Categories
Blog Putovanja

jesen… (2:25, Videosex, Arhiv (disc 1))

Bio sam u subotu u Lovrani na Marunadi. Maruni su valjda vrsta ili podvrsta kestena a (po mom nestručnom nepcu) razlikuju se po tome što nisu tako masni. Marunada u Lovranu je jedan lokalni non-event koji je prerastao u event u kojem imate pleh muzike, recitaciju i pozornicu na malenome gradskom trgu, a čujem da su u 22:00 navečer svirali i Gustafi. Prava lokalna zabava koja je bila dovoljno zanimljiva da se provozamo do Lovrana, prošećemo po lijepom sunčanom danu do Ičića i najedemo se u Najade (restoran za preporučiti, u koji se često vraćam).

Interesantno je da smo prilikom šetnje imali prilike vidjeti i manevar koji je izvodio jedan ili dva delfina na niti 100 metara od obale; očigledno je delfin bio prava atrakcija jer se na rivi skupila pozamašna količina ljudi (i djece) koja je to promatrala.

Jučer sam i bio u kinu (nakon dugo vremena) i gledao lagani filmić Mr&Mrs Smith. Unatoč atraktivnim glavnim likovima, donekle originalnoj tematici filma, kreatori su uspjeli film razvodniti, na dijelovima ga rastegnuti do granice dosade, a ako izuzmemo nekolicinu mudrih dosjetki film je doista bezveze (da ne kažem kako sam došao do zaključka kako Angelina izgleda OK samo iz odabranih kuteva, a u najmanje jednoj sceni sam naslutio naslage masnoće).

Kako je nekako ispalo poslao sam post neposredno prije gašenja bloga u četvrtak te sam tako bio na samom vrhu cool liste puna tri dana. Ono što sam zaključio je kako pozicija na cool listi ne znači baš previše jer je u ta dva dana na blog stiglo nekih 190 posjetitelja u petak, 110 u subotu i nekih 33 u nedjelju (kada su svi valjda poletili na nove postove) – ako u to uzmem moj prosjek posjetitelja ispada da su ta dva dana na vrhu liste bili malo posjećeniji dani ali ništa osobito.

Zanimljivo mi je bilo slušati i bisere iz policije koji su za prometni kolaps od prošloga tjedna rekli kako nije bilo ništa strašnije nego kada kiša padne u vrijeme špice. Kao što rekoh, trebalo je izvaditi katran i perje.

Misao dana:
Then you have The Story of the Emperor Who Had No Clothes.
But if you knew a bit more, it would be The Story of the Boy Who Got a Well-Deserved Thrashing from His Dad for Being Rude to Royalty, and Was Locked Up.
Categories
Humor Muzika Ostalo Putovanja

downtown train… (3:51, Tom Waits, Beautiful Maladies: The Island Years, 1998)

U povratku do kuće prošao sam pokraj bivšeg interkontija oko kojega će biti blokirane ulice. Sutra će biti show program u gradu s prometnom gužvom, a ja sam cijeli dan u centru grada na jednoj prezentaciji. Jedva čekam ovo novo iskustvo.

Jutros sam čekajući na jedan sastanak ulovio jutarnji (ja sam inače pobornik večernjaka jer mi je jutarnji previše žuta novina) gdje su se raspisali o Bandićevoj ideji o natkrivanju Bogovićeve i Petrićeve. Ideja mi se doista sviđa i takva rješenja sam već viđao po svijetu (relativno nedavno u nekom gradiću u austriji iako se ne sjećam kojem). Malo je preprano za ocjene Bandićeva rada no čini mi se kako se stvari miču, i to poprilično dobro.

Prije nekog vremena sam napisao kako sam preko yahoo musica kupio CD sa snimkom Robin Williamsovog showa u metropolitanu u New Yorku (imao je on dva show-a, ovaj kojeg sam downloadao je negdje od kraja osamdesetih) i slušam 60 minuta njegovih viceva i umirem od smijeha. Mislim da je nenormalan napor zabavljati tisuću ljudi bez ikakve scenografije a u monologu punih sat vremena, no ovome ne samo da je to uspjelo nego je u pozadini svega uspio ispričati i cijelu priču kroz viceve.

Razmišljam kako bih u petak trebao skočiti do Budimpešte a tako mi se ne ide, makar mi tamo prijeti ručak za pamćenje jednostavno nemam dovoljno energije da se odvažim na taj jednodnevni izlet kojeg bih morao odraditi. Ovaj vikend bi skočio do Lovrana na marunijadu, a slijedeći vikend mi se smiješi ponovno Opatija jer je tamo Festo, a da ne spominjem da bih morao ponovno do nizozemske odraditi jedan deal. Imao sam dosta dugačko razdoblje bez ikakvih putovanja i onda sam bio nesretan jer mi (kako bi moja pokojna baka rekla) “guza nije vidjela puta”, a sada kada imam cijeli backlog obećanih a nerealiziranih putovanja onda mi se jednostavno ne ide. Ja bih ostao doma i spavao, a to ne mogu.

Gledam sada ovu T-HTovu reklamu “balone na balkone” i pitam se da li je netko primjetio kako policajac u reklami ima kožne hlače? Vjerojatno mala šala autora spota, ali totalno kompatibilna s mojim jučerašnjim postom.

Misao dana:
When I find out a hotel doesn’t have a DSL, it’s like ‘What? There’s no toilet?’ Once you get used to high speed you ain’t going back.
Categories
Business Hrana i piće Putovanja

manic monday… (3:06, Bangles, Greatest Hits, 1990)

Eto, danas je još jedan dan odluke i do kraja dana možda počnu, a možda i ne pregovori oko našeg pristupanja europskoj uniji. Čitam kako je Carla razočarana suradnjom, kako će možda dati pozitivno ili ublaženo mišljenje, kako austrija inzistira na hrvatskoj ali to nije rekla na glas (samo onako usput) i kako bi se na kraju lagano moglo dogoditi da Turska bude okidač hrvatskih pregovora.

Nekako mislim da od svega neće ponovno biti ništa, a ako bude to će biti barem na lokalnom planu veliki uspjeh naše vlade koja svoje uspjehe može prebrojati na prste jedne ruke drvosječe s dvadeset godina staža.

Preko vikenda sam boravio u Rovinju u posjetu najvećoj tvornici koja se bavi xxxxxx (cenzurirano) a kod kojih radim konzultantski posao vezan za kvalitetu krajnjeg proizvoda. Ne bavim se inače konzultantskim poslom no tijekom godina sam postao nekakav općepriznati stručnjak pa su me eto vrbovali i angažirali. Osim sjajnog vikenda obogaćenog kulinarskim iskustvima (gastronomski tip: restoran Porat na rivi u Rovinju, ekipa tamo poslužuje jadranske lignje umjesto onih umjetnih kalifornijskih i to je ooooogggggrrrroooooommmmmnnnnnnaaaaa razlika), te prekomjerne količine alkohola u cijelom nizu međusobno različitih proizvoda za koje bi nam iskustvo dosada moralo govoriti da ih se ne smije miješati.

Anyway, ne bih gornje niti spominjao nego sam naletio na site koji je jako simptomatičan. Naime, prva stvar koja je jako bitna kod kontrole kvalitete i općenito povećanju kvalitete u praktički bil kojem proizvodnom postupku je procesna kontrola. Procesna kontrola je postupak u kojem se na određenim mjestima u radnom procesu (a taj proces može biti bilo što, od proizvodnje pive, otirača za noge pa sve do tipično administrativnih procesa) mora raditi neko mjerenje. Ljudi, ponekad zbog neznanja i ignorancije, a vrlo često zbog lijenosti ili “što će to meni, ja već dvadeset godina…” (vidi gornji primjer drvosječe) politike mjerenja ignoriraju ili koriste vrlo odokativne metode. Ukratko, kada ja krenem ljude nagovarati na procesnu kontrolu što je preduvjet za poboljšanje kvalitete onda ih najčešće prvo izvrgenm cijelom nizu malih polumađioničarskih iluzija čiji je cilj da ih natjeram da više ni sami ne znaju što su vidjeli a što nisu.

Jedan od dobrih web siteova (a vjerojatno i najbolji koji sam vidio do sada) se nalazi ovdje. Na ovome sjajnom siteu možete naći više od pedesetak optičkih iluzija koje će vas natjerati na razmišljanje.

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.