Categories
Business Internet

Web.Start (post festum)

Jedna od malo manje poznatih stvari je da sam jedan od ljudi koji je pokrenuo udrugu Initium (grupa je povelika pa moj doprinos i nije baš spektakularan, ali svejedno mi je drago da sam dio tog mehanizma.

Funkcija (misija) Initiuma najkraće rečeno je da promovira i potiče sve oblike internet poduzetništva. Aktivnosti udruge su primarno godišnja konferencija Web.Start i Barcamp. Web.Start je full konferencija s žestokim predavačima i ove je godine bila održana u Hypo centru u Zagrebu početkom svibnja. Barcamp je u nedostatku bolje definicije “ad-hoc” konferencija koju smo prošle godine održali na FERu (Barcamp je zanimljivo iskustvo i svatko je pozvan da ispriča nešto).

Posljednji, najneformalniji ali i najučestaliji oblik aktivnosti je OpenCoffee koji se u nekim intervalima održava po kafićima (zasada u novinarskom domu), a gdje je ideja da se u neformalnoj atmosferi okupi ekipa i popriča o svojim problemima, prilikama i da se eventualno stvori nekakav networking i suradnja.


Web.Start

Anyway, na ovogodišnjem Web.Startu bio je jedan cijeli niz doista sjajnih predavača (domaćih i stranih), a sva ta predavanja je snimala slovenska organizacija koja se zove VideoLectures koja ide okolo po konferencijama i predavanja pretvara u web video koji se potom objavljuju na njihovim web stranicama (super fora ako me se pita). Ovogodišnja predavanja možete vidjeti ovdje.

Predlažem da bacite pogled na neka od predavanja, jedan od mojih favorita koji će vam svakako biti koristan je predavanje Vuka Ćosića iz Slovenije. Vuk je moj dragi kolega i udovoljava apsolutno svaku moguću definiciju riječi geek (čak i više nego ja), a osim toga radi i iznimno zanimljive prezentacije koje su usto i korisne. Ova konkretna je o tome kako pisati za internet (nešto o čemu bi svi mi koji aktivno pišemo na internetu morali znati).


Pisanje.com

Vuk je na cijelu temu napisao i knjigu (koje zasada nema na hrvatskom), no kroz ovo predavanje možete steći sliku o čemu se radi. Dakle: must see predavanje.

Misao dana:
Easy reading is damn hard writing.

Categories
Blog Internet Priroda i društvo

O blogu, medijima i organizacijama

Nekoliko blogera/članova pollitike.com nakon mnogobrojnih dopisivanja odlučili su osnovati Hrvatsku blogersku organizaciju (sva sličnost s jednim drugim siteom je nadam se slučajna i privremena). Ideja o organizaciji čini mi se potječe (ili sam je barem ja prvi puta čuo) od Silverci-ja koji je o tome pisao (ne sjećam se da li na blogu, pollitici ili kroz komentare) sigurno prije godinu dana i više; a kada sam prošloga kolovoza bio u americi tamo sam vidio da imaju i sindikat blogera (zanimljiva ideja, ako ništa drugo). Čisto da začinim diskusiju i ponudim nekoliko novih pitanja eto napisao sam i ovaj tekst.

Ideja HBO-a je jednostavna i u osnovi hvalevrijedna, želja je da se okupe ljudi (blogeri) koji će svojim djelovanjem promicati blog kao formu izražavanja (sorry ako sam pojednostavio definiciju), te pokušati zaštititi one koji su zbog svojeg bloga imali problema. Nažalost, takvih ljudi imamo u ovome času i više nego što bi trebali. Ne postoji zakonska regulativa koja bi definirala niti ono što se događa na internetu, a kamoli ono što se događa na blogovima pa stoga nije niti čudo da se u različitim situacijama i država ponjela na različite načine prema “prekršiteljima”, a još je manje čudno da su i “prekršitelji” na različite načine odgovorili na zahtjeve koje su pred njih stavili sudovi i policija. Ekstremni primjeri su ovdje naravno novinar i bloger Željko Peratović koji je bio i uhićen, Damir Fintić s portala vukovarac.net, ili pak šibenski policajac Damir Horvatović koji je po navodima policije autor bloga “Šibenski konobar”.

Problema dakle ima i netko bi morao malo reda napraviti u cijeloj priči, i može biti da je blogerska organizacija dobra ideja.

Ovo nisu moje riječi ali ih u cijelosti razumijem i podržavam stav, problem (kojeg ja vidim) je u osnovi u tome što (a sada citiram vanjski izvor), :

Blogosfera se sastoji od milijuna malenih sfera razgovora i utjecaja, a one se sastoje od desetaka milijuna blogera. Totalno je suludo i pokazuje apsolutno nerazimijevanje blogosfere kako postoji neka vrst institucije s druge strane tradicionalnih medija. Cijela poanta blogiranja sastoji se u tome da ljudi rade ono što žele, da je online publiciranje u cijelosti atomizirano i da ako postoji neka vrsta politike koju bi ispregovarala neka manja grupa nitko drugi je vjerojatno ne bi pratio jer postoji “fair use” i ja bih osobno pratio ustav nego organizaciju.

Ovaj konkretni citat nastao je prije nekoliko tjedana u situaciji kada se Associated Press a djelomično i New York Times odlučio naplaćivati citiranje svojih vijesti koje su uredno kopirane na desetke tisuća ako ne i milijune blogova širom svijeta. Dečki su tamo uredno kreirali cjenik i ispregovarali ga s jednom takvom blogerskom organizacijom koja po shvaćanju svih ostalih nema legitimitet predstavljati blogosferu. Ne kažem ja da je ovo situacija koja će se sutra dogoditi, no ako se kreira takva organizacija i ona dobije percipirani legitimitet blogosfere tada takva organizacija dolazi u poziciju pregovarati umjesto i u ime nas ostalih.

Uzmite primjer da EPH odluči prvo malo pisati o HBO-u te ga etablira kao legitimu organizaciju koja predstavlja blogere, a potom, uzevši primjer AP-a i NYT-a odluči napraviti cjenik za korištenje njihovih siteova kao izvora informacija o kojima blogeri pišu.

Promatrajući situaciju na pollitici na kojoj doista pišu mnogi s međusobno različitih pozicija (mladi i stari, lijevi i desni, ateisti i vjernici, političari i anonimci, školovani i neškolovani) pitam se koji je to zajednički interes koji ih može povezati sve u jedno? Naravno, tu je diskusija o politici no i u nju nastupaju s međusobno različitih pozicijai s različitim ciljevima i mjerilima uspjeha, ali ako želite okupiti svu tu ekipu na jednu hrpu i želite ih fokusirati u jednome smjeru? Koji bi to smjer bio i da li bi on bio uzak i specifičan ili vrlo širok i razvodnjen do te mjere da se od njega ne bi mogla očekivati nikakva konkretna akcija?

Naravno, tu je pitanje i zone interesa i utjecaja. Malo je nejasno i što je to blog i blogeri? Što sve možemo proglasiti blogom i pod kojim uvjetima? Da li (primjerice) članovi koji pišu na pollitici (koja je grupni blog) zadovoljavaju kriterij da su blogeri (budući da mnogi nemaju samostalni blog, a sasvim je očito da neki ne razlikuju blog od foruma)? Da li je blog novinarska forma i zašto?

Blogovi i blogeri rijetko kada donose novosti jer ljudi koji ih pišu (najčešće) nisu novinari nego jednostavno ljudi koji su odlučili nešto napisati za svoju dušu. Oni su eksperti u svojim poljima djelovanja (barem eksperti u komparaciji s prosječnim novinarom) i ono što oni mogu napraviti je sinteza i analiza onoga o čemu novinari pišu – primjerice, spojiti dvije-tri naočigled nepovezane vijesti i ponuditi nit koja ih povezuje ili ponuditi alternativni pogled na istu stvar. O odnosu medija i novinarstva s građanskim novinarstvom koje nastaje kao efekt dostupnosti i lakoće objavljivanja na internetu pisao je Dan Gillmore u knjizi “We – the media” (što bi moralo biti ozbiljno i obavezno čitanje za one koji se imaju namjeru baviti tom tematikom).

Eto, to bi ukratko bilo nekoliko mojih pitanja (i pogleda) na cijelu situaciju a o kojima vrijedi razmisliti. Ponavljam još jednom da nemam ništa protiv HBO-a (niti filmskog kanala niti hrvatske blogerske organizacije), no jednostavno ne vidim prostor u kojem ona može efikasno i fokusirano djelovati i donijeti neku dodanu vrijednost hrvatskoj blogosferi pa samim time i internetu.

Misao dana:
The Internet is the first thing that humanity has built that humanity doesn’t understand, the largest experiment in anarchy that we have ever had.

Categories
Blog Internet

Svibanj

Tijekom svibnja imam nekoliko predavanja. Desetog svibnja u Kopenhagenu, devetnaestog svibnja u Ljubljani i dva-tri dana poslije toga u Dubrovniku.

Govoriti ću o internetu, politici na internetu i parlamentarnoj kampanji 2007. Na sve tri konferencije je jezik kojim se govori engleski. Ako se nalazite u Kopenhagenu, Ljubljani ili Dubrovniku i zaintersirani ste, ostavite mi poruku pa organiziram ulazak.

Misao dana:
It usually takes more than three weeks to prepare a good impromptu speech.