Categories
Priroda i društvo

fragile… (4:35, Sting, All This Time (Live), 2001)

Ovo sa gripom je postalo zanimljivo, u samo nekoliko dana od mog posljednjeg posta pojavio se cijeli niz vijesti koji ukazuje na to kako je virus gripe došao do Rumunjske i Turske. Zapamtite kraticu H5N1 jer je to ime ptičje gripe, a za koju u indoneziji ima šest dokumentiranih prijelaza s ptice na čovjeka. Još jedno zanimljivo, polubeletrističko čitanje o konsekvencama pandemije možete pronaći na fluewiki.

Misao dana:
Give someone a fish, you feed him for one day. Teach him how to fish, and you lose a steady customer.
Categories
Priroda i društvo

the grip of disease… (4:12, Mission, Grains of Sand, 1990)

Nisam inače apokaliptični tip i općenito imam povjerenja da će stvari završiti na najbolji mogući način, no neke stvari me brinu (čisto da znate, brojevi dolje napisani su worst_case scenario, tako da bi moglo ispasti i bolje od ovoga :).

Prije nekog vremena pročitao sam knjigu (neki tehno triller) gdje se između ostalog pisalo i o virusima i mehanizmima distribucije virusa. Jedan od svakako najraširenijih virusa koje znamo je virus gripe. Iako su virusi gripe međusobno slični (kako bi ih inače kategorizirali kao gripe), jedno od njihovih svojstava je da kada obolite i ozdravite od jednog tipa niste imuni na nove mutacije. I tako nas svake godine zapuhne nas novi virus i svim tim različitim tipovima gripe je zajedničko to što svi potječu iz istog zemljopisnog područja, a to je otprilike područje južne azije odnosno kine (vijetnama, koreje i okolnih zemalja). Ne sjećam se zašto gripe počinju baš tamo, no bitno je to da se proširuju odande zbog redovne migracije ptica, pa tako gripa koja započne tamo, kroz koji mjesec uredno stigne i do naših krajeva – godinu dana kasnije virus mutira, te kao novi tip gripe ponovno započinje svjetsku turneju.

Ako ste malo pratili vijesti zadnjih mjeseci, vjerujem da ste naletili na vijest o ptičjoj gripi baš tamo negdje u predjelima vjetnama, koreje i kine, a svi koji o tome govore su nešto jako nervozni oko toga iako se radi samo o zaraženim kokošima.

Fora je u tome što povijest pokazuje kako se otprilike svakih stotinjak godina osim uobičajene zimske gripe pojavljuje jedna velika pandemija, te između dviju pandemija imamo dvije intenzitetom manje epidemije. Razlika između pandemije, epidemije i uobičajenog rasprostiranja gripe je postotak populacije koji bude zaražen virusom, te ako on prođe neki postotak govorimo o epidemiji, a ako prođemo još veću brojku tada je riječ o pandemiji. Obzirom da je od posljednje pandemije prošlo skoro pa stotinjak godina, te budući da je posljednja zabilježena epidemija bila 1968 – statistički gledano svakoga časa se očekuje nova epidemija (ako smo sretni) ili pandemija (ako se statisika pokaže točnom). Posljednja pandemija desila se 1918 godine i popularno je nazvana “španjolska gripa” te je po nekim statistikama ubila između 20 i 80 milijuna ljudi. Zaraznost pandemične gripe je čak do 50% (dakle polovica populacije izložene virusu će se zaraziti), dok je smrtnost po nekim podacima došla i do 12,5%. To ukratko znači da ako sada krene pandemija gripe, cca. 5-6% osoba izloženih virusu (ili jedna od dvadeset osoba) će umrijeti od gripe.

Postoji još problema s pandemijom u ovim vremenima, 1918 godine manje od 10% stanovništva je živjelo u gradskim središtima dok je danas taj postotak veći od 50%, te su gradovi idealno mjesto za brzo i efikasno rasprostiranje virusa. Slijedeći problem je komunikacija, jer 1918 godine trebalo je 6 tjedana od prvog zabilježenog slučaja gripe do pandemije u europi. Danas, s tisućama ljudi u avionu svaki dan, pretpostavka je da će od prvog registriranog slučaja do dolaska bolesti u naše krajeve proteći između dva i četiri tjedna, dakle objektivno toliko kratko vrijeme da će prvi slučaj tek biti identificiran kao početak pandemije.

No, svake godine se možete cijepiti protiv gripe, pa ako baš zaraza krene odjurite do doktora, cijepite se i problem riješen? Malo teže, naime, cjepivo za gripu se radi na način da se virus ubrizgava u kokošja jaja gdje se multiplicira, a nakon toga se jaje termički uništava kako bi se virus umrtvio te se potom u svojim sastavnim dijelovima ubrizgava kao cjepivo u organizam koje prepoznaje fragmente mrtvog virusa i stvara antitijela. Proces izrade cjepiva traje 5-6 mjeseci, a ukupni svjetski kapaciteti izrade cjepiva su na razini tri stotine milijuna doza; dakle manje od 6.6 milijardi stanovnika. Nemojte računati na cjepivo.

I sada da se vratim na gore spomenute kokoši u vijetnamu, postoji opravdani strah da će virus gripe koji trenutno postoji u tim krajevima mutirati i postati zarazan i za ljude, a taj virus po svojim karakteristikama ima sva obilježja i potencijal da postane pandemični tip gripe.

Na flu-wikie enciklopediji koja se bavi gripom nalazi se i jedan report na 32 stranice koji sve ovo skupa dokumentira do zapanjujućih detalja. Predlažem da pročitate jer će vam savjeti iz tog dokumenta potencijalno spasiti život.

Kao što napisah na početku, nisam sklon apokaliptičnim scenarijima niti sam lik koji paničari – no čitajući gore spomenuti report naježio sam se nekoliko puta jer mi se argumenti čine na mjestu i dobro dokumentiranim.

I za kraj, statistički, pandemija bi se trebala dogoditi u razdoblju od listopada 2005 do ožujka 2006, što znači da dok ovo čitate netko u kini ili vijetnamu možda počinje pokazivati simptome prve pandemije u stotinu godina. Scary thought, ha?

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.

Categories
Ostalo Priroda i društvo

wedding bells… (1:19, Original Soundtrack, Angels & Insects, 1995)

Jučer navečer bio sam na jednom vjenčanju između jedne lokalne (rodom iz posavine, s one druge obale) i jednog nizozemca (također lokalnog, s tom razlikom što u njegovom kraju nema rijeka nego brdo kanala pa je teško reći s koje je on točno obale – no bilo kako bilo na njegovoj obali se ne govore strani jezici što je za tu zemlju vrlo, vrlo čudno).

Ujutro su mladenci obavili vjenčanje u općini, a navečer u crkvi. Iako je dotični protestant, ceremonija je identična jer se obavlja u cijelosti za onaj dio para na koji se savjet odnosi.
Nakon vječnja smo otišli u restoran gdje se krenulo jesti i piti. Od posavaca sam znao što mogu očekivati, a nizozemci su mi bili interesantni kako bih vidio kako reagiraju na naše lokalne dobre (i ostale, ne nužno tako dobre običaje). Ekipa se uklopila prilično dobro, a prvo kolo se zaplesalo prije glavnog jela. Bilo je tu i vriske i rupčića u zraku, razdrljenih košulja, alkohola u potocima i bilo je očigledno kako su nizozemci zbunjeni ali su iz pristojnosti prihvatili tempo (kojeg su naravno jedva izdržali).
Mnogi od njih nizozemsku napuštaju rijetko, i nekako sam uvjeren kako im je put do Zagreba kroz Austriju (i sve te silne planine koje su viđali samo na slikama) bio zabavan, ostatak vremena su proveli u Opatiji (koja je u natuknicama slična njihovoj obali) i na plitvicama koje su ih (očekivano) očarale.

Bend koji je svirao u pozadini ali preglasno, nosio je čudne šarene košulje s bijelim šeširima, dok je vođa benda nosio cipele (bez žniranaca; imam neku fiksaciju na žnirance i svako tko nosi cipele bez žniranaca, uz potencijalne ženske izuzetke, odmah se sroza ugledom u mojim očima) od nekakve bijele kože a koje su završavale u takvoj špici toliko daleko od noge da bi svaki iole zainteresirani policajac navedeni obuvni predmet mogao konfiscirati kao neprijavljeno oružje.

Sve u svemu, još jedan događaj na kojem se beskrajna energija potrošila na silne sitne detalje (poput razdragane dječice koja su po direktivi morala imati bijele balone), umjesto da se njih dvoje koncentriraju na doista bitne stvari u životu koje će im kroz koju godinu biti neizmjerno važnije od prethodno spomenutih balona.

Želim im sve najbolje, a poznavajući ih, vidim da do toga neće lagano doći.

Misao dana:
That’s what’s so stupid about the whole magic thing, you know. You spend twenty years learning the spell that makes nude virgins appear in your bedroom, and then you’re so poisoned by quicksilver fumes and half-blind from reading old grimoires that you can’t remember what happens next.