Categories
Priroda i društvo

Neugodna istina

U posljednje vrijeme puno sam čitao o ekologiji, zaštiti okoliša i održivom razvoju, a sve je skupa nekako krenulo s Presentation Zen bloga kojeg pratim zato što želim naučiti nešto više o umijeću prezentiranja. Al Gore, osoba koja je trebala postati američki predsjednik u posljednjih trideset godina puno je vremena provela u educiranju javnosti o potrebi zaštite okoliša i održivom razvoju. Tih 30 godina se pretvorilo jednu sjajnu multimedijsku prezentaciju, a prezentacija se pretvorila u sjajan dokumentarac koji se poput ovog teksta zove “Inconvenient truth” (naručio sam si Inconvenient truth knjigu no nije u prodaji u europi pa ću se malo načekati, a za film doista ne znam, no kada bi nekome poslali email i zamolili ga lijepo možda nam usliši želju).

20 minutnu verziju Al Goreove prezentacije možete vidjeti i na ovom videu koji je snimljen na TED konferenciji u Montereyu u veljači ove godine.

S druge strane, jedan od daleko najzanimljivijih blogova koje sam svojevremeno stavio u svoj blogroll je i TreeHugger koji se dnevno bave različitim zelenim temama. Iako sam njihov blog stavio u favouritse zbog jednog ili dva zanimljiva teksta, skužio sam kako sam u posljednjih nekoliko mjeseci razvio interes za teme kojima se bave. Ovih dana, proučavam neke zelene inicijative i tražim načine kako smanjiti emisije CO2, odnosno kako svoj život/tvrtku učiniti zelenijim (imam nekolicinu zanimljivih tema o tome o čemu ću pisati u skorijem razdoblju, o prvoj temi možda već slijedeći tjedan). I tako surfajući okolo, naletio sam na iznimno dobro poznati politički site DailyKos koji je uz pomoć svojih čitatelja i gotovo 10.000 komentara uspio kreirati pravu pravcatu energetsku strategiju koja bi mogla pomoći americi da do 2020 godine ostvari energetsku neovisnost. Molim Vas da bacite pogled na tu strategiju koja je dobro razrađena, definira probleme, daje konkretne podatke o postojećem stanju, predlaže konkretne mjere koje je potrebno učiniti i računa trošak implementacije rješenja. Zanimljivo je da bi mnoga od predloženih rješenja mogli i mi iskoristiti. Koliko bi recimo samo država mogla uštediti kada bi odlučili koristiti diesel automobile (ili hibridne ili na plin), štedne žarulje ili počeli koristiti desetine drugih sitnih ekoloških mjera?

Kada bi morali nabrzaka izrecitirati pet mjera za povećanje energetske učinkovitosti (uštedu energije), koje bi to mjere bile?

Misao dana:
You can’t make somebody understand something if their salary depends upon them not understanding it

Categories
Priroda i društvo

Policija, spora i nedostižna

Istekao mi je leasing na autu pa sam zadnjih dana prebacivao vlasništvo nad vozilom. Osim što je moja leasing kuća odlučila promijeniti adresu stanovanja, pa je sve skupa stalo na nekoliko dana – jučerašnje popodne sam proveo u stanici za tehnički pregled Automehanika. Temperatura je bila usijana, glava me bolila i prijetila eksplozijom, a produktivnost doista ljubaznog osoblja je bila bliska nuli. Ne sjećam se kada sam potrošio tri sata na tehnički pregled automobila.
Trosatnom specijalističkom pregledu je prethodilo pregovaranje o bonusima obaveznog autoosiguranja koje se (tako barem izgleda) pretvorilo u lešinarski posao u kojem se telefonom informacije jednostavno ne mogu dobiti. Morate doći osobno, te će osoba s druge strane šaltera procjenom vaše osobnosti kao i vozila kojim upravljate odrediti kako se domoći tog famoznog bonusa. Prije nekoliko tjedana smo bili također nakon promjene vlasništva registrirali dostavno vozilo i tom prilikom me neočekivano snašlo dopunsko zdrastveno, iako sam pripremio podatke za još jedno dopunsko ovaj puta je bilo rečeno da mi je potrebno životno osiguranje. Još bih ja to i platio, no ekipa je bila poprilično neljubazna i iznimno nefleksibilna u pogledu plaćanja (naime neka osiguranja možete platiti bilo čime, vjerojatno i kompenzacijom, dok primjerice životno možete riješiti samo gotovinom koju ja koristim isključivo za plaćanje kava i sokova).

Uobičajena stanica za tehnički pregled mi je auto maksimir, no kako mi vozilo nije registrirano i kako se doista ne volim voziti u primjerice tehnički neispravnom ili u ovome slučaju neosiguranom automobilu (a nije mi se radi dva kilometra kupovalo proba tablice) pala je odluka na drugu najbližu stanicu što je Automehanika gdje su me ljubazni (ali iznimno spori) ljudi upozorili da u specifičnoj situaciji prijenosa vlasništva s leasinga na krajnjeg vlasnika mogu prenijeti i bonus.

U svakom slučaju, pregled i cijela papirologija koja slijedi je bila gotova desetak minuta prije pet sati kada sam se mislio uputiti na MUP da bih dobio pečat u prometnu i pokupio tablice, no ljudi iz Automehanike (da li sam spomenuo da su bili iznimno ljubazni?) su me upozorili da policija radi samo do 17h jer je ljetno radno vrijeme. Baš me zanima da li na moru onda rade produženo? Ako da (ili ne) zašto?

Jutros sam nadobudno pokušao otvoriti web stranicu MUPa koja je čini se napravljena u FrontPageu (verzija 95 ili 97 kako izgleda), kako bih saznao da li kojim divnim čudom rade subotom (znam, idealista sam, nepopravljivi) i dobio sam slijedeću poruku:

Čak je i policijska web stranica prespora

Misao dana:
Police arrested two kids yesterday, one was drinking battery acid, the other was eating fireworks. They charged one and let the other one off.

Categories
Politika Priroda i društvo

Bel Ami

Nijedne nema bolje od naše policije, jer su oni ako ništa drugo, neiscrpni izvor u najmanju ruku čudnovatih događanja. Primjerice, ne znajući kako to okarakterizirati u ožujku ove godine napisao sam mali tekstić (na onom drugom blogu) o izjavi našeg ministra policije kada se osvrnuo na međusobne mafijaške obračune. Izjava, ako ste je zaboravili glasi otprilike ovako:

Policija nekima pomrsi račune. Prekine se pošiljka, a nekome je plaćena. I onda se to reflektira. Tad netko nekome duguje novac i tad se dogodi ubojstvo.

Ovo je iznimno pronicavo od osobe koja je svojevremene u Gloriji (hm?) izjavila kako se divi predsjedniku nam vlade (Ivi Sanaderu, op. a.) budući da ovaj drugi je navodno iznimno produktivan i pametan (ne nužno tim riječima, ali to bi nekakInspektor Poiroto bila poanta). Ono po čemu je Ivica Kirin također poznat je i to da je svojevremeno radio kao izbacivač u disko klubu (što se i vidi, rekli bi zlobni promatrači) što nas dovodi do incidenta u Bel Amiju od prije nekoliko mjeseci kada su neki izbacivači (rekli bi, Kirinovi cehovski kolege) premlatili nekolicinu nedužnih specijalaca, da bi se ovi potom vratili (s pojačanjem) i demolirali lokal – ili tako nekako. Ignorirajući bizarnost situacije i drakonskih poteza koje je tada trebalo poduzeti stišćemo fast forward na događanja od prošlog tjedna kada je policija sprovodeći glasovitog korčulanskog narko-dealera koji je doduše samo jednom pravomoćno kažnjen (ali ima još neke 92 kaznene prijave u prikrajku, vidi ironije između broja prijava i broja telefona), sjela s likom na piće čekajući valjda trajekt ili slično plovilo, dečka je stislo, otišao je olakšati se do sanitarnog čvora gdje mu se u korčulanskoj kanalizaciji gubi svaki trag.

Kirin je na to spremno rekao kako se “policija spominje kao nesposobna, a riječ je o propustu dvojice policajaca”, a u istome članku možemo pronaći informaciju o tome kako je čak 2.5% ili svaki četrdeseti policajac već optužen za neko kazneno djelo. Meni se nekako čini kako statistika kaže kako su policajci u iznimno rizičnoj skupini da postanu kriminalci (nekako mi se čini da šišaju nacionalni prosjek i to značajno), baš kao i narkomani koji u nedostatku dnevne doze kradu sve i svakoga.

I da sve ne bi ostalo na tome, noćas je u zrak odletio i Bel Ami, onaj isti s početka ovog teksta, kažu od zasada nepoznate eksplozivne naprave. Već vidim kako će rezultati istrage biti zanimljivi.

Nego, znate li koji je službeni auto Al Qaide?

C4

Misao dana:
An exhaustive study of police records shows that no woman has ever shot her husband while he was doing the dishes.