Categories
Blog Muzika Ostalo Politika

dobbiamo inventare qualcosa… (4:38, Jovanotti Lorenzo, 1994, 1994)

Vrijeme je inventura (zakonska obveza ako ste poduzetnik) i pravo vrijeme da sumiram što se u protekloj godini dogodilo na blogu.

siječanj: Početak nove godine sam dočekao u Švicarskoj i taman me nije bilo nekoliko dana i kada sam se vratio buknula je afera sa Hebrangom, a Žužul je dao ostavku (ili što već, iz njegovog teksta nije baš jasno što je on htio, da li je dao ostavku, ponudio je ili je inzistirao od premijera da imenuje drugog ministra). Nemojmo zaboraviti i izbore i Mikšića (aka moralnog pobjednika). siječanj je ujedno bio i mjesec kada blog nije radio nekih skoro pa petnaestak dana (ili koliko već) pa se dosta toga pogubilo u postupku.

veljača: Heh, prva polovica veljače je bila totalno cool, da bi nas sredinom Bandić iznenadio svojom malom (ali totalno legalnom) aferom, jer se čovjek naime razveo od svoje žene kako bi ova ostvarila svoje pravo da otkupi neki maljušni stan u centru grada. 250g veljače bio je i prilog u dobro jutro hrvatska o blogerima; letimičnim pregledom skužio sam kako sadisticoshy još uvijek nije pronašao posao. Tu je i uspješno završen projekt sa Burt Rutanom i prvim avionom koji je bez stajanja preletio svijet.

ožujak: Ove godine je Uskrs pao u ožujak, uskrs inače pada na prvu nedjelju nakon punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija (osim ako na isti dan pada židovska pasha) tako da je donekle teško da bude u ožujku, ali eto i to se desilo. Odmah nakon Uskra počeli smo brojati zadnje papine sate što se vrlo brzo pretvorilo u big brother televiziju i po meni smo imali dva uskrsa za redom, jer ono što se događalo pod papinim prozorom je sasvim sigurno ganulo mnoge.

travanj: Nakon papine smrti krenulo se u odabir novoga što je zaokupilo praktički svakoga dobar dio travnja. Pisao sam i o čovjeku kojeg su uhapsili jer je platio u dućanu novčanicama od dva dolara, iste te novčanice sam si kasnije nabavio i jednu imam sa sobom u džepu. Pisao sam i o nikada zaboravljenom Mikšići i fenomenu kako se na pretrage u bolnicama čeka mjesecima, dok uz minimalnu novčanu stimulaciju istu tu pretragu, na istom tom uređaju možete obaviti praktički trenutno, a nitko nije korumpiran u postupku. Iskreno se sablažnjavam nad paralelnim medicinskim sustavom koji vlada ovom državom i u kojoj je zdravlje komercijalizirano u privatnim džepovima do krajnjeg maksimuma. U travnju je i HDZ napravio i u najmanju ruku smiješnu procjenu svojih izbornih rezultata u Zagrebu.

svibanj: sam započeo bolnim prijevodom dijela članka koji je izašao u business weeku o blogovima, a vjerojatno pod dojmom nadolazećih lokalnih izbora citirao sam i pošteni dio iz Hitlerovog “Main kampfa”, a koji objašnjava kako demokracija funkcionira. Iako je to teško za priznati, ipak je dotični barem neke stvari skužio kakve jesu. Otvoren je i institut za istraživanje života, ovo mu nije prvo otvaranje a kako je slijedilo kroz proteklih nekoliko mjeseci, čini nam se da slijedi barem još jedno. 11. svibnja krenuo je i blogomobil na put, iskreno se divim energiji i žao mi je što na blogomobilu ima postova na kojima nije bilo niti jednoga komentara, pa se sve čini nekako napuštenim, a niti zdravlje nije pratilo kemu pa mi je žao. Dao sam si neki mali zadatak da ga na nekom od svojih putovanja sretnem, no to se nije desilo, a dan kada je bio u blizini jedne lokacije koja je moje manje-više stalno odredište jednostavno sam fulao. Slijedila je i analiza izbornih rezultata ali i moje lamentiranje o razlozima zašto sam takav gadget freak, a 24og su digići uhapsili Ante Gotovinu (kako je to završilo svi znamo).

lipanj: prvih nekoliko dana lipnja sam proveo u Nizozemskoj kao gost njihovog ministarstva ekonomije posjećujući tvrtke slične mojoj te još nekoliko iznimno zabavnih ljudi i predavanja poput onog od njihovog instituta za strategiju; posjet je bio zabavan i nadasve edukativan, naučili smo puno i u međuvremenu počeli koristiti. U lipnju je Apple odlučio proizvoditi računala na Intel platformi, Nick Cave je imao koncert u zagrebu. Lipanj je bio i mjesec SMS glasanja za cool i almost cool liste, eksplozije koja je nakon toga nastala i povratak na prvobitno stanje. O Gotovini i dalje ništa. Milan je postao apsolutni vladar grada, a kolapsom referenduma od ustavu EU je upala u krizu.

Što bi rekao John Travolta u Pulp fictionu: “To be continued”

Misao dana:
After many years of trying to find steady work, I finally got a job as a historian – until I realized there was no future in it.
Categories
Politika

coming back to life… (6:19, Pink Floyd, The Division Bell, 1994)

Drago mi je da je HSS dobio novog predsjednika, vrijeme da se to dogodi je odavno prošlo i sjećam se još prethodnih parlamentarnih izbora u kojima je Tomčić postao predsjednik sabora što sam bio okarakterizirao kao mjesto na kojem može napraviti minimum štete uz maksimalnu produkciju koja mu očigledno godi.

Tomčić je u politici destruktivan skoro pa kao i Budiša i krajnje je vrijeme da ga se makne.

HSS je sada u zabavnoj poziciji jer je novi predsjednik dobri kompa sa Koprivničkim gradonačelnikom koji je pak jedan od najuspješnijih (a malo produciranih) SDPovaca. Vjerojatno sada postoji direktni neformalni link koji može razriješiti u kratkom roku puno toga.

HSS je povijesno problematična stranka jer po svojim konzervativnim stavovima spadaju na žestoku desnicu, dok istovremeno zbog bezkompromisnog stava o seljaštvu (ne uvažavajući neminovnosti tržišta i okline u kojoj živimo) su lijeviji od ljevičara i onda se valjda kroz neku statističku obradu prozovu desnim centrom (jer su valjda više konzervativni nego ljevičari).

Pred HSSom je sada dugi put oporavka, oni su svojevremeno bili treća straka u hrvata i to je objektivno pozicija koja im i pripada, a koju je nesposobno vodstvo na čelu s bivšim predsjednikom uspješno prokockalo. Iako je politika umijeće kompromisa, nadam se da će HSS u budućnosti biti puno principijelniji s kime i kakav kompromis donosi.

Misao dana:
What I’d like to know is what the heck the first guy who milked a cow was thinking.
Categories
Politika

drive-in saturday… (4:30, David Bowie, Singles Collection, Vol. 1, 2000)

Jučer je naprasno ukinuto rješenje za PDV HTVu nakon po “službenoj dužnosti” ponovljene procedure i novih saznanja o predmetu. Zar nije sjajno kako državna uprava može biti efikasna, nekada se i najteži predmeti mogu razriješiti za manje od 24 sata.

Nažalost Šuker je jučer u intermezzu između donošenja i ukidanja rješenja ispričao puno gluposti. Prva glupost je da oni ne oporezuju pristojbu nego proizvodnju programa. Ovo je totalna idiotarija iz jednostavnog razloga što se oporezuju prihodi a ne trošak. Kada dobijete novce onda je to prihod, a kada ih trošite na nešto (pa makar to bila i proizvodnja programa) onda je to trošak. Druga glupost koju je izrekao je da je to “samo drugostupanjsko rješenje” te kako po općem poreznom zakonu mogu tražiti odgodu izvršenja do okončanja postupka. Osim što se referirao na krivi zakon (porezni umjesto o upravnom postupku i njegov famozni članak 17), propustio je reći kako se članak 17 dijeli po političkoj podobnosti te kako se izuzeci po tom članku mogu prebrojati na prste jedne ruke dugogodišnjeg radnika iz pilane. I treće, da se vratimo malo na onu proizvodnju, to je jedan bolesni koncept koji postoji kod poreznika (a znamo da njima i farizejima čak i biblija propisuje loš horoskop) u kojem oni pokušavaju oporezovati stvari koje nisu predviđene zakonom. Primjerice, vjerojatno ste mislili da su knjige oslobođene plaćanja PDVa – jer to nije naime točno, po pravilniku o PDVu knjiga doduše je oslobođena plaćanja PDVa no usluga (ili proizvodnja kako bi to Šuker mudro rekao kroz one svoje tamne i usko poredane okice) nije.

Problem proizlazi iz toga što kada naručite knjigu nitko vam na računu neće odvojiti knjigu od usluge, baš kao što i kada kupite auto nećete dobiti na računu stavku dijelovi i stavku uloženi rad.

I to je u osnovi jedan od naših strukturnih problema a taj je da vrlo često podzakonski akti (pravilnici, statuti i njima slični dokumenti) reguliraju stvari koje samim zakonom nisu regulirane a vrlo često niti spomenute, zbog čega (u slučaju) poreznika (i državne uprave kao takve) osnovano sumnjam u visinu njihovog kolektivnog IQa, no kako su oni i tužitelj i sudac i egzekutor malo je teško s njima se boriti.

Imam ja jednu teoriju o gausovoj krivulji i kako je cijela lijeva polovica zaposlena upravo u državnoj službi ali o tome nekom drugom prilikom.

Malo vedrije teme; idem sada u posjet svojem bratu u slavoniju (dečko je naturalizirani slavonac, napustio naokn 25 godina beton centra velegrada i sada se bavi agrikulturom i životinjama kao dr. doolittle) kod kojeg nisam bio od ljeta (djelomično ali ne sasvim zbog toga što je svaki dan okružen s nekoliko tisuća peradi, a oko njega i peradi su neki ribnjaci s labudovima koji lelujaju na vjetru i dolaze nam iz dalekih i istočnih destinacija) i jesti će se ponovno kobase sa zeljem (treći puta ove godine). No ovaj puta su kobase pravljene po narudžbi i imamo one ljute od svinjetine, ljute od nojetine sa masnoćom od svinjetine i samo od nojetine ali sa bijelim paprom (sve skupa pečeno na drvenom šparhetu i sa kruhom od 7-8kb ispod peke pečenom u listu zelja). Možda se ogrebem i donesem koju kobasu doma. Smiješi mi se dakle dobar i obilan ručak.

Misao dana:
You know how it is when you go to be the subject of a psychology experiment, and nobody else shows up, and you think maybe that’s part of the experiment? I’m like that all the time.