Ne znam na čemu su ovi likovi, no ili bi toga trebali uzimati manje ili bi i meni trebali malo toga poslati:
Misao dana:
We dance for laughter, we dance for tears, we dance for madness, we dance for fears, we dance for hopes, we dance for screams, we are the dancers, we create the dreams.
Preko vikenda je SDP u ekvivalentu HDZove klauzure prešao, kako to sami kažu iz redovnog ustroja u predizborni. Puno se govorilo ali se nije mnogo reklo. Naravno, kreiran je ambiciozni plan koji bi upravo SDPu morao osigurati 33% biračkog tijela, konkretni ljudi su zaduženi za konkretne izborne jedinice, kreiran je izborni stožer i izborni medijski centar.
Nažalost, ne vidim neke pretjerane novosti u cijeloj priči. Manje, više sve su to poznati likovi, a vrhunac cijele priče je Slavko Linić koji bi trebao voditi izborni stožer. Odaslana je važna poruka koja glasi kako je “SDP jedinstven”, što bi trebala biti “loša vijest za osale političke suparnike”. Istina je kako je važno da stranka nastupa zajednički, no prezentirano na ovaj način čini se kako je to valjda izborni adut ili pak zbog vlastite nesigurnosti netko sebi tamo ponavlja kako nije razjedinjen. To jedinstvo (ako već nemamo bratstvo) se valjda odnosi na relaciju SDP – SDP Zagreb koji, čini se, tjera svoju priču poprilično nepovezanu sa središnjicom. Da ovi iz središnjice nešto konkretno i rade još bi ih razumio kako su nesretni da jedan dio ekipe ide u drugome smjeru, no nemam dokaza za tako nešto pa ću se eto, blago nasmijati.
U međuvremenu, ameri vode svoje bitke i za nekih dva mjeseca imaju tzv. midterm elections za kongres i senat. Demokrati (valjda ekvivalent naše lijeve polovice političke priče) u ovome času imaju šansu preuzeti jedan ako ne i oba doma, a rejting republikanaca je poprilično nizak, a sve su šanse da će u slijedećih nekoliko mjeseci krenuti dodatno nizbrdo.
Umjesto misli dana, eto jednog citata (kojim su doduše republikanci pokušali opisati demokrate), ali koji se može iskoristiti za našu političku situaciju:
The bizarre Democratic need, found most often within DLC-type conferences, to preface any proposal with a public claim that the coming proposal will help Democrats win elections is a major factor in the national belief that Democrats do not stand for anything. If you tell the country that your ideas are designed to win elections, then they won’t think you stand for anything except winning elections. And then, well, you probably won’t win many elections, because Americans don’t like politicians who only stand for winning elections. If you want to do something, then just do it. Throwing the “this will get us elected” qualifier in front of your statements just makes us all look like spineless jackasses who are trying to pull one over on the electorate. If you want to talk faith, or be a centrist, or be a hawk, or stand on principles, then just go for it. Stop wasting our time and making us all look bad by telling us you are doing it in order to win elections.
Ne treba zaboraviti kako smo mi i dalje društvo u nastajanju, te kako pravila igre tek izlaze na površinu. U svemu tome se birači objektivno loše snalaze i prečesto miješaju pojam države i političkih stranaka, odnosno vrijednosti koje su nužne kako bi opstali kao država. Situacija uopće nije lijepa, a niti perspektive nam nisu sjajne – potencijal je s druge strane impresivan.
Prije nekoliko mjeseci boravio sam na trodnevnom seminaru u Baškoj Baški na Krku. Tema seminara je bio sustav “20 ključeva” koji načelno promovira Toyota Production System koji se u literaturi naziva i lean manufacturing. Ono što je bilo zanimljivo je da je hotel u kojem smo bili smješteni također u sustavu dvadeset ključeva i imali smo prilike prošetati i popričati s ljudima koji u tom programu sudjeluju. Promatrajući njihove oglasne ploče s ucrtanim ciljevima, indikatorima i grafikonima shvatio sam kako se pojedine tržišne zakonitosti njihovog hotelijerskog posla mogu sasvim solidno upotrijebiti i u mom businessu s kojim nema niti jedne jedine meni vidljive dodirne točke.
Gornje priče sam se sjetio kada sam prije nekoliko dana u svom redovnom obilasku naletio na ovu sliku na TEDblogu. Navedena ilustracija je samo dokaz ideje koju zagovara Tom Kelley koji tvrdi da “je moguće kreirati nešto novo i bolje kroz spajanje dvije do tog časa totalno nespojive i nezamislive ideje”. Nakon što su uspjeli natjerati liječnike da operacionu dvoranu zamijene s pitstopom na NASCARu, odnosno nakon što su liječnici iz Londonske bolnice Great Ormond Street Hospital for Children posjetili Ferrarijev tim.
Rezultat ovog neočekivanog spoja je transformacija odjela za intenzivnu njegu u centar tihe preciznosti, a komplikacije su značajno smanjene.
Misao dana:
Money will buy a bed but not sleep; books but not brains; food but not appetite; finery but not beauty; a house but not a home; medicine but not health; luxuries but not culture; amusements but not happiness; religion but not salvation; a passport to everywhere but heaven.