Categories
Ostalo

repeal of the licensing laws… (2:10, The Pogues, The Rest Of The Best, 1992)

Naletio sam ponovno na jedan članak o ptičjoj gripi (ovaj puta na stranicama WHOa) koji je malo starijeg datuma. Prošli tjedan na ribnjaku u neposrednoj blizini farme od mog brata (koji se bavi pogodite čime; organskim uzgojem avijacije za potrebe industrije dječje hrane) pronašli su neke sumnjive labude. Ovi labudovi navodno nisu imali H5N1 iako su (navodno) imali neku drugu varijantu virusa manje zanimljivu za javnost. Također (navodno) ovaj puta nije izbila uobičajena panika jer je ekipa skužila da nam H5N1 ne gine ovako i onako, a da su novčana sredstva vrlo ograničena, a u neposrednoj blizini ovoga ribnjaka nalazi se nekoliko malo većih farmi pa bi samim time šteta bila daleko veća.

Kao i obično, pojavljuju se i teorije zavjere Velikog_biznisa koje su nakon kravljeg ludila, svinjske kuge i koječega drugoga morale sada dotaknuti i kokošarsku industriju koja je dosada bila netaknuta, a spremno se priključila i ekipa iz farmaceutskog kompleksa koja pristojno potpiruje potrebe za cjepivima i lijekovima iako oni dokazano ne sprečavaju nastanak te iste gripe. Čak je i George Bush prekjučer obznanio američku strategiju protiv ptičje gripe, što su neki protumačili kao premještanje fokusa s iraka na druga žarišta kako bi se predsjednik odmorio od all_time_low approval ratinga (George Bush je inače i predsjednik koji je u CNN/Gallusovom istraživanju imao manji approval od Martin Sheena iz West Wing-a, što ne govori samo o Georgeo Bushu kao predsjedniku nego i o amerikancima tj. koliko su oni u stvari u doticaju sa stvarnošću).

Nikada nisam bio pobornik teorija zavjere pa tako niti ovaj puta, te vjerujem kako je (ptičja gripa) u ovome času postala pitanje matematike i statistike, a manje politike ili businessa.

In other news; jučer je vlada (ministarstvo pravosuđa) predložilo paket konkretnih mjera za smanjenje korupcije (gdje je opet pokazana neka nova tablica gdje konkuriramo bangladešu) i po prvi puta sam čuo nešto mudro od ministrice koja je rekla da nas više ne interesiraju savršeni zakoni nego provedba postojećih, te da je naglasak na provedbi. Živi bili pa vidjeli.

Misao dana:
Umjesto misli dana danas imam copy&paste naslova kojima su razni ljudi počastili Kim Jong – II (tek toliko da našeg pokojnog Franju stavite u perspektivu):

* Supreme Commander at the Forefront of the Struggle Against Imperialism and the United States
* Greatest Saint Who Rules with Extensive Magnanimity
* Lode Star of the Twenty-First Century
* Best Leader Who Realized Human Wisdom
* Leader with Extraordinary Personality
* Perfect Picture of Wisdom and Boldness
* Eternal Bosom of Hot Love
* Master of Literature, Arts, and Architecture
* World’s Best Ideal Leader with Versatile Talents
* Humankind’s Greatest Musical Genius
* Master of the Computer Who Surprised the World
* Man with Encyclopedic Knowledge
* Guardian Deity of the Planet
* Heaven-Sent Hero
* Power Incarnate with Endless Creativity
* Greatest Man Who Ever Lived
* Present-day God
* World’s Greatest Writer

Categories
Business Ekonomija Ostalo Priroda i društvo

drugs… (5:09, Talking Heads, Fear Of Music, 1979)

Ulovio sam prošli tjedan neku od lakših “vrtićkih” viroza što se tijekom mog posjeta Bešu u ponedjeljak pretvorilo u ozbiljni problem jer nisam gledao vremensku prognozu (pa sam tako vrlo naivno otišao oboružan samo sakoom umjesto kaputom), pa sam onda u šetnji (potrazi za british bokshopom) nahvatao više nego dovoljnu količinu vjetra da bi do navečer počeo iz nosa izlučivati tekućine različitih boja. Pretprošla noć je bila napeta, jučerašnji dan bolan (jer su mi sinusi i nos naotekli od silne iritacije) da bi danas koliko toliko bilo bolje.

Nabavio sam i u međuvremenu pročitao “Anansi boys” od Neil Gaimana. Neil Gaiman koji ima svoj blog autor je nekolicine sjajnih knjiga, od kojih svakako treba izdvojiti Good Omens (u kolaboraciji s terry pratechettom) i monumentalni American Gods o kojem sam već pisao. Knjiga je dobra i po žanru se nalazi negdje između gornje dvije knige; dakle niti totalno ozbiljna, niti komedija.

Kupio sam i “Going Postal” od gorespomenutog Pratchetta pa je to sada slijedeće na redu, a preostalo je i stotinjak stranica od Joe Buff-a i Straits of power.

Smiješi mi se i neko putovanje u nizozemsku ovaj vikend, putovanje koje samo po sebi neće donijeti neku financijsku nagradu ali ima potencijala da to napravi u nekom trenutku u budućnosti. Nisam baš nešto zagrijan ali što se mora…

Piše danas u dnevnom newsletteru časopisa banka kako se pokazalo da su nakon privatizacije mirovinskih fondova naknade fondova toliko visoke da fondovi imaju niske ili čak i negativne prinose, a pogodite tko prednjači u visinama naknada? Sa skoro 26% troška mi smo dvostruko veći od prvog slijedećeg u nizu.

U nekome času sam bio otkrio kako je u mirovinskom zaposleno nekih 7000 ljudi te kako postoji osoba čiji je posao razdvajanje čekova za mirovinu (zamislite stres na tom radnome mjestu). Ako podijelite 7000 ljudi s brojem zaposlenih u ovoj državi ispada kako na jednog mirovinca otpada nekih 1500 zaposlenih što je manji prosjek nego što liječnik opće prakse mora imati pacijenata. Ja poznam svog liječnka opće prakse (onako ko kroz maglu), no definitivno ne poznam svojeg čovjeka u zavodu za mirovinsko osiguranje kojem po gore spomenutoj statistici osiguravam nekih 26% njegovog dohotka.

Svi gore navedeni brojevi su toliko nevjerojatni da ih treba uzeti sa zadrškom, no osvrnuvši se uokolo i provjerivši još jednom gdje živimo mislim da nije potrebno.

Uvijek mi je drago kada čujem da su moji novci mudro utrošeni na veliki broj ljudi kojima je upravo moja kuna pomogla da prežive još jedan naporan dan u uredu.

Misao dana:
Hard work often pays off after time, but laziness always pays off now.
Categories
Blog Ostalo Priroda i društvo

land of confusion… (5:16, Genesis, The Way We Walk Vol. One: The Shorts (Live), 1992)

Imao sam nekoliko važnih stvari za primjetiti no sve su nekako isparile, ovo je što je ostalo od popisa:

a) Dan mrtvih; kao i uvijek, fasciniran sam sposobnošću svih skupa da pospajaju nespojivo i da naprave sedmerodnevni godišnji tamo gdje njega u stvari nema. Državna uprava radi skraćeno, čujem da čak i HPB uopće ne radi u ponedjeljak, a koliko vidim po reakcijama ekipa se umjesto na groblja uputila na more. Produktivnost naše države je vrlo niska u odnosu na bilo koga drugoga i nikada nećemo stići europu u koju tako žarko želimo ući ako ne učinimo nešto sa našim rekordnim brojem blagdana, odnosno ako ne ukinemo tu praksu spajanja blagdana. Sjećam se da je zadnji puta kada se o tome razgovaralo neki lik govorio o troškovima paljenja visokih peći i koječega drugoga, no tih peći više nema i sumnjam da postoji stvarni trošak “ne spajanja” blagdana osim u nekim procesnim industrijama (kao npr. hrana i tome slično; no oni valjda rade 24/7 ionako jer je njima preskupo zaustavljati se i radi nedjelje, a kamoli radi produženog blagdana). Naravno da svima paše produženi vikend, no meni se čini kako je sve to skupa malo neodgovorno i u svakom slučaju kontraproduktivno.

b) Civilno društvo; žena koja u u državnoj upravi zadužena za civilno društvo (a koja je već bila prozivana zbog čudnih odluka oko dodjele državnog novca udrugama; sjetimo se npr. meni vrlo dragog Gonga koji nije dobio niti jedne jedine državne lipe za svoj angažman oko izbora) dala je intervju Glasu Koncila. Glas Koncila je jedna novina koja je svojevremeno u tamnim vremenima komunizma bila svjetionik i praktički jedini oporbeni časopis. Utemeljenjem hrvatske države Glas Koncila je preuzeo ulogu katoličkog časopisa koji usmjerava ljude kroz državotvorno-katoličku prizmu te tumači ljudima što se u stvari događa (nešto slično onome što Ivo radi svako malo na dnevniku). Ekipa je tamo malo zaostala (u više nego jednom smislu), i mislim da oni trenutno provode Franjinu politiku iz tamo negdje 1996-1997 (što je objektivno zaostatak od samo desetak godina što je objektivno sjajan rezultat za jednu crkvenu ustanovu). Anyway, gorespomenuta osoba čije se ime nisam niti trudio zapamtiti spomenula je kako su sve (ili barem kvalificirana većina) nevladnih organizacija protuhrvatske, kako je uloga ženskih udruga sumnjiva i kako je homoseksualnost očigledno bolest koju treba iskorijeniti (ne nužno tim riječima). Nemam ništa protiv takvih stavova (ovo je na kraju ipak demokracija i fala bogu da ima takvih poput gorespomenute gospođe, jer kako bi se inače razlikovali), no osoba na jednoj takvoj funkciji ne samo da ne bi smjela imati takve stavove, a osobito ih ne bi smjela javno iznositi. Iskreno se nadam da će dobiti nogu, a kako je Ivi jako važna ta populistička strana priče i dodvoravanje EU, to bi se (iz totalno pogrešnih razloga) ipak moglo dogoditi.

c) Blog; naletio sam na blog http://dijamantic.blog.hr/ na kojem si je neka dobra duša dala truda i (meni nepoznatom metodom) utvrdila koliko linkova ima na koji blog. Pogledajte ukupni popis koj se ože downloadati, a dajte si i truda pa importirajte to u excel i sortirajte po broju linkova – na taj način se može (manje ili više) saznati popularnost nekog bloga (iako to nije i oznaka njegove kvalitete). U zadnjih nekoliko dana naletio sam i na nekoliko blogova, a kasnije sam o tome i razgovarao – da li je blog u stvari otvoreno ili zatvoreno mjesto; naime da li blogger pokušava svojim blogom okupiti uži krug čitatelja/pratitelja ili je to pak pokušaj da svoje mišljenje nametne/uputi širokoj publici? Pitanje je doista zanimljivo i nisam našao do sada prihvatljivi odgovor.

Misao dana:
I’ve seen things you people wouldn’t believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All of those moments will be lost in time like tears in rain. Time to die.