Categories
eDržava Politika

mary had a little lamb… (4:15, Stevie Ray Vaughan & Double Trouble, From Dusk Till Dawn, 1983)

Prije nekog vremena pokrenut je ePDV servis kojeg sam ja downloadao (u petom pokušaju) prvoga dana. Problem je bio u tome što software očekuje .net services i još neke module koji iako su bili kod mene instalirani na računalu, nisu bili prepoznati pa sam morao umjeto 6mb arhive downloadati neku od 60+ MBa s web stranica porezne uprave s koje je download moguć brzinom od 2kb/sec (tek toliko o brzini državne uprave).

Anyway, cijela najava ePDVa je bila hoax budući da je servis nominalno proradio tek jučer ovo ostalo vrijeme je bio samo PR.

Ukratko, utipkao ja PDV podatke i pokušao to uploadati no dobio sam neki non-descript error koji sam poslao na support email adresu u poreznu upravu (he, he – support adresa u poreznoj upravi, ako sam ikada govorio o oksimoronu onda je to ovaj). Uključio sam štopericu i mjerim vrijeme odaziva, moj wild_guess je da neću dobiti odgovora uopće ili ću ga dobiti duboko nakon što problem riješim sam (ako je to uopće moguće). Kao što vidite, očekivanja mi nisu velika i doista ne bi bilo teško usrećiti me, pa makar da mi se javi nekompetentna osoba s pitanjem “da li sam ispravno instalirao windowse xp” ili nečime sličnime.

Nego, nisam komentirao politku već duže vremena jer me Toyota zaokupila.

Primjećujem kako se pojedini problemi rješavaju na pogrešnim razinama. Primjerice već zaboravljena priča o bianco ostavkama je riješena na način da se tražilo mišljenje (čitaj; alibi) na pravnom fakultetu umjesto da se lijepo (kako bi to po ps-u trebalo ići) napravi tužba na ustavni sud i tamo riješi problem. Nije da ja imam nešto protiv katedre pravnog fakulteta, no ono nije pravosudno tijelo i njihovo mišljenje (za koje sam duboko uvjeren da je ispravno) nije u stvari obavezno, nego je samo dalo dr. Ivi ispriku da pod krinkom legalnosti izvrši korak koji je izvršio. Da smo istu priču protjerali preko ustavnog suda uklonili bi jednom zauvijek sve dvojbe, a ovako ta vrata ostaju otvorena.
Općenito – zanimljiv je razvoj događaja koji je uslijedio budući da su imenovani povjerenici u nekim sredinama, dok u drugima nisu. Razlika je u tome što su na jednim mjestima korištene bianco-ostavke koju su iskoristili HSPovci u odnosu na druge slučajeve gdje se radilo o prebjezima iz jednog tabora u drugi. S pozicije biračkog tijela nema stvarne razlike jer je došlo do promjene vlasti bez volje glasača (iako je i to pomalo napeta tvrdnja) no u svakome slučaju došlo je do promjene ili zadržavanja vlasti na silu nakon što je konstituirana vlast. Ignorirajući moralne probleme te situacije bilo bi zanimljivo kako naprednije demokracije od nas rješavaju takve probleme (osim što takve vijećnike i zastupnike okupaju u metaforičkom katranu i perju)?

Slična priča se odnosi i na pitanje smjene VŠO koja je dobila nogu zbog dilanja materijalima (navodno i fonograma sjednice vlade – ovo mi nije jasno, kaj oni fakat svakome tko je bio u krugu od 100m od banskih dvora dostave traku ili CD s audio zapisom)? Što je jedan sasvim OK razlog ako se mene pita, no način na koji naša vlast funkcionira je takva da je vrlo često curenje informacija ipak opće dobro i da je to (po meni) napravilo do sada više koristi nego štete. DC je objektivno stranka koja ne postoji i njihov horoskop pod zdravlje je danas jako upitan ali snaći će se oni, ne sumnjam ja u njih.

Gledao sam (uz gađenje) emisiju Drugo lice na novoj TV gdje su se sučelili Vujić i Hebrang. Moja dijagnoza je da Hebrang ima nekih ozbiljnih zdrastvenih problema i da bi morao potražiti profesionalnu pomoć. Način na koji lik izvrće informacije je totalno nevjerojatna i u najboljoj maniri drugog rajha, a priča o televiziji je na granici nevjerojatnoga (da ne kažem kako je cijelo diskutiranje o poreznom rješenju za TV pretplatu totalno neargumentirano i nema nikakve veze sa stvarnim stanjem jer su ovi raspravljali o nečemu što se uopće nije dogodilo). Vujić mi je oduvijek nekako bio OK i odmjereni političar, mislim da je bio sjajni ministar kulture no od njega nikada odlučnih odluka, za razliku od Hebranga koji drugačije odluke u životu nikada nije donio.

Danas je Baroso na dolcu probao sir i vrhnje; što su time htjeli postići osim da Ivanković opet dobije ničim zaslužen prostor na televiziji totalno je nejasno.

Misao dana:
If toast always lands butter-side down, and cats always land on their feet, what happens if you strap toast on the back of a cat and drop it?
Categories
Ostalo Toyota TPS

journey on… (4:38, Dream Warriors, And Now, the Legacy Begins, 1991)

Prije dvadesetak dana krenuo sam pisati o Toyota production systemu, a temu sam načeo s pričom o otpadu i teorijom o pet majmuna. Poanta priče (koju je bolje ispričati kada ste dobro upoznati s publikom jer bi se netko inače mogao osjetiti uvrijeđenim) je da ljudi imaju tendenciju uljuljati se u komfor postojećeg stanja, ne preispitujući pritom što bi se moglo dogoditi i kako unaprijediti svoju okolinu. Kontinuirano preispitivanje svojeg okruženja temelj je TPSa i bez njega TPS ne bi mogao funkcionirati. Jedna od najjednostavnijih metoda za preispitivanje svoje okoline je glasoviti 5xZašto, ovo je iznimno jednostavna metoda uz čiju pomoć možete izliječiti korijen problema i spriječiti ga da se ponovi, umjesto da rješavate posljedice iz dana u dan ispočetka.

Kada sam napisao da u Toyoti odjel kontrole kvalitete ne postoji nisam bio u potpunosti iskren, Taiichi Ohno kaže kako; “Naši su proizvodi pomno pregledavani i ocjenjivani od strane nepristranih potrošaća na slobodnom, kompetetivnom tržištu gdje trošak proizvodnje nema konsekvencu na kranju odluku”. A što je točno kvaliteta je malo teže za objasniti, no možemo reći opću definiciju kako je kvaliteta sve ono što kupac smatra važnime (ovo je pak tema za sebe i preporučam čitanje Zen i umjetnost održavanja motocikla tek toliko da bi se ufurali u temu).

Najbolji način da iskoristite svoju želju, sposobnost analiziranja i rješavanja problema je andon, sustav u kojem je proizvodnja organizirana na način da svako zaustavljanje proizvodne trake angažira sve ljude na rješavanju problema; a andon sustav počiva pak na zakonu “ponude i potražnje” koju diktira kanban. U kanbanu, svaki slijedeći proces ili postupak je kupac ovog prethodnog, a sustav proizvodnje se organizira od krajnjeg potrošača prema prvome (dakle od kupca automobila i ritam u kojem se automobili prodaju diktiraju ritam proizvodnje). Kanban je nastao kada su japanski novopečeni automobilski inženjeri početkom pedesetih krenuli u ameriku proučavati kako funkcionira General motors. Iako su bili razočarani visoko serijskom i vrlo neefkasnom proizvodnjom u GM-u, bili su impresionirani američkim supermarketima u kojima se police obnavljaju zalihom u ritmu prodaje – tako da nisu stigli kući baš praznih ruku.
U sustavu koji je organiziran na kanbanu, vrlo brzo možemo osjetiti i prepoznati otpade kao najvećeg neprijatelja moderne proizvodnje. Otpad (muda) po TPS filozofiji su sve radnje, materijali ili procesi koji ne donose vrijednost krajnjem proizvodu pa ih stoga treba nemilosrdno tražiti i jednog po jednog uklanjati.
Sustav koji je kvalitetno koristi principe andon-a i kanbana s vremenom postiže tok (flow) – a sve skupa nazivamo JustInTime ili lean proizvodnjom.

Efikasna proizvodnja po TPS modelu ne preispituje samo radne operacije ili procese nego i opremu na tvorničkoj traci, njezine karakteristike i kapacitete te vrijednost koju strojevi mogu proizvesti, pa smo tako naučili da: Vrijednost nekog stroja ili alata nije određena njegovom knjigovodstvenom vrijednošću ili starošću, nego njegovom sposobnošću da privredi novac. (i ovo je jedna žestoka rečenica čija me dubina ulovila tek nakon što sam je napisao/prepisao/preveo)

Jedan od primjera otpada je i setup ili retooling strojeva (promjena s jedne operacije ili alata na drugi), kako bi smanjili velika vremena prebacivanja s jednog režima rada na drugi, osmišljen je SMED tehnika u kojoj se analizira svaki pokret i operacija te se pokušava većina radnji prebaciti na trenutak dok stroj još proizvodi, a ovi koji se ne mogu, optimiziraju se do krajnje mjere kako bi operacija bila obavljena što je brže moguće te kako bi se otpadi u krajnjoj mjeri uklonili.
A da bi sve skupa funkcioniralo, tj. da bi postigli flow brine se tehnika nazvana 5xS koja diktira izgled radnog mjesta i radnog prostora i predviđa standardizaciju kao temelj efikasnosti (kako bi svaki radnik istu operaciju izveo na točno određeni i ujedno najoptimalniji način).
Toyota production system nikada ne bi mogao funkcionirati bez kvalitetnih ljudi, a TPS predviđa da se problemi rješavaju na razini na kojoj i nastaju te da svatko ima pravo i mogućnost sudjelovanja u rješavanju problema kroz svoje ideje i prijedloge – iako fraza “ljudi su naše najveće bogatstvo” zvuči kao otrcana fraza, morate razumjeti kako Toyota funkcionira da bi shvatili kako je to (barem u njihovom slučaju) apsolutno točno.
I na kraju, ponovno smo preispitivali otpad i sve posljedice koje otpad može imati na poslovanje jedne tvrtke.

Taiichi Ohno-a su jednom pitali može li svaka tvrtka doista biti kao Toyota na što je on spremno odgovorio; Naravno, kroz dvadeset-trideset godina to svatko može postići.

Toyota production system ili Toyota way puno je više od skupa alata i metoda za rješavanje problema, TPS je sustav razmišljanja i filozofija koja govori o odgovornom ponašanju i vraćanju vrijednosti prema kupcima, zaposlenima, imovini i društvu.

Ovime bih završio seriju o Toyoti i vratio se (što bi rekli ameri) “to regular scheduling”. Zabavno mi je bilo pisati sve ovo jer sam u postupku ponovio svoje poznavanje Toyote (što je bilo korisno), kroz emailove mi se javilo niz zanimljivih ljudi, a osim toga čitanost bloga je narasla u pojedinim danima i za četiri puta, što je impresivna brojka sama po sebi.

Knjige koje sam koristio za pisanje ove serije postova su;
Toyota Production System (beyond large-scale production), Taiichi Ohno, ISBN0-915299-14-3,
The Toyota Way, Jeffrey K. Liker, ISBN0-07-139231-9

Ako vas interesira što dalje, bacite pogled na web stranice Microsoft Hrvatska, gdje se nalazi link na predavanje koje je održano u veljači prošle godine a koje se zvalo “Povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva – metoda 20 ključeva” – ovo je metoda koja je u osnovi izvedena iz TPSa, a koju u hrvata izvodi Delloite i koja je (barem zasada) sufinancirana od Ministarstva gospodarstva. Program cilja proizvodne tvrtke s 40-50 i više zaposlenih, pa ako ste u toj grupi svakako pogledajte.

Misao dana:
Sometimes I get the feeling the whole world is against me, but deep down I know that’s not true. Some smaller countries are neutral.
Categories
Toyota TPS

warriors of the wasteland… (3:56, Frankie Goes To Hollywood, Bang!…, 1993)

Ideja o totalnom uništenju svih otpada kranji je zaključak koji se može iščitati iz apsolutno svake metode koju Toyota production system predviđa. U proizvodnji pod riječju otpad kriju se svi oblici proizvodnje koji povećavaju trošak a ne povećavaju vrijednost – na primjer; višak ljudi, višak inventara (zalihe) ili opreme.

Previše ljudi, strojeva ili zalihe samo povećavaju troškove i uzrokuju sekundarni otpad. Na primjer, ako imate previše zaposlenih, nepotrebni posao će biti smišljen samo kako bi se ti ljudi zauzeli, a taj posao povećava zahtjeve za materijalom i energijom. To je sekundardni otpad.
Najveći otpad od sviju je pretjerana zaliha. Ako imate previše zalihe, može biti da je nemate gdje uskladištiti te je potrebno iznajmiti ili sagraditi skladište. U tom skladištu će raditi ljudi koji će novonastalu zalihu pospremati u skladište, a vjerojatno ćete morati kupiti i viličar ili neko drugo transportno sredstvo za svakog djelatnika.
U skladištu, biti će potrebno zaposliti neke ljude koji će se baviti upravljanjem skladišta ili ljudima koji će se brinuti o robi koja je u njemu uskladištena (npr. briga oko korozije, rokova trajanja i sl.). No unatoč tome, pojedina roba će se svejedno pokvariti ili uništiti, a zbog toga će oopet biti potrebno iskoristiti radnike kako bi popravili štetu ili nadopunili skladište. Jednom kada je roba u skladištu, roba mora biti povremeno prebrajana (inventura) što također zahtjeva ljude, a kada situacija eskalira do određene razine investirati ćete novac u računalni sustav koji se bavi samo upravljenjem skladišta.
Ako pak skladištem ne upravljate kvalitetno, može doći do nedostatke pojedine robe, pa će tako unatoč planiranoj dnevnoj proizvodnji neki ljudi misliti kako je nedostatak robe u stvari nemogućnst proizvodnog pogona da proizvede u dostatnoj količini. Može biti da će se u slijedećem razdoblju zbog toga u planove staviti povećanje kapaciteta, a kada se ti kapaciteti instaliraju, zaliha će porasti još više.

Priča o otpadu je začarani krug jer otpad generira otpad, i svi ljudi u lancu moraju razumjeti što otpad u stvari jest i kako ga prepoznati.

Svi gore opisani otpadi će u jednom trenutku postati direktni i indirektni troškovi rada, troškovi amortizacije ili opći troškovi upravljanja. I na kraju će dovesti do ukupnog povećanja troškova.

Uzimajući u obzir sve navedeno, nikad se ne smiju olako shvaćati odluke koje donose povećanje troška. Otpad generiran samo jednom pogrešnom odlukom može pojesti profit koji se u tvrtkama uobičajeno mjeri u svega nekoliko postotaka ukupnog prihoda.

Eliminiranje otpada je zadatak koji specifično utječe na smanjenje viška inventara i ljudi kako bi se ti resursi prebacili na radne zadatke koji stvaraju vrijednost, a sve skupa zato kako bi se s vremenom uklonili sekundarni otpadi. Sama srž TPSa je uklanjanje otpada na svim razinama, a da bi ga mogli ukloniti potrebno je razumijevanje što je to otpad i kako ga se može riješiti.

Misao dana:
Solving a problem is like trying to find something you lost. Just because it takes you a long time to find it does not mean it was difficult to find.