Categories
Blog Gadgets

Jesen stiže Dunjo moja

Nekada davno, pročitao sam jedan članak u kojem je ondašnji predsjednik uprave informatičkog giganta Hewlett Packarda rekao kako je jako jednostavno poslovati u razdobljima velikog rasta, no u času kada se rast svede na rast tržišta (ili možda koji postotak ili čak promil gore/dolje) onda vas troškovi poslovanja sustignu poput zaostalih vagona. Troškovi uvijek sporije slijede od prihoda.

U mom poslu, automobil se pretvorio u vrlo značajno osnovno sredstvo pa tako moja sadašnja godišnja kilometraža polako nalikuje na kilometražu omanjeg kamionđije. Kako moj trenutni auto ulazi lagano u godine kada počinje kvariti prosjek starosti automobila u Hrvatskoj, a financije nažalost nisu takve da bih se upustio u kupovinu novog, pomislio sam prije nekoliko tjedana kako bi bilo dobro pogledati što se nudi na tržištu polovnih automobila. Do prije dvije godine, u Hrvatskoj se prodavalo oko 80.000 novih automobila, velikom većinom na kredit ili leasing i mislio sam da vrijedi testirati mit o tisućama zaplijenjenih automobila. Kako god okrenuli, na tržištu polovnih automobila ponuda je bogata iz jednostavnog razloga što je došlo vrijeme kada je gore spomenuti vagon troškova sustigao posustalu lokomotivu prihoda i da bi se kompozicija nastavila kretati vrijedi nam svima skupa rezati troškove, a automobili, kao očigledni simbol luksuza jedni su od prvih na redu za racionalizaciju.

Proces kupovine novog automobila kod mene je poprilično racionalna kategorija te ja tako prvo popišem što želim od novog (polovnog) automobila, pa je tako tu obavezna veličina auta (svojevremeno sam bio u jednom lančanom sudaru u njemačkoj i dodatnih metar željeza uvijek dobro dođe), neki sitni luksuzi poput grijanih sjedala (zimi) ili automatske klime (za cijelu sezonu), pa do nekih malo naprednijih dodataka poput tempomata (kojeg smatram alatom za ekonomičnu vožnju). I na kraju, pokušam odrediti i količinu novca koju sam u stanju za to potrošiti i staviti to u balans s očekivanim troškovima eksploatacije i održavanja automobila.

Ono što se zanimljivo desilo kada sam krenuo pretaživati njuskalo.hr (ali i ostale specijalizirane oglasnike) je da su se u mom cjenovnom rangu odjednom počeli pojavljivati i relativno novi automobili visoke srednje ili čak visoke klase po iznimno niskim cijenama. Zajednički parametar svim tim automobilima je benzinski motor iznimno velike zapremine (od 3 litre pa sve do negdje 6) i vrijedi malo prosurfati i pogledati što se to sve nudi i u kojim količinama (doista ćete se iznenaditi).

Nekako mislim da nema stvarnog razloga zašto bi htjeli kupiti automobil s 5.7 litara HEMI motorom, taj automobil ima visoku potrošnju goriva, ima veće troškove redovnog održavanja, njegova nabavna cijena je komparativno vrlo visoka, prodajna cijena kao rabljenog niska, a mislim da je krivo reći i da ga imate gdje voziti u granicama njegovih parametara. No svejedno, na njuskalo.hr ima veliki broj različitih automobila različitih proizvođača s upravo takvim karakteristikama.

I tu sam se dosjetio, poput Balaševićeve pjesme „Stiže jesen Dunjo moja“, ti silni nekad skupocjeni a sada gotovo bezvrijedni automobili svjevrsni su spomenici ili simboli doba „pijanstva i kiča“, površni pokazatelji nepostojećeg bogatstva (a u praksi kreditnog zaduženja) i vremena u kojem se moglo kupiti skupocjeni automobil praktički uz samo jedan telefonski poziv i nekoliko potpisa kod javnog bilježnika. Danas, kada su vagoni troškova sustigli lokomotivu koja je silom prilika svoj šestolitarski, osmerocilindrični benzinski motor morala zamijeniti skromnijim ali neusporedivo ekonomičnijim dvolitarskim dizelom, mislim da se vrijedi zapitati da li je taj novac s kojim smo se neko vrijeme tako razbacivali mogao biti bolje iskorišten i bi li danas zbog toga situacija bila drugačija? A ako je već tako moralo biti, da li smo barem izliječili djetinjaste frustracije koje su nas natjerale na takve investicije?

p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 14. kolovoza 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://njuskalo.hr Njuškalo je najpopularniji hrvatski internet oglasnik i ako niste posjetili tu web stranicu krajnje je vrijeme da to učiniti. Osim što možete pokušati prodati neki vama nepotrebni predmet, beskonačne količine vremena možete utrošiti na razgledavanju predmeta koje drugi nude, a često se možete i od srca nasmijati kada vidite cijenu po kojoj se to nudi.

Share the post "Jesen stiže Dunjo moja"

  • Facebook
  • X
Categories
Blog Internet Politika

Četiri godine pollitike

Za koji tjedan biti će pune četiri godine postojanja pollitike.com; u brojevima to bi bilo nekih 1.600.000 jedinstvenih posjetitelja u 3.4 milijuna posjeta i oko 12 milijuna serviranih stranica. To je 4.400 registriranih korisnika, nešto više od 8.700 dnevnika i 257.000 komentara. Ako to pretvorimo u vrijeme utrošeno na pollitici, ispada da su posjetitelji pollitike na čitanje, pisanje i komentiranje utrošili impresivnih 71 čovjek godinu (skoro pa bih rekao da smo dali mjerljivi utjecaj na pad učinkovitosti države kao cjeline). Nekako mi se čini prilično solidna brojka osobito uzevši u obzir na utjecaj koji je pollitika.com proizvela tijekom posljednjih nekoliko godina, a bilo je toga puno, od BrodoSplita (ako se itko toga sjeća), preko Sunčanog Hvara koji sada ulazi u završnicu pa do (barem meni najvažnije akcije) popisa birača.

Pollitika.com je također kreirala i cijeli niz novih prijateljstava, osjećam se barem malo odgovornim za najmanje jednu političku stranku, a nažalost bilo je i par neugodnosti. No tako to biva.

Kako god okrenuli, četiri godine je puno i nekako se osjeća zamor materijala i došlo je vrijeme da se okrene novi list. Osim skromnog rođendanskog tuluma kojeg bi mogli organizirati tamo negdje u rujnu (onako kao i dosada, subotom popodne) ima nekoliko stvari koje bih htio najaviti, a koje će se redom desiti u slijedećih nekoliko dana i tjedana:

  • redizajn pollitike: u slijedećih nekoliko tjedana završiti ćemo (napokon) redizajn i upgrade pollitike. Redizajn nije toliko redizajn funkcionalnosti koliko je ideja da se postojeći izgled “popegla”, modernizira i općenito cijela stranica učini čitiljivijom i preglednijom. Mislim da imamo sjajan dizajn i nadam se da će nova pollitika biti dobro prihvaćena.
  • seoba na novi server: čisto tehnički podatak, ali baza podataka na kojoj počiva pollitika je sada dosegla otprilike 1gb (toliko smo sadržaja izgenerirali) i server na kojoj se pollitika trenutno vrti je nekako počeo štekati što rezultira u čestim greškama, sporoj reakciji servera i ono što redoviti komentatori imaju prilike često iskusiti – dupliranju sadržaja (koje je u biti uzrokovano sa strane korisnika, ali razlog za to je na strani servera). Uglavnom, pollitika.com će biti vrlo uskoro preseljena na novi server koji je nekih 4-5x jači od ovog na kojem se sada nalazi, a i sam server će biti dosta bolje optimiziran (da ne kažem da je zemljopisno bliži pa ćemo i tu uštediti kojih par desetaka milisekundi na svaki zahtjev).
  • sustav bodovanja i karme: ozbiljno razmišljam o tome da dramatično redizajniram sustav bodovanja, pa ako netko ima neku ideju neka je slobodno iznese (dakle svaki suvisli prijedlog je dobrodošao OSIM prijedloga da se ukine bodovanje jer to nije opcija čak niti za razmatranje). Zanimaju me razmišljanja korisnika (osobito onih koji aktivno koriste sustav bodovanja) što oni misle o tome kako postojeći sustav funkcionira, što bi se novim sustavom trebalo postići i kako vrednovati pojedine aktivnosti korisnika (kreiranje dnevnika i komentara vs. bodovanje), kako staviti u odnos negativne i pozitivne bodove. Ono što će se sigurno desiti je to da ću korisnicima s niskom karmom onemogućiti kreiranje novih sadržaja bez prethodne moderacije (što je do sada bilo rezervirano samo za neregistrirane korisnike), također mislim da ću uvesti i kategoriju spam komentara (što ćete moći slobodno odabrati da li ih želite gledati ili ne). U kontaktu sam s nekoliko grupa ljudi iz Hrvatske i inozemstva a koji se bave takvim sustavima moderacije i pokušati ćemo implementirati nešto stvarno dobro i novo (i naravno, transparentno svima), diskusije o tome će svakako biti u slijedećim tjednima i mjesecima. Ovaj sustav je nužno redizajnirati jer je više nego očigledno kako postojeće metode pravljenja reda ne funkcioniraju. Pollitika.com nije forum i neke aktivnosti jednostavno nisu dobrodošle (s čime dio sudionika očito ima problem), a jednako tako mislim da je vrijeme da se malo radikalnije (ali transparentno) pozabavimo onima koji prave nered (što namjerno, a što slučajno). Mislim da kvaliteta diskusije i predočeni argumenti imaju apsolutnu prednost i to treba zaštititi.
  • vikend dnevnici: jedno od mogućih rješenja (barem dijela) gore postavljanih pitanja je kako napraviti ispušni ventil. Rješenje koje sam vidio na nekoliko sličnih web stranica je da se petkom popodne kreira jedan dnevnik koji može biti aktivan do ponedjeljka rano ujutro, a koji nije vezan formom. Pa me zanima mišljenje i o tome, da li mislite da bi to pomoglo i možemo li se dogovoriti da napravimo seriju tih “vikend dnevnika”?
  • kuda dalje: nekoliko se puta u posljednjih godinu-dvije postavilo pitanje kuda dalje s pollitikom? Moram priznati da sam o tome puno i dugo razmišljao i na kraju (tamo negdje onih dana kada je bila frka s registrom) donio i finalnu odluku koju sam u međuvremenu proveo u djelo. Što će se desiti s pollitikom i u kojem smjeru će cijela priča ići imam namjeru objasniti u detalje u slijedećih nekoliko dana, tako da molim još malo strpljenja.
  • mali projekti: ono što mogu odmah reći je da će se u skorijem razdoblju pojaviti nekoliko novih projekata koji će se nadograđivati na pollitika.com; nešto slično kao što smo već prije napravili sa popisom birača. Nekolicina ljudi s pollitike je već uključena u to, no pričekajte još koji dan da vidite prvi projekt, a do kraja kolovoza ako sve bude OK biti će i drugi.

Toliko zasada, svaki komentar je dobrodošao.

    Share the post "Četiri godine pollitike"

    • Facebook
    • X
    Categories
    Edukacija i školstvo

    Hrvatska 2040

    Ovo vrijedi i slovima napisati: dvije tisuće i četrdeseta – to je godina u kojoj bih ja trebao otići u mirovinu. Promatrajući ritam posla i života teško je zamisliti koliko će nas šezdesetpetogodišnjaka biti uopće u stanju normalno funkcionirati u društvu za tri desetljeća. Ako promotrimo samo što se desilo u posljednjih trideset sasvim je jasno da se svijet preokrenuo naglavače. Prije trideset godina živjeli smo u drugoj državi, Tito je još hodao, nacionalne ekonomije su bile odijeljene visokim carinskim barijerama, samo rijetki su putovali izvan granica, a i putovanje do Splita je bila prava mala ekspedicija. Posao se obavljao telefonom i telexom (ako se itko toga još sjeća), a Milka Babović je za nas s crno bijelim televizorima objašnjavala koje se boje mogu vidjeti na klizalištima.

    U ono doba, ako ste završili fakultet bili ste jedan naspram njih dvadeset s visokom školom i radno mjesto vam je bilo garantirano, danas je ta brojka bliža jednoj trećini i fakultetska diploma više ne znači toliko jer poslodavci (osim državne uprave kojima je papir bitniji od sadržaja) danas na radnom mjestu traže ljude koji su kreativni, inovativni i fleksibilni. Ako promatramo školovanje kao valutu, tada je vaša školska sprema u posljednjih tridesetak godina primila veliki inflacijski udar i ono što je nekad vrijedilo puno i u biti garantiralo bezbrižnu budućnost danas jednostavno više ne vrijedi. Što je još gore, u slijedećih tridesetak godina, više će ljudi završiti sveučilišno obrazovanje nego u cijelokupnoj povijesti školskog sustava. Toliko o inflaciji.

    Kada sam ja izlazio iz srednje škole tamo početkom devedesetih, bio sam totalno svjestan da neka zanimanja koje je moja škola proizvodila već u tom času jednostavno nisu postojala. Znao sam i da će zanimanje za koje se ja školujem biti ograničenog trajanja (iako nisam očekivao to tako brzo). Ili, uzmite drugi primjer. Danas veliki novac možete zaraditi projektirajući i programirajući aplikacije za društvene mreže poput Facebooka. Pravi pravcati milijuni i milijarde okreću se u tim virtualnim svjetovima. Osoba koja razumije društvene mreže je danas tražena roba. No, prije deset godina kada se ta osoba krenula školovati, internet jedva da je postojao i to na onim malim modemskim brzinama, a Facebooka niti ništa sličnoga tome nije niti bilo. Razmislite malo o tome; prije deset godina krenuli su se školovati ljudi koji danas rješavaju probleme za koje uopće nismo znali da su problemi, a sve skupa na tehnologiji koja tada nije postojala. Toliko o školovanju koje će vas pripremiti za izazove života.

    I ako mislite da je pritisak na visokoškolovane ljude velik, onda je pritisak na niskoobrazovane smrtonosan. U doba globalizacije u kojoj sam ja prije nekoliko dana naručio rezervni vijak iz Hong Konga, korporacije bez ikakve grižnje savjesti pozicioniraju svoje pogone tamo gdje se u tom času nalazi najbolje kvalificirana i troškovno najprihvatljivija radna snaga. Vjerovali vi meni ili ne, no ako primjerice proizvodite vijke ili opruge usred Slavonskog broda, pritisak na vaše radno mjesto ne dolazi samo od 350.000 anketno nezaposlenih hrvata nego iz cijelog svijeta.

    Naše školske ustanove teško da vas mogu pripremiti za slijedećih pet godina a kamoli za trenutak vašeg odlaska u mirovinu; u stvari, sama izreka “akademska rasprava” ilustrira diskusiju koja nema veze sa životom i to me dovodi do pjesmice koju sam svojevremeno pročitao u jednom informatičkom časopisu.

    Pjesmica kaže otprilike ovako: Ako se ujutro probudiš u preriji kao gazela, bolje odmah počni trčati. Moraš trčati brže od najsporije gazele, jer ćeš inače postati nečiji ručak. Ako se ujutro probudiš u preriji kao lav, bolje odmah počni trčati. Moraš trčati brže od najsporije gazele, jer ćeš inače ostati gladan. Bilo kako bilo, čim se probudiš počni trčati i trči brzo.

    Prevedeno na hrvatski; izlaskom iz škole nemojte se prestati educirati jer je trka dugačka i naporna, što više prednosti steknete sada dok možete, to će vas teže uloviti kasnije kada ostarite i oslabite.

    p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 7. kolovoza 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

    Web pick tjedna:
    http://www.ted.com/talks/view/id/66 Britanski vitez sir Ken Robinson u ovom 18 minutnom govoru objašnjava značenje kreativnosti i koliko je važno da ne dopustimo da školovanje ali i radno mjesto ubije kreativnost u nama.

    Share the post "Hrvatska 2040"

    • Facebook
    • X