U seriji TED prezentacija koje sam objavio u posljednje vrijeme, danas je došao na red i govor Johnatan Haidt-a.

Psiholog Johnathan Haidt proučava pet moralnih vrijednosti koje čine osnovu naših političkih odabira, bez obzira da li smo lijevo, desno ili u centru. U svom izlaganju ukazuje na moralne vrijednosti koje liberali i konzervativci najviše cijene.

Mislim da je ovo jedan od zanimljivijih tekstova, osobito ako se bavite politikom, jer objašnjava ina primjerima ilustrira kako različite osobe s različitim etičkim i moralnim vrijednostima reagiraju na određene situacije. Također, ovo je dobro za pogledati čisto zato da bolje razumijete zašto se lijevica i desnica međusobno ne razumiju.

Prezentaciju je na hrvatski preveo Hrvoje Šimić, a ja sam bio recenzent.

Javna je tajna da se biračkim popisima manipulira već gotovo dva desetljeća, a sve skupa kako bi se osigurala prevlast točno određene političke grupacije na izborima. Manipuliranje biračkim popisima dobro je vidljivo na parlamentarnim izborima kada krenemo uspoređivati broj birača u odnosu na broj stanovnika Hrvatske – čime postajemo jedina zemlja na planeti u kojoj je broj birača veći od broja stanovnika.

No, ako malo bolje razmislite, puni efekt manipuliranja biračkim popisima događa se upravo na lokalnim izborima gdje mali broj glasova (svega nekoliko stotina) može trajno prevagnuti na jednu ili drugu stranu. Problem je naravno u tome što ste do sada mogli o tome samo diskutirati ali nikada se ništa nije moglo učiniti jer nije bilo načina kako to dokazati.

Sve do danas.

Danas sam lansirao web stranicu slijedećeg naziva:

http://popisbiraca.pollitika.com

To je web stranica koja se temelji na stvarnom popisu birača i na kojoj možete upisati naziv bilo kojeg naselja u hrvatskoj i saznati do stotinu adresa s najvećim brojem birača u tom naselju. Ukratko, da pojednostavim do kraja, možete bez problema saznati koliko je prijavljeno punoljetnih građana kod vašeg susjeda.

Puno je razloga zašto se hrvatski državljani koji ne žive u Hrvatskoj žele prijaviti na hrvatskim adresama. Očigledni razlozi su ekonomske prirode i tu govorimo o porodiljnim naknadama, socijalnoj pomoći, pomoći za nezaposlene i slično. Ovdje govorimo o desetinama ako ne i o stotinama milijuna kuna troškova za građane koji ne doprinose ovoj državi ali svejedno iz nje izvlače direktnu ekonomsku korist, bila ona kroz prethodno navedene fondove ili pak kroz zdrastvene usluge. Dvije temeljne grupacije koje koriste ove mehanizme su hrvati iz Hercegovine odnosno srbi iz BIH i Srbije.

Po saznanjima koje sam istražujući ovu priču uspio steći, izborna prijevara se bazira na dvije temeljne metode. Prva metoda je manje organizirana ali mnogobrojna, gdje rodbina koja živi u Hrvatskoj dopušta svojoj obitelji iz primjerice Hercegovine da prijavi svoje prebivalište na njihovoj kućnoj adresi. Ovo je donekle teško detektirati jer je riječ o “razmjerno” malim devijacijama i teško je ustanoviti čistim pregledom biračkih popisa koje su to adrese na kojima broj birača značajno odudara od stvarnog broja stanara. Primjetite da se prilikom prijave prebivališta mora otići u MUP i dati izjavu da određena osoba stanuje na točno određenoj adresi. Davanje lažne informacije službenoj osobi, lažno svjedočenje kao i proizvodnja dokumentacije koja svjedoči tome u prilog definitivno ulazi u kategorije prekršajnih ako ne i krivičnih djela kažnjivih zakonom.

Druga metoda koja je osobito popularna u selima dalmatinske zagore i pograničnim područjima su naselja sa kućnim brojem 0, 900 ili 999. Naime u pojedinim zaseocima i naseljima postoji ogromna mimoilaženja u broju birača i broju stanovnika. Obično u takvim naseljima točno znate tko u njima živi jer se tamo nalaze dva-tri a u svakom slučaju ograničeni broj prezimena ali unatoč tome u pojedinim zaseocima od kojih neka nemaju niti asfalta možete pronaći prave male gradiće (barem na biračkom popisu). Neki od primjera su zaseoci u okolici Vrgorca poput Dusine, ili neka druga naselja poput Vinjani donji. Ovdje treba imati na umu da postoje naselja u hrvatskoj koja uopće nemaju kućne brojeve, pa se onda poneki rezultat može činiti nelegitimnim iako je riječ o stvarnoj situaciji na terenu (primjerice grad Hvar nema kućnih brojeva). Kako bilo, činjenica je da su pojedinci u određenim manjim sredinama omogućavali masovni upis birača na nepostojeće adrese i ovdje sasvim sigurno možemo govoriti o organiziranom i sustavnom manipuliranju glasačkim popisima – pa stoga i govorimo o pravim pravcatim kaznenim djelima.

Jučer je državno izborno povjerenstvo imali konferenciju za medije gdje je bilo upućeno pitanje o biračkim popisima i unatoč njihovom obećanju da će birački popisi ovoga puta biti sređeni – nema stvarnog razloga tome vjerovati jer je ovdje riječ o ljudima koji su legalnom metodom na temelju lažnih podataka prijavljeni svojim boravištem na nepostojećoj adresi.

Čisto da ilustriram situaciju, dajem Vam provjerene podatke za naselja u okolici Vrgorca gdje se ekipa zaigrala i broj birača dovela do razine apsurda:

	Popis stanovništva	Popis birača	Porast %
Banja	175	253	145%
Dusina	371	528	142%
Orah	260	363	140%
Podprolog	291	400	137%
Veliki Prolog	359	490	136%
Vrgorac	1536	2084	136%

Manipulacijom prebivalištem i biračkim popisima krši se cijeli niz zakona, hrvatska država je oštećena za davanja tim ljudima na koja oni nemaju pravo, no što je daleko bitnije od toga, ti ljud dramatično biraju sliku stanovništva na određenom području i onemogućuju da stvarni stanovnici budu predstavljeni u vlasti onim ljudima koje su stvarno izabrali.

Nije realno očekivati da će ljudi koji su na vlast izabrani na ovaj način biti u stanju, štoviše, biti uopće zainteresirani braniti i boriti se za interese onih koji na tom području doista i stanuju. Vrgorac i okolica Vrgorca su samo najbizarniji primjer izbornog inženjeringa koji bi morao biti zasutavljen i to odmah.

Misao dana:
I know somebody who actually slipped on a banana peel.