Po izjavama SDPovaca, Požeško-slavonska županija dužna je 340 milijuna kuna. Ovo je jako zanimljiva situacija koja barem na površinu nije isplivala do sada zato što je očigledno prethodna vlast dajući garancije ostvarila razne kredite kod različitih trgovačkih društava zadužila županiju iznad mogućnosti povrata.
Jedinica lokalne vlasti baš kao ni vlast sama po zakonu ne može završiti u stečaju (kako je to novizabrani župan često ponavljao, on je doduše govorio o bankrotu no ta kategorija koliko je meni poznato u hrvatskom zakonodavstvu ne postoji), i obzirom da za njih u principu jamči država, banke su spremne preuzeti jamstva takve jedinice vlasti bez prethodne ili dodatne provjere budući da se smatra da je država idealni dužnik i sam po sebi vraća obveze uredno.
Županije su inače jedno čudno tijelo u hrvatskoj, i njihova funkcija mi nije totalno jasna. Naime imamo ih (mislim) ukupno 17 20i zanimljivo je da je proračun grada zagreba neusporedivo veći od svih županija zajedno. Ja razumijem potrebu da postoje lokalni uredi državne uprave, no da li je potrebno imati 17 nekakvih skupština, župana, sekretarica, vozača i automobila, zgrada i koječega drugoga što je potrebno to mi nije baš razumljivo a svakako nije racionalno, a ako želimo ići argumentiranjem da županije osiguravaju ravnomjerni razvoj države, s budžetima i utjecajem koje one objektivno imaju – mogućnost utjecaja je doista malen (osim za zapošljavanje dodatne, nikome osobito potrebne birokracije).
Postoji jedan koncept koji se zove državna riznica, i koliko ja razumijem, to je mjesto na kojem bi morale biti koncentrirane i evidentirane sve obveze države, pa tako i obveze koje imaju županije. Teško mi je razumljivo da je jedna osoba (župan) bila negativac u domaćem filmu i ispotpisala tolike silne zadužnice i mjenice bez znanja više osoba. Također, još je teže razumljivo objašnjenje (koje će sigurno uslijediti) kako se sve radilo po propisima i kako je sve to predviđeno – a totalno mi je nemoguće da se sve skupa napravilo bez prethodnog znanja državne vlasti a osobito ministarstva financija. Bilo bi nadalje zanimljivo vidjeti strukturu tih 340 milijuna kuna i kako je do te obveze došlo, odnosno koliko je od toga dospjelo a koliko nije, odnosno koliko je stvarno blokiran račun županije?
U travnju 2002 godine, tadašnja nizozemska vlada je dala ostavku zbog propusta koji su se desili u Srebrenici sedam godina ranije. Ostavku je dala vlada koja tada nije vladala i koja s tadašnjom vladom nije povezana niti po političkoj liniji, no unatoč tome su smatrali kako je odgovornost nizozemske vlade dokazana te su odstupili kao moralni čin nakon tadašnje istrage.
Iako bi u svakom normalnom društvu zbog ovoga letile glave – primjerice ministra financija, ureda za državnu upravi uli vlade u cijelosti (dakle ne govorimo sada o krivičnoj odgovornosti osobe koja je dokumente potpisala, nego o moralnoj i političkoj odgovornosti osoba koje su tako nešto omogućile ili previdjele), to se kod nas, kao i u dosada otkrivenim sličnim situacijama sasvim sigurno neće dogoditi. I to je tužno!
Misao dana:
I predict that someday our entire military will be gay. If people are shooting at you, it goes down a lot easier if you’re huddling in a foxhole with a chiseled 20-year old and you can use lines such as, “Bruce, we might die today. But before we go…”