Categories
Politika

Biti Jadranka na jedan dan

Nekako si mislim da je cijelu srijedu, dok je Sabor u nebitne detalje raspravljao zašto treba ili ne treba podržati Vladu. Jadranka Kosor sličnu muku mučila s mišlju “Što je meni sve ovo trebalo” jer situacija u kojoj se našla nije nimalo jednostavna a sasvim sigurno nije zahvalna.

Ideja se činila dobra, čak i po Murphyevom zakonu ljudi napreduju do granica svoje nesposobnosti, očekivanja su u startu bila nepostojeća ili jako niska i koliko je toga doista moglo otići na još gorje? Postoji nacionalni konsenzus oko toga da Jadranka Kosor ne smije uspjeti. Evo, oporba je ispucala svoju šansu koju ima priliku iskoristiti jednom u šest mjeseci i njima se u biti ima najmanje za zamjeriti jer je njihov posao (kada već nisu smislili ništa konstruktivnije) da ruše Vladu i viču kako ništa ne valjda i kako oni znaju bolje. Činjenica je i da im se osobito ne žuri, pa su valjda požurili s ovim zahtjevom a kako bi imali alibi u proljeće kada ih netko ne upita zašto ne traže povjerenje. Njihova dilema je jasna i oni se nadaju da ako već moraju zasjesti u odgovorne fotelje Markova trga da to barem naprave nakon što oluja prođe i ekonomija barem puževim korakom krene na bolje. Osim oporbe, premijerkinu glavu očekuju i poslodavci jer tempo i predviđeni plan ekonomskog oporavka nije dovoljno ambiciozan. No ako ste mislili da su poslodavci nesretni pogledajte sindikate, oni su u čudnom položaju u kojem u jednome času podržavaju vladu dok nekoliko minuta kasnije traže glave ministara na panju, a sada kada je priča o brodogradilištima napokon izašla na vidjelo sasvim sigurno će neke nevolje zapljusnuti i Zagreb. Samo da podsjetimo da su se neki prilično uspješni skupovi odigravali baš na Splitskoj rivi.

Jedini koji se grčevito drže koalicije su HSS-ovci i duboko sam uvjeren da će oni posljednji napustiti koaliciju, čak i poslije HDZ-a jer je njihov odlazak iz Vlade ujedno i odlazak iz političkog života zemlje. Friščić podravec kakav je, makar vidi da brod tone i voda je lagano već narasla do zabrinjavajuće visine svejedno cijedi vladu koliko god može. On bezrezervno podržava Jadranku, barem onoliko koliko Jadranka potpisuje naloge za plaćanje. Tu su naravno i nacionalne manjine koje profesionalno parazitiraju na snazi svojeg glasanja za podršku Vladi i čiji su apetiti proporcionalno skromniji pa nisu toliko uočljivi u državnom proračunu, no nemojmo živjeti u zabludi da zahtjeva nema. U koalicijskom ugovoru od prije nekoliko godina ima nekoliko zanimljivih stavaka koje se tiču manjina i one su do sada vješto izbjegavane, no batina kojom Pupovac maše je sve kraća i trenutak kada će je morati upotrijebiti je sve bliže.

Unutarstranačke intrige su još zabavnije jer je sada jasno da svi pili a da je Bajić odlučio račun isporučiti svakome pojedinačno; ministri vode svoje bitke i paze da se ne umoče u još pokoju aferu (priča se po gradu da od 42 Polančecova poglavlja Šuker igra u njih 40), a dizanje ručica “samo formalno” više nije prihvatljiv odgovor nikome, pa čak ni Jadranki čiji je potpis pronađen na nekim MOLovim dokumentima, a izgovor koji je iskoristila nije bio prihvatljiv svega koji tjedan ranije za gore spomenutog računovođu.

No da bi i u prvom planu sve bilo zanimljivo pobrinuo se prethodni premijer koji svojom “sad me vidiš, sad me ne vidiš” taktikom izluđuje ne samo medije nego i vladajuće, a njegova tvrdnja kako nema namjeru rušiti Vladu koju je stvarao neodoljivo podsjeća na Judin poljubac. I na kraju, sama Jadranka svesrdno pomaže ovoj komediji zabune i nekako centralnu ulogu u tome vode njezine torbice s kojima doista ne zna što bi (Obamin protokol je tu bio daleko jasniji), no ta njezina torbica je u biti metafora naše vlaste, a ta metafora glasi: “Sve su to lažnjaci”.

p.s. ovo je moja osamnaesta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 30. listopada 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://www.sabor.hr Hrvatski Sabor bi trebali preimenovati u Hrvatsko narodno kazalište. Imamo veliki i stalni ansambl koji nas puno košta, nekoliko uvrijeđenih primadona; rijetko kada izvode nešto doista originalno, a zbog ispodprosječne kvalitete niti gledanost im nije velika.

Share the post "Biti Jadranka na jedan dan"

  • Facebook
  • X
Categories
Literatura

Ayn Rand

Nisam već godinama valjda iskoristio priliku da pišem o knjigama i zbilja mi je žao zbog toga, s jedne strane nešto manje čitam nego ranije i više toga su neke stručne knjige o vrlo specifičnim temama za koje i nema previše publike (a da budem iskren, nemam baš namjeru podijeliti sa svim zainteresiranim koje točno knjige čitam i zašto :).

Prije nekoliko mjeseci na Nenadovu sugestiju počeo sam čitati dvije knjige Rusko-Američke spisateljice Ayn Rand. Ayn je 1926. emigrirala u Ameriku i bavila se kao scenarist i pisac djela koja su se izvodila i na Broadwayu, no njezina dva najznačajnija djela su svakako Fountainhead i Atlas Shrugged. Te dvije knjige su u biti baza za njezinu filozofsku ili možda čak ideološku doktrinu koja je nazvana Objektivizam.

Fountainhead je objavljen 1943. godine i bavi se talentiranim New yorškim arhitektom Howard Roarkom i njegovim usponima i padovima i problemima koje talentirani ljudi imaju u svijetu kojime upravljaju mediokriteti.

Atlas Shrugged je objavljen četrnaest godina kasnije 1957. i govori o društvu kojem upravlja birokracija u sustavu koji dobrim dijelom počiva na konceptima komunizma/socijalizma i koje kroz svoj sustav redistribucije dobara uništava zdravo tkivo zemlje.

Ne bih vam prepričavao knjige jer su knjige sjajne i vrijede svake sekunde koje su utrošenje u njihovo čitanje. Mogu slobodno reći da se već godinama nisam toliko zapalio za neku knjigu kao za ove dvije i makar su ogromne (čitam na Kindleu pa ne znam koliko bi imale stranica u paperbacku ali vjerujem da zajedno imaju oko dvije tisuće stranica paperbacka). Fountainhead u svom centru ima pojedinca Howarda Roarka, dok je u centru Atlasa cijelo društvo – no obje knjige se u svojoj osnovi bave istom tematikom i kroz beletristiku u biti dobijate uvid u filozofiju objektivizma koju pokušava (i velikimd ijelom uspješno brani) Ayn Rand.

Objektivizam kako sam ga ja doživio se u biti može nazvati i radikalnim neoliberalizmom, jer Ayn Rand polazi od premise kako se država mora brinuti za svoje manjine, a najmanja pojedinačna manjina je pojedinac, a pojedincu je sve dopušteno dok time ne ugrožava drugog pojedinca. Ona s gađenjem odbacuje ideju altruizma i u biti smatra da pojedinac najveću dobrobit društvu pruža samo ako doživi svoj puni potencijal a do kojeg dolazi slobodnom trgovinom s drugim pojedincima (dakle odnosom između pojedinaca koji se bazira na zajedničkoj koristi).

Istovremeno, u knjigama govori o problemima koje nadareni pojedinci imaju da bi ostvarili svoje potencijale, a koji su zapriječeni ili različitim društvenim skupinama (gatekeeperima) koji ograničavaju ili se aktivno bore protiv napretka, promjena ili unošenja nove kvalitete; dok u Atlasu promatramo to isto s pozicije društva i parazitske strukture mediokriteta koji su našli za shodno da reguliraju i preusmjeravaju društvene i ekonomske tokove po načelima koji nisu bazirani na ekonomiji uspjeha ili zajedničkoj koristi svih strana koje su uključene u transakciju. Priča je u pojedinim elementima dovedena do totalnih ekstrema i u biti karikature tako da u dijelovima morate napeti maštu da dopustite da pojedini zapleti ili iznesene ideje ostanu u domeni realnog.

Kako god bilo, ove dvije knjige morate pročitati jer makar se ne složili sa svime iznesenime te dvije knjige su kao prvo sjajna beletristika i sama ta činjenice su više nego dobra isprika za čitanje. Mimo toga, pogled na pojedinca i društvo je po meni sjajan i primjerice razina identifikacije s nekim mojim stavovima je bila nevjerojatno visoka, a istovremeno promatrajući njezine opise društva i odluka se donose i na kakav način daju dodatno paralelu vremenu (ali i lokaciji) u kojem živimo iako je od objave te dvije knjige prošlo više od pedeset godina.

Teme kojima se bave ove dvije knjige možda jesu dobrim dijelom apstraktne i dugo sam se vremena i sam opirao razmišljanju o tim stvarima jer se smatram više praktičnom osobom kojoj treba nabaciti problem ne bi li ga krenuo rješavati. Ayn Rand se bavi time što je to pojedinac, što je uloga države, puno vremena provodi govoreći i argumentirajući individualizam, slobodu mišljenja, slobodu i zaštitu privatne imovine i naravno o slobodi poduzetništva. Ako to prebacite na ovu našu situaciju (a paralela ima koliko god hoćete) onda na ovaj ili onaj način morate doći do toga da za konstrukciju vrijednosnog sustava na kojem funkcionirate kao osoba morate odabrati neke temelje, koji god oni bili – i to je trenutak u kojem morate prijeći u domenu filozofije; morate odrediti sebe i načela na kojem funkcionirate ali morate definirati i odnos sebe kao pojedinca u odnosu na društvo (i posljedični državu) i tu Ayn Rand i njezine dvije knjige mogu puno pomoći pa makar se i ne složili s nekim idejama, vrijednosnim sudovima ili konceptima za koje se ona zalaže.

Dakle; žestoka preporuka i za domaću zadaću svakako pročitati Fountainhead i Atlas Shrugged.

Evo i nekoliko sjajnih citata:

  • I swear by my life, and my love of it, that I will never live for the sake of another man, nor ask another man to live for mine.
  • In any compromise between food and poison, it is only death that can win. In any compromise between good and evil, it is only evil that can profit.
  • Money demands that you sell, not your weakness to men’s stupidity, but your talent to their reason.
  • I refuse to accept as guilt the fact of my own existence.
  • “If you saw Atlas, the giant who holds the world on his shoulders, if you saw that he stood, blood running down his chest, his knees buckling, his arms trembling but still trying to hold the world aloft with the last of his strength, and the greater his effort the heavier the world bore down on his shoulders—what would you tell him to do?” ” To Shrug.”
  • “Parties are intended to be celebrations, and celebrations should be only for those who have something to celebrate”.
  • One can’t love man without hating most of the creatures who pretend to bear his name.
  • I am a man who does not exist for others.
  • I have come here to say that I do not recognize anyone’s right to one minute of my life…. It had to be said. The world is perishing from an orgy of self-sacrificing.
  • I can accept anything, except what seems to be the easiest for most people: the half-way, the almost, the just-about, the in-between.
  • There is no such thing as duty. If you know that a thing is right, you want to do it. If you don’t want to do it—it isn’t right. If it’s right and you don’t want to do it—you don’t know what right is and you’re not a man.
  • A gun is not an argument.
  • Every government interference in the economy consists of giving an unearned benefit, extorted by force, to some men at the expense of others.
  • Remember also that the smallest minority on earth is the individual. Those who deny individual rights, cannot claim to be defenders of minorities.
  • When a man declares: “There are no blacks and whites [in morality]” he is making a psychological confession, and what he means is: “I am unwilling to be wholly good—and please don’t regard me as wholly evil!”
  • A genius is a genius, regardless of the number of morons who belong to the same race—and a moron is a moron, regardless of the number of geniuses who share his racial origin.
  • Pity for the guilty is treason to the innocent.

    • Share the post "Ayn Rand"

    • Facebook
    • X
    Categories
    Priroda i društvo

    I borba protiv korupcije je korumpirana

    U doba Zagreb summita prije četiri-pet godina (možda se sjećate velikih prometnih gužvi) po prvi puta sam shvatio kako smo u cjelini, kao država, u velikom problemu. Tada je Sanader bio na vrhuncu svoje moći, no na summitu je govorio i Mart Laar, bivši Estonijski premijer i za Hrvate gotovo nepoznati političar koji je o korupciji rekao doslovce slijedeće: “Borba protiv korupcije počinje tako da sam nisi korumpiran.”.

    Promatrajući način na koji su se dijelili poslovi, impresivnu kolekciju satova tadašnjeg premijera, način na koji je stekao vlasništvo nad svojom kućom ili uostalom način na koji komunicira sa svojom okolinom bilo je jasno da borba protiv korupcije u hrvatskoj pada na prvoj stepenici. U posljednjih nekoliko godina parazit korupcije progutao je društvo i nakon odlaska Sanadera očito je došlo do promjene. Ne tvrdim da smo se doista počeli obračunavati s korupcijom jer mi se više čini da je pod tom borbom u stvari zamaskiran obračun s mrtvim tijelom HDZ-a, no svaki novi dodatni centimetar slobode za policiju i pravosuđe otvara prostor kojeg će zainteresirani teško obuzdati u budućnosti i barem s te strane je situacija ipak nešto bolja.

    Kod nas je definicija riječi korupcija dugo vremena bila vrlo uska i malo toga se smatralo korupcijom,  ona uopće ne mora uključivati osobnu financijsku dobit, ona uključuje i koncepte u kojima smo duboko ogrezli poput kronizma – dodjela položaja ljudima bez ikakvih kvalifikacija (osim naravno obiteljske, prijateljske ili partijske) ili nešto blaži oblik kojeg znamo pod nazivom nepotizam. Tu je i selektivna primjena zakona koja pojedince čini favoriziranim što nas dovodi do policijske korupcije koja uključuje selekciju slučajeva, osoba i organizacija protiv kojih će se voditi istrage i uhićenja, te naravno pogodovanje pojedincima ili institucijama da izbjegnu ili otegnu u izvršenju neke obveze (primjer INA-e i neplaćanja trošarina). I ako to sve uzmete u obzir biti će Vam jasno da živimo u državi neograničene političke korupcije koja se u literaturi naziva kleptokracijom ili doslovnije “vladavinom lopova”.

    Mali je problem što smo danas došli do druge krajnosti, te je svijest o korupciji i nužnosti borbe paralizirala cijelo društvo pa tako poput navijača na stadionima skandiramo svakom novom uhićenju te iz dana u dan tražimo još krvi, a sve to dok se vlada i pravosuđe očajnički trudi ugoditi glasu rulje umjesto da se zakoni koje imamo provode jednako prema svima. Ključ borbe protiv korupcije nije samo obračun i odstranjivanje  korumpiranih, nego pravedni pristup prema svima uključivo i najokorjelijim kriminalcima što danas nije tako jer smo uspjeli korumpirati čak i borbu protiv korupcije. Pogledajte samo postupke koji se trenutno vode i koji na silu htjeli mi to ili ne žele umočiti prethodnog premijera, dok je Damir Polančec već stradao u predmetu u kojem to možda nije ni trebao, a istovremeno cijeli niz operativaca čija je jedina kvalifikacija (osim partijske afiliacije) da budu na poziciji na kojoj su uhićeni bila njihova sposobnost da riješe problem i skrenu tokove novca na način da nešto zaostane i u privatnim džepovima.

    Ono što nam nasušno treba je precizna i opće prihvaćena definicija što je to korupcija iz jednostavnog razloga što smo od silne borbe i političkog odlučivanja tko je a tko nije kriv došli u situaciju gdje su svi ekonomski tokovi zamrznuti, a svi oni koji se po definiciji svojeg posla moraju potpisivati na razne ugovore, naloge ili odluke dobro važu hoće li im neki putni nalog biti olakšavajuće ili otegotna okolnost u budućoj, a s današnje pozicije, sasvim izglednoj istrazi USKOKa.

    Slijedom okolnosti stvorili smo državu u kojoj živimo pod zakonima koji su u samom početku bili nedorečeni, neprimjenjivi i nedosljedni. Stvorili smo vladajuću klasu koja egzistira na krivnji svojih građana, a borba protiv korupcije je samo još jedan način da nam se svima da do znanja kako smo svi mi u svojoj biti isti.

    p.s. ovo je moja sedamnaesta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 23. listopada 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

    Web pick tjedna:
    http://en.wikipedia.org/wiki/Political_corruption Mali kviz; pročitajte što wikipedija ima za reći na temu političke, policijske i korporativne korupcije i što ona sve podrazumijeva. Da li znate, osobno svjedočite ili vidite neke segmente korupcije koju do sada niste prepoznali?

    Share the post "I borba protiv korupcije je korumpirana"

    • Facebook
    • X