Categories
Humor Internet

inner smile… (3:52, Texas, The Greatest Hits, 2000)

Malo povijesti (za one koje to interesira), originalni link na punu diskusiju je ovdje;

Original Bboard Thread in which :-) was proposed

Here is the original message posted by Scott Fahlman on 19 September, 1982:

19-Sep-82 11:44 Scott E Fahlman :-)

From: Scott E Fahlman

I propose that the following character sequence for joke markers:

:-)

Read it sideways. Actually, it is probably more economical to mark

things that are NOT jokes, given current trends. For this, use

:-(

The entire thread is reproduced below. We didn’t have formal newsgroup threads in those days, but these are all the messages that mention the need for a joke marker or that use the :-) symbol.

This was retrieved from the spice vax oct-82 backup tape by Jeff Baird on September 10, 2002. The period covered is 16 September 1982 through 21 October 1982.

Credits: Here is the account by Mike Jones describing how this ancient post was retrieved. It’s an impressive piece of digital archeology, with many contributors. I am grateful to Mike, to Jeff Baird, and to all the others who played a role in this effort. It is great that we can view this bit of Internet history once again.

Many people were involved in this computing archaeology success story. I (Mike Jones) kicked off the effort in February 2002 by looking through some old bboard program (Bags) sources, figuring out the filename that the post would likely be found under (/usr/cmu/lib/bb/general.bb), and asking Howard Wactlar, the former CMU SCS facilities director, whether the file could still be restored. Scott Fahlman provided data narrowing the probable span of time during which the post was made. Howard and Bob Cosgrove, the current director, determined that backup tapes from that period (1981-1983) still existed and asked Jeff Baird of the facilities staff to try to find and restore the post. Dave Livingston of facilities located a working 9- track tape drive and a machine to use it on. Kirk Berthold and Michael Riley in CS operations managed retrieving tapes from off-site archival storage. Grad student Dan Pelleg’s FreeBSD machine was used to read the 4.1BSD dump format tapes using a compatibility mode in the restore program. (Later in the effort a NetBSD machine was used to do the same thing.) Dale Moore looked for the post on Tops-20 backup tapes from CMU-20C. But by all accounts, Jeff Baird should get most of the credit for doing the hard work of locating and retrieving the data. He kept asking for more tapes, reading those that could still be read, narrowing the date range, and sticking with it until the post was found. Thanks all for your efforts to restore this part of computing history, and especially, thanks Jeff!

Note: There apparently were a few posts prior to 16 September (not on the tape that was retrieved) that posed various physics questions about what would happen to various objects in an elevator if you cut the cable. Given the quality of the elevators in Wean Hall (then and now), this was more than idle speculation.

Apparently someone had posed the problem of what would happen to a helium balloon in free-fall, someone else had asked about pigeons flying around in the falling elevator, and someone had then asked what would happen if the birds were breathing the helium…

Categories
Humor Literatura

paper plane… (2:52, Status Quo, Rocking All Over the Years: The Greatest Hits 1, 1991)

Da li ste znali da je najduži let papirnatog aviona bačenog iz ruke trajao punih 26,7 sekundi?

Nacrt za izradu sjajnog papirnatog aviona (u vidu flash animacije u desetak koraka) možete pronaći ovdje, a ako vam niti to nije dovoljno bacite pogled na google i potražite papirnate avione i vjerojatno ćete se (poput mene) iznenaditi koliko se ljudi na ovoj planeti bavi izradom papirnatih aviona.

(kažu za ovaj gore spomenuti let da je bio obavljen u čudnim uvjetima i da je iskoristio dizanje toploga zraka – no neovisno o tome završio je u knjizi rekorda)

I kada smo već kod savijanja papira, predlažem site paperfolding.com na kojem možete saznati sve o savijanju papira, origamiju, a imate tamo i doslovce stotine upustava kako saviti komadić papira na tisuće načina. Obzirom da dolaze blagdani, eto jedne večernje zanimacije koju možete pretvoriti u proizvodnju ukrasa za jelku.

Let them sing it for you je jedan švedski art projekt u kojem možete napisati neku rečenicu a server će vam odsvirati melodiju iz izrezaka popularne muzike. doista zabavno (osobito ako ste music freak poput mene pa pokušavate skužiti od kuda je pojedini isječak otkinut).

Naletio sam i na cijelu dosada neotkrivenu kulturu totalne kondenzacije sadržaja, sve je počelo prije neki dan kada sam na jednom blogu naletio na nekakve zečeve koji cijelu tematiku filmova ispričaju u trideset sekundi. ako ste propustili titanic, pulp fiction, jaws ili aliena ovo je site za brzo ponavljanje gradiva.

Nekakav nastavak toga je ekipa koja je napravila projekt koji se zove book-a-minute.

Tolstojev rat i mir je sveden na jednu jedinu rečenicu;

History controls everything we do, so there is no point in observing individual actions. Let’s examine the individual actions of over 500 characters at great length.

Kao što vidite i minuta je previše – osim ako uzmete u obzir i razmišljanje koje jedna tako duboka rečenica nosi za sobom.

Misao dana:

Called a blind date to set up a meeting at a restaurant. I said, “I’ll be the one in the leather jacket.” She said, “I’ll be the one drinking sake.” Turned out it was one of those biker-sushi places. We never met.

Categories
Hrana i piće Humor Muzika Ostalo Priroda i društvo Putovanja

more than this… (4:09, Bryan Ferry & Roxy Music, More Than This: The Best Of Bryan Ferry And Roxy Music, 1996)

Malo prije je na prvom programu slovenije završio film “Lost in translation”, a koji je pokupio brdo oscara prošle godine i u središtu svoje priče ima Billa Murraya i onu jednu curu (koja mi ni po čemu nije ostala u sjećanju, no znam da je često spominju u zadnje vrijeme). Poanta filma je dvoje ljudi koje posao nanese u Japan i totalna izgubljenost koju oni doživljavaju u toj sasvim drugačijoj zemlji.

Gledajući film ponovno, došao sam do zaključka kako će film prokužiti oni koji često putuju; naime mnogima putovanja su rijetkost i donekle oznaka luksuza, dok neki drugi ljudi koji imaju prilike, potrebe ili obvezu putovati češće svemu tome pristupaju malo drugačije. Neki ljudi malo dužu vožnju proglašavaju putovanjem, pakiraju prtljagu i pripremaju suhu hranu i napitke za vožnju. Neki drugi (poput npr. mene) sjednu u auto i odu u Beč ne provjeravajući vremensku prognozu (što se eto meni desilo prije deset dana pa sada ležim doma sa bolovima u sinusima i psujem).
Ljudi koje susrećete po anonimnim hotelima širom svijeta, industrijske zone koje posjećujete i općenito “noćni život” koji se događa nakon što obavite dnevne obveze jako su slični gore opisanom filmu. Znam da sve to skupa izgleda jako idilično jer posjećujete svjetske prijestolnice, imate prilike šetati centrima moći u kasne večernje sate, no nakon nekog vremena svako takvo putovanje se pretvori u rutinu, a svaki novi grad u varijantu nečega što smo vidjeli negdje drugdje. Luksuzni restorani u koji vas vodaju ili u koje sami idete kasnije iste večeri, možda izgledaju luksuzno i egzotično, no nakon nekog vremena čovjek si zaželi zdjelicu graha ili “čušpajza” kojeg davnih godina nije podnosio.
High point filma je po mom mišljenju scena u kojoj Murray pjeva karaoke verziju Bryan Ferryeva “More then this”. Makar je Bryan Ferry neki polusladunjavi pisac koji se nikada nije istakao nekom osobito dubokom muzikom, ipak ima iza sebe nekoliko sjajnih melodija od kojih je ova svakako posebna. Kao što je Johnny Cash na osobiti način otpjevao “Hurt” od nine inch nailsa, tako i Murray u ovoj karaoke verziji daje posebnu dimenziju. Ne znam da li ste u mogućnosti slušati muziku na način da se izgubite u njoj, no ako jeste, onda ćete znati na što sam mislio.

Kako sam jutros ležao u krevetu a oporavio sam se do te mjere da sam bio u mogućnosti gledati televiziju, čitajući knjigu (dovršavam Joe Buffa i Straits of fire; Anansi boyse sam dovršio prije neki dan) paralelno sam imao uključen i drugi program koji je prenosio aktualni sat iz sabora. Nikada do sada nisam pratio sjednicu na ovaj način (uvijek su bili neki isječci na dnevniku ili nekoj emisiji). E kako se ta ekipa dobro zabavlja, malo se ovi iz vlade smijulje zastupnicima, malo zastupnici vladi, a šeks dere po svojem. Odgovori vlade su uglavnom besmisleni i u cijelosti neupotrebljivi, neka od pitanja su očigledno “namještena” jer kroz poluretoričke tvrdnje iskazane u pitanjima daju priliku vladajućima da se pohvale nekim svojim nepostojećim uspjehom ili da zavrte malo statistiku na način kako bi iskazali pozitivne trendove tamo gdje ih nema, ili opadajuće tamo gdje bi trebali biti. I posljednje, imamo brdo nekih zastupnika koji nisu u stanju formulirati pitanje i koji umjesto da svojim pitanjima satru tu vladajuću bagru koriste svaku moguću i nemoguću priliku da spuste nešto, kada je tko tkome nešto rekao, tko je kada dao prijedlog pa ga netko je ili nije usvojio… Uglavnom ekipa većinu vremena provodi dobro se zabavljajući i u prošlosti. I što je najbolje, svi su neograničeno pristojni i oslovljavaju se sa “g. predsjedniče, g. predsjedniče vlade dr. sc. Ivo” ili kako to već ide.

Sinusi su bolje (hvala na pitanju i željama), nizozemsku i švicarsku sam odgodio za daljnjih sedam dana; mislim da ću sutra još biti kod kuće iako u planu imam neke obveze po gradu za srediti.

Misao dana:
In Japan, you have no idea what they are saying, and they can’t help you either. Nothing makes any sense. They’re very polite, but you feel like a joke is being played on you the entire time you’re there.