Categories
Ekonomija Politika

payback time… (1:41, John Ottman, The Usual Suspects, 1995)

Od jučer do danas je ispala cijela afera s Kamen Ingradom koji mi nije osobito prirastao srcu (svatko tko kao dio svog socijalnog habitusa posjeduje svoj nogometni klub po definiciji mi je negativac).

Anyway, afera je nastala zbog ogromnih dugova njegove tvrtke.
Pazi, sada slijedi sublimalni tečaj knjigovodstva u svega tri riječi, gotovo računovodstveni haiku:

Imovina = Kapital + Obveze

To ukratko znači da ako je tvrtka dužna 200 milijuna kuna da ima i imovine u toj vrijednosti, a to pak znači da imaju strojeva, nekretnina, zaliha ili potraživanja koje ukupno zbrojene točno odgovaraju tom iznosu (plus naravno njihov osnivački kapital; kamen ingrad čini se ima tri tvrtke ukupno od kojih svaka ima zakonom propisani minimalni temeljni kapital od 20.000kn).

Dakle, oni jesu dužni (vjerojatno) koliko novine kažu, no isto tako imaju i imovine u toj vrijednosti. Tricky part je samo to da ta imovina može biti manje ili više vrijedna od iskazane vrijednosti, no to je pitanje nijansi i pitanje o kojem se moraju brinuti banke a ne čitatelji novine u kojima o stvarima o kojima malo ili ništa ne razumije piše neki novinar-pripravnik. Nemam niti minimalnu želju braniti dotičnog lika (osobito ne u svjetlu posljednjih događanja u Požegi), no nije u redu izlijetati sa djelomičnim podatkom koji je sam po sebi ne znači apsolutno ništa; što se nas tiče čovjek može imati obveznica republike hrvatske ili apartmana na moru u knjigovodstvenoj vrijednosti od 200 milijuna kuna. Školuje li tko te novinare uopće?

Misao dana:
18 Sep 97 – This Old Mouse
“Pinky, are you pondering what I’m pondering?”
I think so, Brain, but if we had a snowmobile, wouldn’t it melt before summer?
Categories
Ekonomija Politika

gasoline alley… (3:38, Rod Stewart, The Unplugged Collection Vol.1, 1993)

Ova priča s plinom i ukrajinom je malo kompleksnija nego što izgleda. Nisam siguran da li ste skužili, no Rusija od Ukrajine očekuje da počne plaćati tržišnu cijenu plina koja je cca. 4x veća od cijene koju trenutno plaćaju. Argument se čini vrlo logičnim sve dok ne saznate kako ta ista Rusija ostalim bivšim republikama koje su skloniji Moskvi također prodaje plin ispod njegove realne cijene.

Rusija je zemlja velikih prirodnih bogatstava, njihova platna bilanca posljednjih godina pokazuje ogromne suficite i oni svoje nagomilane dugove rapidno isplaćuju prije njihova dospijeća. Htjeli mi to ili ne Rusija, zbog svoje veličine ako ni zbog čega drugoga ponovno postaje velika sila, a zbog nafte i plina kojima obiluje važan je čimbenik strateških odnosa zapada, bliskog istoka i istoka.
Ovo je prvi puta da je Rusija pokazala zube na jednom vrlo kapitalističkom primjeru no čini mi se da je ovo samo prvi u dugačkom nizu.

Kod nas je situacija zanimljiva jer bi samo nekoliko hladnijih dana dramatično povećali potrošnju plina. Jedan od daleko najvećih potrošaća je primjerice HEP toplinarstvo koji ima ogromne gubitke na mreži i koji nema načina kontrolirati grijaće elemente kod svojih potrošaća; tako da je potrošaću sasvim svejedno da li ima otvorene prozore i radijatore na maksimumu, ili pak zablindirane prozore i radijatore na minimumu. Nitko u HEPu osim na akademskoj razini ne raspravlja o uštedama koje bi kontroliranjem i naplaćivanjem samo isporučene energije postigli jer kada bi se to desilo odjednom bi svima na očigled bile sve neefikasnosti tog primitivnog susatava; sam bog zna koji bi kosturi iz tog ormara ispali.

Toliko o brizi za okoliš i donekle jednostavnim mjerama koje bi se mogle napraviti za dramatične uštede; mjerenje isporučene energije, zabrana prodavanja nekontroliranih sustava, porezne olakšice na ekološki prihvatljive sustave grijanja i hlađenja, porezne olakšice na automobile na plin ili hibridne automobile…

Jučer gledam (onako preko oka) emisiju o prodaji imovina strancima i ne razumijem u čemu je problem. Temelj kapitalizma koji je usađen duboko u naš ustav je privatna imovina i njome svatko može raspolagati kako on želi. Nadalje, taj isti kapitalizam i asocijacije kojima želimo pristupiti očekuju slobodnu prodaju tih istih nekretnina i ne vidim zašto bi se mi sada osobito zbog toga uzbuđivali jer nama nitko ne priječi da odemo usred frankfurta i kupimo onaj njihov neboder. Dapače, vjerojatno bi nas dočekali širokih ruku.

Razumijem ja strahove, čak razumijem i argument kako sada nekretnine kupuju špekulanti no to nije protuzakonito na bilo koji mogući način?

I sve ako bi mogli organičiti kupovanje nekretnina ili ga totalno otežati, ono što stranci danas rade je da osnuju hrvatsku tvrtku koja onda kupi nekretninu (i uz malo porezne maštovitosti izbjegnete pritom i plaćanje poreza); a to nikako ne možete ograničiti (osim ako ne zaželimo raskidanje svih pregovora, razgovora i možda neke tihe sankcije).

Da li je netko spomenuo da će Europa doći uz cijenu? Ima i gorjih stvari od nekretnina.

Misao dana:
The path of the righteous man is beset on all sides by the inequities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he, who in the name of charity and good will, shepherds the weak through the valley of darkness, for he is truly his brother’s keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon thee with great vengeance and furious anger those who would attempt to poison and destroy my brothers. And you will know my name is the Lord when I lay my vengeance upon thee.
Categories
Business Ekonomija Politika Priroda i društvo

accountancy shanty… (1:17, Monty Python, Monty Python Sings, 1989)

Čitam jučer prijedlog državnog proračuna za 2006 i vjerojatno bi se grohotom smijao da slučajno nisam porezni obveznik koji mora popuniti ovaj “neprenapuhani” proračun.

Unutra ima dosta zabavnih detalja, eto primjerice porez na dobit kojeg sam spominjao prije neki dan u blagajni ove godine očekuje više od 30% povećanja. Država dakle očekujemo da poslujemo profitabilnije nego ikad (no to je u stvari povezano s odredbom iz 2004 kada je ukinuto pravo izvanredne amortizacije koja se koristila kao porezni štit za odgodu plaćanja poreza; ta je direktiva načelno protiv MRSa, no i sam način amortizacije kod nas je takav tako da smo negdje valjda na nuli oko toga). Za porez na naftu i porez na alkohol se očekuje ista količina novaca. Ako nam ekonomija raste 4%, a cijena nafte se u protekloj godini (a osobito u posljednjih 6 mjeseci) udvostručila kako je to moguće? Ispada da ćemo pive piti manje ali bezalkoholnih sokova dvadesetak posto više, od duhana se očekuje 4% više iako TDR javlja 6% manje prihode.

Država ima namjeru prodati dosta zemljišta i jako, jako puno stambenih objekata.

Osnovnom aritmetikom, ispada da sudeći po sumi novca potrebnih za isplate plaća u državnom sektoru radi oko 240.000 ljudi. to je 25% ukupnog proba zaposlenih. Jedan od četvero radi u državnoj upravi ili od države sponzoriranim institucijama. Strašno.

Anyway, na rasporedu je i zakon o računovodstvu koji predviđa da se naše knjigovodstvo počne koristiti međunarodnim računovodstvenim standardima; ovo je u teoriji bilo i ranije no neke od naših poreznih odredbi su u direktnoj suprotnosti sa MRSovima, a ista stvar vrijedi i za vrednovanje zaliha, amortizaciju, otpise potraživanja (koji su vjerovali ili ne kod nas porezno nepriznati rashod osim u specifičnim slučajevima). Vidim da su se obveze čuvanja dokumenata značajno produžile i nestala je obveza ispisa dnevnika glavne knjige (taj dnevnik glavne knjige je inače zanimljivi dokument temeljem kojega se čuda mogu skužiti, no ako imate imalo složeniju tvrtku i ažurirano poslovanje tada dnevnik služi skoro pa ničemu [barem ovaj ispisan na papiru kako zakon nalaže] jer se sastoji od jednostavno previe stavaka – kod mene u firmi ažuriranje troška zalihe generira ponekada po 100.000 stavaka i svaka čast onome koji se u tome snađe jer ja bez opakog servera i maltene google pretrage teško da mogu sam nešto skužiti).

No daleko najbitnija stvar su propisani izvještaji jer se po prvi puta traži izvještaj novčanog toka ili cash-flowa kako se to kaže na engleskom. Ovo je kritična stvar zato jer je novčani tok osnova poslovanja tvrtke i u principu uopće nije bitno da li vam tvrtka posluje s dobiti ili ne nego da li ima pozitivni ili negativni novčani tok.

Eto male (donekle jednostavne) ilustracije;

Napravite nekome blog i fakturirate to 10.000kn. Za kreiranje bloga niste utrošili materijala i recimo da niste imali nikakav trošak jer ste radili sa besplatnog internet terminala. Na kraju godine, iskazali bi dobit od 10.000kn i na nju platili 2.000kn poreza; osam tisuća kuna možete baciti kroz prozor, dati u dobrotvorne svrhe ili uplatiti prvu ratu prednjeg desnog kotača za Maybach (zato što ste hrvatska tvrtka i hrvat svoju teško zarađenu dobit troši na opipljive dokaze njegovog materijalnog bogatstva).

No prvi kotač Maybacha košta 20.000kn i on se smatra imovinom čiji će se trošak kao porezni odbitak raspodijeliti na slijedećih pet godina.

Obzirom da ste deset tisuća kuna uplatili za kotač, a morate još i platiti 2.000kn poreza na dobit ispada kako vam nedostaje 2.000kn koje negdje morate posuditi.

Ovih 2.000kn je negativni novčani tok, morate se zadužiti da bi to platili (posuditi od banke), a 8.000kn dobiti imate samo na papiru i nemate je od kuda isplatiti.

Ako ste uspjeli pratiti ovaj pojednostavljeni slučaj, jasno je kako imate imaginarnih 8.000 kuna dobiti, a u stvarnosti se morate zadužiti kako bi uopće platili porez. Dobit tvrtke je kategorija koja služi državi kako bi vam odrapila porez, ona nema stvarne veze između koliko novaca imate ili nemate na računu niti objektivno pokazuje kako u stvari poslujete. Naravno, važno je da tvrtka iskazuje dobit jer to znači da tvrtka napreduje, no novčani tok tj. koliko tvrtka generira cache-a, a to pak pokazuje imate li ili nemate novaca da račune platite na vrijeme.

Ovo je ujedno i strukturni problem naše cijele države jer nedostatak Gotovine (vidi ironije) generira nelikvidnost i puno problema, a nelikvidnost raste uglavnom iz nepoznavanja upravljanja tvrtkom tj. upravljanja novčanim sredstvima, obvezama i investicijama. Da je u posljednjih petnaestak godina izvještaj novčanog toka bio obavezan, onda bi se tisuće poduzetnika valjda pitalo zašto taj izvještaj kontinuirano pokazuje negativne brojeve i vjerojatno učinilo nešto da to riješi. Ovako, to nije bilo nužno, priučeni poduzetnici nisu znali a jedine institucije koje su to tražile su bile banke koje temeljem tog izvještaja odlučuju hoće li vam dati kredit ili neće. Njih ne zanima niti bilanca niti dobit previše, no novčani tok je izvještaj koji pokazuje možete li ili ne vratiti dani vam kredit.

Još kada bi se MRSovi doista počeli koristiti kako su i napisani onda bi sve bilo cool, ovako bojim se da će mnoge stvari ostati preregulirane i da će kastrirati potencijalno dobar koncept. No to je možda neka druga bitka.

Misao dana:
There’s no business like show business, but there are several businesses like accounting.