurno ste čuli izreku kako odijelo čini čovjeka. Na isti način ja gledam i na neke druge stvari (vratiti ću se na blogove malo kasnije) poput primjerice posjetnice, memoranduma ili koverte budući da su to obično prvi dokumenti koje primate u ruke od novog partnera (kupca, dobavljača ili koga već). Kada bi vam netko dodao šarenu, sadržajno nepovezanu vizitku na kojoj nemate sve podatke koje bi htjeli vidjeti, a i oni koji su prisutni nisu organizirani onako kako je to logično, bili bi prisiljeni neko mišljenje o njemu (ili njoj) stvoriti na temelju tog komadića papira. To mišljenje ne bi bilo baš sjajno budući da bi ta vizitka izgledala kao da ju je “dizajnirala” (ovo je bio sarkazam za one koji ga nisu uočili) Janis Joplin na LSDu (a to nije dobro).

Sada se prebacimo na blog problematiku – pogledajte neki od takvih “blogića” i pokušajte donijeti mišljenje o autoru bloga, samo na temelju izgleda (uvjetno nazvanog dizajnom)? Što vidite? Brdo konfuznih ljudi koji misle da je slika doista važnija od tisuću riječi, ekipe koja ne razumije princip kontrasta ili u prijevodu ekipa kojoj nije jasno zašto između slova i podloge mora biti razlika u tonovima dovoljno velika kako bi tekst (ako je uopće vrijedan čitanja) bio čitljiv.
Pogledajte malo navigaciju na tim blogovima; porazbacani linkovi, nikako strukturirani i općenito nejasne razlike između sadržaja i forme. Bacite pogled na slikovne elemente; prevelike na ekranu, još veće u kb (zar nitko više ne pazi na to koliko je stranica u stvari teška i da li joj treba deset ili stotinu i deset sekundi za učitavanje)?
Da ne kažemo kako su sami tekstovi totalno nejasni i nepovezani; gramatiku uopće da i ne spominjem, upotrebu interpunkcija još manje, a pravila lijepog ponašanja (poput razmaka nakon interpunkcije) nikada to tih blogova nisu niti stigle. Priču o početku, radnji i krajuu nema smisla niti načimati, a riječnik koji je upotrijebljen vrlo je često sveden na rečenice koje jedva zadovoljavaju minimalnu jezičnu formu, a sam odabir riječi se svodi na riječi koje je u stanju reproducirati neki od riječnika na mobilnom telefonu prilagođenom slanju SMS poruka.
I zadnje, da li itko od tih ljudi uopće razumije da nemaju svi jednake monitore odnosno o browserima da i ne govorimo; nešto što možda donekle dobro izgleda na 800×600 u exploreru totalno se raspadne do mog 1400×1050 firefoxa.

Moj blog nije dizajniran i ono što se na njemu nalazi nema nikakve veze s dizajnom (najbolje što mogu reći o “dizajnu” je da je čist i jasan); ono što sam ja učinio je da sam uzeo postojeću shemu, prilagodio boje onima koje sam želio, te sam potom izbacio apsolutno sve viškove koji mi ne trebaju. Moj blog je blog koji se bavi sadržajem, sve ostalo je nebitno.

U slučaju da niste u stanju razumjeti što dizajn u stvari jest, predlažem da napravite to isto.

Misao dana:
Holden: Describe in single words only the good things that come into your mind about… your mother.
Leon: My mother?
Holden: Yeah.
Leon: Let me tell you about my mother. [Shoots him]

god is a DJ… (3:28, Faithless, Forever Faithless, 2005)

Ako imate malo vremena i dobre volje, ako znate dobro engleski (onoliko dobro koliko je potrebno da čitate njigu na engleskom), te ako još pritom imate volju knjigu čitati s ekrana (iako je možete bez problema isprintati, onda vam preporučam da posjetite slijedeći link;

http://www.andrewsmcmeel.com/godsdebris/

Na ovoj adresi možete downloadati besplatnu e-knjigu “God’s Debris”, što bi mogli slobodno prevesti kao “Božji ostaci”. Knjigu je napisao Scott Adams kojeg inače pratim na njegovom blogu odnosno kroz njegov dnevni newsletter sa dilbertom (na kojeg se možete prijaviti i dobijati ga svakodnevno emailom).

Anyway, knjiga (na svega 144 stranice, pisane velikim slovima na malome formatu – ako imate dobri vid možete isprintati 4 stranice na jedan A4) se bavi raspredanjem o Bogu, nešto slično metafizičkom eksperimentu poput onoga u “Zen i umijeće popravljanja motocikla”, ili knjizi “Goedel, Escher, Bach” – ukratko, čitajući ovu knjigu (za što vam objektivno treba dva sata vremena) nećete spoznati ništa specijalno novoga, niti ćete biti obogaćeni žestokim literarnim radom, nego ćete odjednom imati otvorena mnoga nova pitanja, i to ona najteža, egzistencijalna za koja ne postoje jednostavni ili jednostrani odgovori.

Misao dana:
15 Feb 94 – Brain Meets Brawn
“Pinky, are you pondering what I’m pondering?”
I think so, Brain, but if they called them “Sad Meals”, kids wouldn’t buy them!