Dovršio sam prije nekoliko dana čitanje sjajne knjige Average is over koju je napisao poznati američki (liberalni) ekonomist Tyler Cowen. Pročitajte tko je on, ali recimo za potrebe rasprave da je on u ovome trenu jedan od najprogresivnijih ekonomista i mislim da njegovo mišljenje treba svakako uzeti u obzir. Evo i jedan TEDx talk:
Mimo toga što je Tyler sjajan profesor, koautor je i jedan od najpopularnijih ako ne i najpopularnijeg ekonomskog bloga Marginal revolution, a ako vam se dopada imate priliku proći i neke od njegovih tečajeva na Marginal revolution universityu. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko smatram da je bitno da bacite pogled i postanete redoviti čitatelji ovih sadržaja.
Knjiga “Average is over” se bavi tektonskim promjenama koje se događaju na tržištu rada i Cowen argumentira kako je vrijeme prosjeka, ili možda bolje rečeno ekonomskim riječnikom, doba “srednje klase” gotovo. Naime, tehnološka i informacijska revolucija u kojoj se nalazimo direktno pogoduje kreiranju nove hiper meritokratske klase onih koji su u stanju upravljati ili oplemenjivati rad inteligentnih strojeva. Pojednostavljeno, to bi značilo da će u vrlo bliskoj budućnosti oni koji su dosada spadali u neku srednju klasu biti na udaru da dobrim dijelom budu zamijenjeni strojevima. Liječnici će u vrlo kratkom roku biti zamijenjeni ekspertnim sustavima koji će temeljem dostupnih simptoma i mjerenja davati dijagnoze s daleko većom preciznošću nego što to mogu učiniti sami liječnici, i dok će dio liječnika koji neće biti u stanju “surađivati” sa strojevima pasti u hijerarhiji na niže platežne grane, dotle će oni koji uspješno djeluju u “duetima” sa strojevima i koji u toj simbiozi daju dodanu vrijednost značajno napredovati.
Investment in the internet correlates with wage and employment growth in American counties that represent about 42 percent of the American population.
Istovremeno, nakon što stvorimo klasu hiper uspješnih, po definiciji stvoriti ćemo i klasu niže plaćenih i mnogi od današnje srednje klase će se spustiti u tu kategoriju.
Rather than balancing our budget with higher taxes or lower benefits, we will allow the real wages of many workers to fall and thus we will allow the creation of a new underclass. We won’t really see how we could stop that. Yet it will be an oddly peaceful time, with the general aging of American society and the proliferation of many sources of cheap fun. We might even look ahead to a time when the cheap or free fun is so plentiful that it will feel a bit like Karl Marx’s communist utopia, albeit brought on by capitalism.
Cijela knjiga se u biti bavi procjenama i argumentacijom što će se desiti s pojedinim grupacijama ljudi, prvenstveno kako globalizacija društva utječe na ubrzanu identifikaciju hiper uspješnih ljudi, odnosno što će se događati s onima koji ispadnu iz te kategorije i pod pritiskom potrebe za preživljavanje moraju potražiti drugačija rješenja za svoju egzistenciju. Tako primjerice Tyler direktno identificira samohrane majke kao osobito osjetljivu populaciju.
Many of these women will also find it harder to move to cheaper areas with lower-quality infrastructure because they may still desire good schools for their children, especially if those kids are not self-starting learners from the internet.
Ako u tu cijelu argumentaciju ubacimo i probleme mobilnosti radne snage, odnosno probleme ali i prilike koji se pojavljuju s novim generacijama i tehnologijama koje stoje edukatorima na raspolaganju, tada u konačnici stižemo do iznimno velike promjene u tržištu rada ali i prilikama koje se pojavljuju za sve nas zajedno.
Mislim da morate odvojiti vrijeme i pročitati ovu knjigu. Ne morate se složiti s argumentima i možete nervozno odmahnuti rukom. Možete čak i argumentirati kako Cowen diskutira o americi i njihovim specifičnim okolnostima i možete čak misliti kako ste iz naše lokalne perspektive smješteni na sigurnoj udaljenosti, te da nijedna od navedenih promjena ako se i dogodi neće zadesiti upravo vas ili vas neće zadesiti u nekom skorijem roku – no mislim da se u tome jako varate. Svijet je postao globalno selo i iz dana u dan je sve važnije i važnije pronalaziti hiper uspješne.
Zuckerberg needed a good grasp of Myspace, but he didn’t have to master decades of previous efforts on online social networks. He was close to starting from scratch. In those cases, young people tend to dominate the sector, but of course that won’t cover the furniture manufacturing.
Za mnoge stvari koje će se događati ili se već događaju, gornji citat je iznimno bitan. Ono što se želi ilustrirati je da je iznimno teško biti konkurentan i napraviti veliki pomaka i sagraditi u kratkom roku veliku kompaniju koja se bavi proizvodnjom namještaja – dakle nije jednostavno niti vjerojatno da će netko u nekoliko godina sagraditi novu IKEAu. Ali istovremeno, iznimno je vjerojatno da će se u novom tehnološkom svjetskom poretku pojavljivati s vremena na vrijeme tržišne niše kojima je donekle jednostavno ovladati iz jednostavnog razloga što za ovladavanje njima nije potrebno poznavanje desetaka ili stotina godina prethodnih uspjeha ili tehnologija, nego sve što radite radite ab ovo.
Mislim da je kritično pročitati knjigu i razumjeti gdje je budućnost rada i da već danas krenete u smjeru koji će vas pozicionirati da se izvučete iz kategorije niže plaćenih poslova i ugurati u kategoriju super uspješnih. Vrijeme prosječnih je gotovo i ulazimo u doba kada se rađa nova meritokracija koja više nije bazirana na kapitalu već na znanju i kreativnosti.
Misao dana:
Social systems proceed by (usually) covering up the brutalities upon which they are based. The doctor doesn’t let you get to his door and then turn you away, rather his home address is hard to find. The government handcuffs you so they don’t have to shoot you trying to escape. And so on.
p.s. ne pišem na blogu, evo ovo je prvi imalo suvisli tekst nakon gotovo godinu dana; nemam namjeru pisati samo o ružnim stvarima koje se ponavljaju iz dana u dan i dok ne osmislim načina da počnem pisati o malo pozitivnijim temama dotle od bloga ništa, no daleko od toga da sam ga zaboravio ili od njega odustao