Categories
Business Ostalo

money changes everything… (4:43, The Smiths, The World Won’t Listen, 1986)

Ovo je izvadak iz knjige koju je Finsko-Ruska trgovačka komora izdalo kao vodič finskim gospodarstvenicima za poslovanje u rusiji. Priručnik je izdan 2003 godine i našao se pod velikom kritikom svih struktura jer je u državno sponzoriranom dokumentu jasno opisano kako prepoznati situaciju u kojoj se očekuje mito, što dati kao mito i kako ga predati. Da bi povećali užitak čitanja slobodno možete na svakom mjestu gdje piše Rusija napisati i Hrvatska (kako bi osjećaj deja-vua bio u cijelosti opravdan);

Russia is the land of small gifts. Gifts are given not just to friends but also to people and groups one does business with. A Russian government official may feel insulted if he is not remembered in some way, even if business has been done with him several times. A secretary can obstruct or facilitate access to a business executive depending on whether or not one has built a good relationship with him or her. Even the little people should be regarded as humans, not just as small gears in a big machine. A big machine might stop if a tiny but important gear is not well oiled.

HOW TO RECOGNIZE THE DESIRE FOR A BRIBE

The first clue that an office employee or government official desires a bribe is a delay in getting things done. Questions are not met with concrete answers. Everything is “being looked into.” Those who have worked extensively with government officials say that the desire for a bribe can be seen in the eyes.

An official who expects a bribe will lead the conversation down certain paths and give obvious hints. However, the foreigner unused to bribery procedures will not necessarily understand key phrases, such as the following:

You understand, of course, I would be very glad to. But it’s troublesome . . .
This could be taken care of, if you help me with one thing . . .
I could, on certain conditions . . .
We could discuss this in a different way . . .
I could facilitate a faster solution . . .
Gestures are also used; for example, rubbing the thumb against the index finger.

WHAT TO GIVE AS A BRIBE

There are no universally applicable instructions about what should be given as a bribe. Bribes range from packs of cigarettes and boxes of chocolate to “not so terribly small” sums to be transferred to Swiss bank accounts. An authority dealing with various licenses and inspections can point to small machines and gadgets and mention meaningfully that he or she too would have a use for them. The easiest bribery situation is when a government official asks for office supplies. The request might be for regular copy paper, which an office with a limited budget can’t afford. The largest bribes are given in those sectors where Russia’s big money lies. Requested service fees might include package tours to sunny climates or trips to Lapland.

Estimating the amount of the bribe is easier when the bribe recipient states his needs, as he often will do. He might request a certain sum of money, paid into a specific account. The charge even may be fixed, so that the amount can be learned in advance from other businessmen.

HOW TO GIVE THE BRIBE

There is a certain amount of know-how involved in giving a bribe. The situation is usually such that one doesn’t have an appropriate gift in one’s suitcase right then and there. The procedure for handing over the bribe must then be agreed upon beforehand. If money is to be paid into an account, it should be agreed how it will be paid. If the recipient of the bribe asks for material goods, they can be delivered by a courier at a predetermined time—for example, the next day. If a situation arises on the street—for example, with policemen—the bribe should be given right away.

There is always the risk in giving a bribe that competitors or the mafia will find out about it and use this knowledge to their advantage. One should give a bribe delicately, absolutely without witnesses, preferably using a Russian go-between. Whatever the situation, it must never be done with a grimace, however annoying or morally repulsive you find it. You can’t offend the recipient if you want the bribe to be effective. In some situations it may even be appropriate to give the bribe in an overdramatic manner, with speeches, as a gift to a “dear friend.”

Categories
Hrana i piće Humor Muzika Ostalo Priroda i društvo Putovanja

more than this… (4:09, Bryan Ferry & Roxy Music, More Than This: The Best Of Bryan Ferry And Roxy Music, 1996)

Malo prije je na prvom programu slovenije završio film “Lost in translation”, a koji je pokupio brdo oscara prošle godine i u središtu svoje priče ima Billa Murraya i onu jednu curu (koja mi ni po čemu nije ostala u sjećanju, no znam da je često spominju u zadnje vrijeme). Poanta filma je dvoje ljudi koje posao nanese u Japan i totalna izgubljenost koju oni doživljavaju u toj sasvim drugačijoj zemlji.

Gledajući film ponovno, došao sam do zaključka kako će film prokužiti oni koji često putuju; naime mnogima putovanja su rijetkost i donekle oznaka luksuza, dok neki drugi ljudi koji imaju prilike, potrebe ili obvezu putovati češće svemu tome pristupaju malo drugačije. Neki ljudi malo dužu vožnju proglašavaju putovanjem, pakiraju prtljagu i pripremaju suhu hranu i napitke za vožnju. Neki drugi (poput npr. mene) sjednu u auto i odu u Beč ne provjeravajući vremensku prognozu (što se eto meni desilo prije deset dana pa sada ležim doma sa bolovima u sinusima i psujem).
Ljudi koje susrećete po anonimnim hotelima širom svijeta, industrijske zone koje posjećujete i općenito “noćni život” koji se događa nakon što obavite dnevne obveze jako su slični gore opisanom filmu. Znam da sve to skupa izgleda jako idilično jer posjećujete svjetske prijestolnice, imate prilike šetati centrima moći u kasne večernje sate, no nakon nekog vremena svako takvo putovanje se pretvori u rutinu, a svaki novi grad u varijantu nečega što smo vidjeli negdje drugdje. Luksuzni restorani u koji vas vodaju ili u koje sami idete kasnije iste večeri, možda izgledaju luksuzno i egzotično, no nakon nekog vremena čovjek si zaželi zdjelicu graha ili “čušpajza” kojeg davnih godina nije podnosio.
High point filma je po mom mišljenju scena u kojoj Murray pjeva karaoke verziju Bryan Ferryeva “More then this”. Makar je Bryan Ferry neki polusladunjavi pisac koji se nikada nije istakao nekom osobito dubokom muzikom, ipak ima iza sebe nekoliko sjajnih melodija od kojih je ova svakako posebna. Kao što je Johnny Cash na osobiti način otpjevao “Hurt” od nine inch nailsa, tako i Murray u ovoj karaoke verziji daje posebnu dimenziju. Ne znam da li ste u mogućnosti slušati muziku na način da se izgubite u njoj, no ako jeste, onda ćete znati na što sam mislio.

Kako sam jutros ležao u krevetu a oporavio sam se do te mjere da sam bio u mogućnosti gledati televiziju, čitajući knjigu (dovršavam Joe Buffa i Straits of fire; Anansi boyse sam dovršio prije neki dan) paralelno sam imao uključen i drugi program koji je prenosio aktualni sat iz sabora. Nikada do sada nisam pratio sjednicu na ovaj način (uvijek su bili neki isječci na dnevniku ili nekoj emisiji). E kako se ta ekipa dobro zabavlja, malo se ovi iz vlade smijulje zastupnicima, malo zastupnici vladi, a šeks dere po svojem. Odgovori vlade su uglavnom besmisleni i u cijelosti neupotrebljivi, neka od pitanja su očigledno “namještena” jer kroz poluretoričke tvrdnje iskazane u pitanjima daju priliku vladajućima da se pohvale nekim svojim nepostojećim uspjehom ili da zavrte malo statistiku na način kako bi iskazali pozitivne trendove tamo gdje ih nema, ili opadajuće tamo gdje bi trebali biti. I posljednje, imamo brdo nekih zastupnika koji nisu u stanju formulirati pitanje i koji umjesto da svojim pitanjima satru tu vladajuću bagru koriste svaku moguću i nemoguću priliku da spuste nešto, kada je tko tkome nešto rekao, tko je kada dao prijedlog pa ga netko je ili nije usvojio… Uglavnom ekipa većinu vremena provodi dobro se zabavljajući i u prošlosti. I što je najbolje, svi su neograničeno pristojni i oslovljavaju se sa “g. predsjedniče, g. predsjedniče vlade dr. sc. Ivo” ili kako to već ide.

Sinusi su bolje (hvala na pitanju i željama), nizozemsku i švicarsku sam odgodio za daljnjih sedam dana; mislim da ću sutra još biti kod kuće iako u planu imam neke obveze po gradu za srediti.

Misao dana:
In Japan, you have no idea what they are saying, and they can’t help you either. Nothing makes any sense. They’re very polite, but you feel like a joke is being played on you the entire time you’re there.
Categories
Ostalo

all apologies… (4:23, Nirvana, MTV Unplugged in New York, 1994)

Ubili me sinusi, nakon moje gripe ulovili me u nedjelju navečer sinusi toliko da sam na hitnoj završio. Sva sreća da sam bi (inače netipično za mene) dovoljno mudar i otkazao moju nizozemsku jer bih sada tamo ležao u krevetu u nekom hotelu lupajući glavom u zid od boli. A nije da nisam navikao, jer naime imam redovne gavobolje od jedne prometne nesreće iz 1992 i kada me ulovi, a ulovi me jednom u recimo mjesec dana onda sam nastradao. Tijekom godina sam razvio i cijeli sustav ocjenjivanja tako da za glavobolje od 1-4 ne pijem tablete uopće i radije trpim, od 5-7 popijem, a od 8-10 nema uopće smisla (tablete inače kupujem u njemačkoj i na nekoj su restriktivnoj listi ali su jedine koje mi pomažu, a njih sam otkrio u diskusiji s jednim likom koji ima slične probleme pa mi je povjerio njegov lijek koji je vidi čuda meni pomogao; ove ostale lake droge koje se kod nas mogu pronaći protiv glavobolja nisu dovoljne niti da ublaže bolove, a kamoli da ih neutraliziraju).

Druga iznimno bolna stvar koja em dosada dva puta ulovila je infekcija oka, zbog nekog polu-urođenog problema cijevćica koja povezuje moje oko sa nosom se zaštopalo, zaraslo ili što već i onda se neki ozbiljni problemi događaju kada je oko malo više iziritirano. Prvi puta me to ulovilo 2002 u avionu iz zagreba u london, pa sam onda morao u birminghamu ići doktoru na uštrcavanje antibiotika svaka četiri sata. Oko je bolilo toliko da sam bio u stanju žlicom ga iščupati van samo da prestane. Drugu večer smo završili u jednom indijskom restoranu gdje sam naručio “chicken only for the brave” i kada su to donijeli prvi zalogaj je prošao bez problema, drugi bez promjena i na trećem sam odjurio u smjeru wc-a isprati usta. Po prvi puta u dva-tri dana da me nešto bolilo više od oka.

Ako ovi konjski antibiotici nastave ovim tempom slijedeći vikend sam ipak u nizozemskoj, u utorak u švicarskoj a u četvrtak imam neke dance u zagrebu; tako da će to biti prilično zauzeti tjedan.

Liječeći se doma uspio sam razviti i kvalitetnu komunikaciju s VIPnetom tako da blackberry ipak stiže (kroz koji tjedan doduše).

Misao dana:
I didn’t get a toy train like the other kids, I got a toy subway instead; you couldn’t see anything but every now and then you’d hear this rumbling noise go by.