Categories
Blog

all this useless beauty… (4:57, Elvis Costello, Live From 6A: Great Musical Performances, 1997)

Spomenuo sam svojevremeno kako su se u jednom trenutku na mom blogu (a i na mnogim drugima) počeli pojavljivati komentari pohvalama. Obzirom da mi je trebalo podosta vremena da skužim o čemu se radi, prvih nekoliko komentara mi je godilo, nakon toga sam krenuo (čisto da vidim o kome se radi) kliknuti na link te bih se opako iznenadio. Naime, najčešće bih završio na nekome blogu na koji svojom voljom ne bih otišao, a osim toga da nekome mojih godina u history-u naletim na popis takvih “blogića” ozbiljno bih se zabrinuo ili bih razmislio da li je to trenutak kada je potrebno obavijestiti organe reda o takvom ponašanju.

Te komentare, dakle, ostavljaju najnoviji spammeri koji očigledno nisu niti pročitali post koji komentiraju, te kako to tzombix lijepo kaže; ubacivanjem komentara koji nemaju nikakve veze niti s postom niti s blogom samo zatrpavaju prostor komentara i čine ga nečitkim i nepreglednim.

Sada kada sam odradio uvod, htio bih spomenuti ekipu koja je u osnovi druga strana iste medalje, a koji kroz komentare koji se na ovaj ili onaj način “izruguju” ili kritiziraju dizajn mog bloga, odnosno hvale svoj dizajn kao napredniji. Let me tell you something about design.

Pregledavajući blogove (što po svijetu, što po blog.hr-u) nije teško uočiti kako njih otprilike 99,95% nema nikakve veze s “dizajnom”. U stvari, jedini način da te blogove i riječ dizajn ugurate u istu rečenicu je negacija ili jasna kontradikcija. Svaka rečenica koja na takvome blogu uključuje “pogledajte moj novi dizajn” nema nikakve stvarne veze sa stvarnošću osim na onoj najnižoj tehničkoj razini, budući da i slike koje crta četverogodišnjak zadovoljavaju sve tehničke karakteristike da ih nazovemo slikama, no teško da ih možemo uspoređivati s djelima jednog Moneta ili Eschera.

Sigurno ste čuli izreku kako odijelo čini čovjeka. Na isti način ja gledam i na neke druge stvari (vratiti ću se na blogove malo kasnije) poput primjerice posjetnice, memoranduma ili koverte budući da su to obično prvi dokumenti koje primate u ruke od novog partnera (kupca, dobavljača ili koga već). Kada bi vam netko dodao šarenu, sadržajno nepovezanu vizitku na kojoj nemate sve podatke koje bi htjeli vidjeti, a i oni koji su prisutni nisu organizirani onako kako je to logično, bili bi prisiljeni neko mišljenje o njemu (ili njoj) stvoriti na temelju tog komadića papira. To mišljenje ne bi bilo baš sjajno budući da bi ta vizitka izgledala kao da ju je “dizajnirala” (ovo je bio sarkazam za one koji ga nisu uočili) Janis Joplin na LSDu (a to nije dobro).

Sada se prebacimo na blog problematiku – pogledajte neki od takvih “blogića” i pokušajte donijeti mišljenje o autoru bloga, samo na temelju izgleda (uvjetno nazvanog dizajnom)? Što vidite? Brdo konfuznih ljudi koji misle da je slika doista važnija od tisuću riječi, ekipe koja ne razumije princip kontrasta ili u prijevodu ekipa kojoj nije jasno zašto između slova i podloge mora biti razlika u tonovima dovoljno velika kako bi tekst (ako je uopće vrijedan čitanja) bio čitljiv.
Pogledajte malo navigaciju na tim blogovima; porazbacani linkovi, nikako strukturirani i općenito nejasne razlike između sadržaja i forme. Bacite pogled na slikovne elemente; prevelike na ekranu, još veće u kb (zar nitko više ne pazi na to koliko je stranica u stvari teška i da li joj treba deset ili stotinu i deset sekundi za učitavanje)?
Da ne kažemo kako su sami tekstovi totalno nejasni i nepovezani; gramatiku uopće da i ne spominjem, upotrebu interpunkcija još manje, a pravila lijepog ponašanja (poput razmaka nakon interpunkcije) nikada to tih blogova nisu niti stigle. Priču o početku, radnji i krajuu nema smisla niti načimati, a riječnik koji je upotrijebljen vrlo je često sveden na rečenice koje jedva zadovoljavaju minimalnu jezičnu formu, a sam odabir riječi se svodi na riječi koje je u stanju reproducirati neki od riječnika na mobilnom telefonu prilagođenom slanju SMS poruka.
I zadnje, da li itko od tih ljudi uopće razumije da nemaju svi jednake monitore odnosno o browserima da i ne govorimo; nešto što možda donekle dobro izgleda na 800×600 u exploreru totalno se raspadne do mog 1400×1050 firefoxa.

Moj blog nije dizajniran i ono što se na njemu nalazi nema nikakve veze s dizajnom (najbolje što mogu reći o “dizajnu” je da je čist i jasan); ono što sam ja učinio je da sam uzeo postojeću shemu, prilagodio boje onima koje sam želio, te sam potom izbacio apsolutno sve viškove koji mi ne trebaju. Moj blog je blog koji se bavi sadržajem, sve ostalo je nebitno.

U slučaju da niste u stanju razumjeti što dizajn u stvari jest, predlažem da napravite to isto.

Misao dana:
Holden: Describe in single words only the good things that come into your mind about… your mother.
Leon: My mother?
Holden: Yeah.
Leon: Let me tell you about my mother. [Shoots him]
Categories
Humor Literatura

god is a DJ… (3:28, Faithless, Forever Faithless, 2005)

Ako imate malo vremena i dobre volje, ako znate dobro engleski (onoliko dobro koliko je potrebno da čitate njigu na engleskom), te ako još pritom imate volju knjigu čitati s ekrana (iako je možete bez problema isprintati, onda vam preporučam da posjetite slijedeći link;

http://www.andrewsmcmeel.com/godsdebris/

Na ovoj adresi možete downloadati besplatnu e-knjigu “God’s Debris”, što bi mogli slobodno prevesti kao “Božji ostaci”. Knjigu je napisao Scott Adams kojeg inače pratim na njegovom blogu odnosno kroz njegov dnevni newsletter sa dilbertom (na kojeg se možete prijaviti i dobijati ga svakodnevno emailom).

Anyway, knjiga (na svega 144 stranice, pisane velikim slovima na malome formatu – ako imate dobri vid možete isprintati 4 stranice na jedan A4) se bavi raspredanjem o Bogu, nešto slično metafizičkom eksperimentu poput onoga u “Zen i umijeće popravljanja motocikla”, ili knjizi “Goedel, Escher, Bach” – ukratko, čitajući ovu knjigu (za što vam objektivno treba dva sata vremena) nećete spoznati ništa specijalno novoga, niti ćete biti obogaćeni žestokim literarnim radom, nego ćete odjednom imati otvorena mnoga nova pitanja, i to ona najteža, egzistencijalna za koja ne postoje jednostavni ili jednostrani odgovori.

Misao dana:
15 Feb 94 – Brain Meets Brawn
“Pinky, are you pondering what I’m pondering?”
I think so, Brain, but if they called them “Sad Meals”, kids wouldn’t buy them!
Categories
Blog Muzika Ostalo Politika

dobbiamo inventare qualcosa… (4:38, Jovanotti Lorenzo, 1994, 1994)

Vrijeme je inventura (zakonska obveza ako ste poduzetnik) i pravo vrijeme da sumiram što se u protekloj godini dogodilo na blogu.

siječanj: Početak nove godine sam dočekao u Švicarskoj i taman me nije bilo nekoliko dana i kada sam se vratio buknula je afera sa Hebrangom, a Žužul je dao ostavku (ili što već, iz njegovog teksta nije baš jasno što je on htio, da li je dao ostavku, ponudio je ili je inzistirao od premijera da imenuje drugog ministra). Nemojmo zaboraviti i izbore i Mikšića (aka moralnog pobjednika). siječanj je ujedno bio i mjesec kada blog nije radio nekih skoro pa petnaestak dana (ili koliko već) pa se dosta toga pogubilo u postupku.

veljača: Heh, prva polovica veljače je bila totalno cool, da bi nas sredinom Bandić iznenadio svojom malom (ali totalno legalnom) aferom, jer se čovjek naime razveo od svoje žene kako bi ova ostvarila svoje pravo da otkupi neki maljušni stan u centru grada. 250g veljače bio je i prilog u dobro jutro hrvatska o blogerima; letimičnim pregledom skužio sam kako sadisticoshy još uvijek nije pronašao posao. Tu je i uspješno završen projekt sa Burt Rutanom i prvim avionom koji je bez stajanja preletio svijet.

ožujak: Ove godine je Uskrs pao u ožujak, uskrs inače pada na prvu nedjelju nakon punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija (osim ako na isti dan pada židovska pasha) tako da je donekle teško da bude u ožujku, ali eto i to se desilo. Odmah nakon Uskra počeli smo brojati zadnje papine sate što se vrlo brzo pretvorilo u big brother televiziju i po meni smo imali dva uskrsa za redom, jer ono što se događalo pod papinim prozorom je sasvim sigurno ganulo mnoge.

travanj: Nakon papine smrti krenulo se u odabir novoga što je zaokupilo praktički svakoga dobar dio travnja. Pisao sam i o čovjeku kojeg su uhapsili jer je platio u dućanu novčanicama od dva dolara, iste te novčanice sam si kasnije nabavio i jednu imam sa sobom u džepu. Pisao sam i o nikada zaboravljenom Mikšići i fenomenu kako se na pretrage u bolnicama čeka mjesecima, dok uz minimalnu novčanu stimulaciju istu tu pretragu, na istom tom uređaju možete obaviti praktički trenutno, a nitko nije korumpiran u postupku. Iskreno se sablažnjavam nad paralelnim medicinskim sustavom koji vlada ovom državom i u kojoj je zdravlje komercijalizirano u privatnim džepovima do krajnjeg maksimuma. U travnju je i HDZ napravio i u najmanju ruku smiješnu procjenu svojih izbornih rezultata u Zagrebu.

svibanj: sam započeo bolnim prijevodom dijela članka koji je izašao u business weeku o blogovima, a vjerojatno pod dojmom nadolazećih lokalnih izbora citirao sam i pošteni dio iz Hitlerovog “Main kampfa”, a koji objašnjava kako demokracija funkcionira. Iako je to teško za priznati, ipak je dotični barem neke stvari skužio kakve jesu. Otvoren je i institut za istraživanje života, ovo mu nije prvo otvaranje a kako je slijedilo kroz proteklih nekoliko mjeseci, čini nam se da slijedi barem još jedno. 11. svibnja krenuo je i blogomobil na put, iskreno se divim energiji i žao mi je što na blogomobilu ima postova na kojima nije bilo niti jednoga komentara, pa se sve čini nekako napuštenim, a niti zdravlje nije pratilo kemu pa mi je žao. Dao sam si neki mali zadatak da ga na nekom od svojih putovanja sretnem, no to se nije desilo, a dan kada je bio u blizini jedne lokacije koja je moje manje-više stalno odredište jednostavno sam fulao. Slijedila je i analiza izbornih rezultata ali i moje lamentiranje o razlozima zašto sam takav gadget freak, a 24og su digići uhapsili Ante Gotovinu (kako je to završilo svi znamo).

lipanj: prvih nekoliko dana lipnja sam proveo u Nizozemskoj kao gost njihovog ministarstva ekonomije posjećujući tvrtke slične mojoj te još nekoliko iznimno zabavnih ljudi i predavanja poput onog od njihovog instituta za strategiju; posjet je bio zabavan i nadasve edukativan, naučili smo puno i u međuvremenu počeli koristiti. U lipnju je Apple odlučio proizvoditi računala na Intel platformi, Nick Cave je imao koncert u zagrebu. Lipanj je bio i mjesec SMS glasanja za cool i almost cool liste, eksplozije koja je nakon toga nastala i povratak na prvobitno stanje. O Gotovini i dalje ništa. Milan je postao apsolutni vladar grada, a kolapsom referenduma od ustavu EU je upala u krizu.

Što bi rekao John Travolta u Pulp fictionu: “To be continued”

Misao dana:
After many years of trying to find steady work, I finally got a job as a historian – until I realized there was no future in it.