Categories
Business

Esej o neuspješnoj prilagodbi novonastalim tržišnim uvjetima

Ovih dana intenzivno ludim jer mi je jedan veliki projekt pri samom vrhuncu, a sve skupa se iz razno raznih (uglavnom birokratskih) razloga odužilo iznad svake normalne granice – no ok, sve je pri kraju, svjetlo na kraju tunela je na vidiku (i to ovaj puta nije nadolazeći vlak).
Jedna od aktivnosti koju je bilo nužno napraviti je i potpisivanje nekih ugovora u PBZu koji se nedavno preselio u Radničku ulicu. Znate kako to ide s bankama, čim oni odluče dati neke novce, nakon što ste im dva mjeseca dokazivali da vam uopće nisu potrebne i da je to samo čin dobre volje i usluge koju u stvari njima radite iz čisto altruističke želje da im pripomognete u njihovom računu dobiti iz gubitka jednostavno zato što se novci kod vas ionako samo gomilaju i imate ogromnih problema u plaćanju poreza na silnu dobit, pa iz tog razloga štancate malo bankovnih naknada kako bi kreirali malo troška u svojoj bilanci i kako Šukeru iz usta otrgnuli hipotetički komad janjetine.

Bilo kako bilo, nakon što se banka teška srca odluči na kraju odvojiti od neke količine novca (koja u ovom konkretnom slučaju uopće nije niti bila njihova, dakle mojom akcijom nisam povećao dug bankarskog sektora) morate silom prilika potpisati hipoteku i fiduciju na vlasititu dušu, morate potpisati obveze koje definitivno nadmašuju one koje izgovarate u crkvi “dok nas smrt ne rastavi” jer po bančinim pravilima to nije dovoljno dobar izgovor za raskid ugovora i na kraju potrebno je otići do javnog bilježnika potpisati zadužnicu i mjenicu.

Mjenica je inače jedan zanimljivi dokument o kojem imam jednu knjigu koji opisuje kako se mjenica ispunjava, sve to ne bi bilo čudno da knjiga nije na 160 stranica a sama mjenica nije bitno veća od razglednice, tako da ako vam netko pokuša uvaliti mjenicu na potpis preporučam da malo proučite zakon o mjenici i barem malo tumačenja što to točno znači jer su dosezi mjenice (ako se ispravno formuliraju) jako, jako dalekosežni.

Zadužnica je također zanimljivi i autohtoni hrvatski dokument nastao kao zamjena za akceptni nalog tj. barirani ček. Zadužnici je suprotno mišljenju mnogih propisan samo sadržaj a ne i formular, tako da oni ružni formulari od Narodnih novina nisu nužni ako ispravno formulirate tekst zadužnice. Zadužnica je agresivniji ali s pozicije odgovornosti manje opasan dokument i kada birate između mjenice i zadužnice preporučam da uvijek odaberete zadužnicu.

I zadnje, zašto se ured Javnog bilježnika zove baš tako? Postoji li bilježnik koji nije javni?

I da se vratim na neuspješnu prilagodbu novonastalim tržišnim uvjetima; u Radničkoj se sada nalazi cijeli niz financijskih institucija počevši od Privredne banke preko Raiffaisena a vjerojatno ima toga u okolici još podosta i naravno mnogi idu tamo potpisivati kojekakve ugovore koji očekuju i neke zadužnice, mjenice i ostale dokumente. Očekivali bi da u obližnjim kioscima, dućanima i prodavaonicama sendviča ima mjenica i zadužnica na kilograme ali bi se jako iznenadili. Jučer sam morao obići doslovce osam dućana, papirnica i kioska da bih traženu mjenicu napokon pronašao na kisoku Duhana na autobusnom kolodvoru. Neki ljudi, čak ni kada imaju priliku za neki prihod pred nosom nisu je u stanju realizirati.

Misao dana:
This is your life and it’s ending one minute at a time.

Categories
Business

Da li je Pliva otplivala, isplivala ili potonula?

Danas je moderno pisati o Plivi pa da i ja dodam koje zrnce mudrosti na tu temu. Meni kao osobi koja definitivno nije stručna u burzovnim transakcijama i mešetarenjima, pa čak niti provjerama koliko neka tvrtka u stvari vrijedi, prije nekoliko godina u jednom razgovoru s jednim direktorom stranog farmaceutskog predstavništva iskrsnula je tema vrijednosti Plive. Matematika je tada bila vrlo jednostavna i govorila je o tome kako prava na azithromicynodnosno po naški sumamed do kraja isteka patenta vrijede nekih milijardu dolara i dugo vremena (praktički do početka ove priče s Actavisom), tržišna kapitalizacija Plive je doista i bila milijardu dolara.

Pliva, nekadašnji istraživački centar sada u vlasništvu GSKaSlušajući vijesti jučer i čitajući newsletter koji sam dobio od časopisa Banka, nisam se osobito čudio izjavi Barra kako će zaposlenost u Plivi biti još veća, kako će Pliva postati centar za ovaj dio europe i općenito kako nas od poplave meda i mlijeka dijeli samo ta burzovna transakcija.

No, nakon vijesti da je nepoznati netko otkupio dionica Plive za milijardu i tri stotine milijuna kuna strašno me zanima slijedeće; naime, u selu u kojem živimo ne vjerujem da postoji mogućnost da se netko pojavi s dvije stotine milijuna dolara, pretvori ih u kune i potom počne kupovati kao sumanut a da se to ne zna danima unaprijed? (update: ima tekst o tome na bankamagazine) I manje transakcije su u značajnije utjecale na tečajnu listu pa ne vidim kako se ova provukla. Nadalje, može biti da je cijela transakcija financirana novcem “iznutra”, pa je onda pitanje tko su domaći igrači koji su podmetnuli leđa?

Čitajući press release na Actavisovom siteu, ne vidim po čemu se (osim cijeni) razlikuje od Barrove vizije?

I još posljednje, smatram da je čudo kako Čović i njegova uprava obzirom na slijed poslovnih odluka u posljednjih nekoliko godina uspijevaju održati svoje pozicije. Ne ulazeći u razloge, pitam se (ponovno), tko je u stvari trenutni vlasnik Plive?

Cijena Plivine dionice prije početka ove cijele epizode bila je nešto oko 400kn, u svega nekoliko mjeseci mogli ste zaraditi premiju od više od 75% i fenomenalno je da je jedan broj ljudi sasvim sigurno presretan novostvorenim bogatstvom (ja bih sigurno bio, jer bih zaradio brdo novaca samo gledajući televiziju :).

p.s. čisto fair play-a radi, bacite pogled i na I-scream blogu tekst o Plivi, odnosno na jedan stariji i vjerojatno do sada zaboravljeni tekst na subjektivnom blogu “Najviši zloduh

Misao dana:
It’s not like the stock market is some big mystery. Didn’t you guys see the signs? I saw the signs.

Categories
Business

Balanced scorecard

Danas sam završio u uredu kako bih nadoknadio barem dio zaostataka u mojem “20 ključeva” projektu, a konkretno krenuo sam raditi matematičke formule za indikatore koje ćemo koristiti u matrici koja je vrlo slična, ali ne sasvim identična Balanced Scorecard matrici.Despair.com: When you earnestly believe you can compensate for a lack of skill by doubling your efforts, there's no end to what you can't do.

(većinu vremena sam proveo sređujući blog, tako da nisam bio osobito produktivan businesswise, no rezultati su vidljivi :)

Smisao Balanced Scorecard-a je vrlo jednostavan. Naime ako imate tvrtku (ili bilo koji drugi sustav) i postavili ste svoje ciljeve koje želite postići u nekom periodu, tada morate imati indikatore koje možete promatrati kako vrijeme prolazi a pomoću kojih možete kontrolirati da li se ciljevi ispunjavaju. Ako ste vozač, tada je Balanced Scorecard upravljačka konzola u automobilu. Naime, na upravljačkoj konzoli se nalazi nekolicina različitih lampica i kazaljki koje pokazuju što se s automobilom događa. Teoretski gledano, vi možete odrediti samo jedan parametar u vožnji (primjerice brzinu vozila) ili možete odrediti ciljani prihod svoje tvrtke u nekom vremenskom periodu – no taj parametar ne mora značiti apsolutno ništa. Naime, možete vi tjerati automobil na 200km/h, no tada će potrošnja biti vrlo velika, može biti da će se motor pregrijati, a sasvim sigurno da takav tempo vozaču kreira veliki stres.

Zato je bitno pratiti nekoliko indikatora koji će zajedno dati balansirani pogled na stanje vašeg vozila. Dakle, ako želimo stići na neki cilj, pratiti ćemo i brzinu vozila, i temperaturu motora, potrošnju goriva kao i mnoge druge parametre. Slično je i kod upravljanja tvrtkom, dakle ne želimo gađati samo jedan cilj (primjerice gore spomenuti prihod), nego želimo gledati i nekolicinu drugih parametara koji će nam zajednički dati balansirani pogled (dakle Balanced Scorecard) na ukupno stanje tvrtke.

Primjerice, jedan od kriterija kojeg želimo pratiti je ukupni prihod tvrtke. Prihod tvrtke je suma svih računa koje ste izdali u godini dana. No gledajući samo prihod ne znači da poslujemo profitabilno, naime ako svojim trgovcima damo u zadatak da kreiraju maksimalni prihod, tada postoji mogućnost da će oni kupcima davati velike rabate kako bi ostvarili veliku prodaju/prihod, no istovremeno će patiti dobit tvrtke. Želimo pratiti i recimo troškove tvrtke (jer svi znamo da je jedna kuna ušteđena jednaka dvije zarađene), no ako se jako okomimo na troškove tvrtke (kako bi povećali dobit) tada može biti da počnemo grabiti u neke beneficije zaposlenika (smanjimo im radni prostor, ukinemo internet, povećamo im broj radnih sati), pa zaposleni počnu odlaziti po bolovanjima ili razmišljaju o promjeni radnog mjesta. I na kraju, zato što imate nezadovoljne zaposlenike, sve se to na kraju počinje odražavati na vaše kupce i unatoč niskoj cijeni kupci se osjećaju nesretnima i vrlo brzo niti dobra cijena ne pomaže.

Balanced Scorecard je dakle skup indikatora koji će pratiti nekolicinu parametara koji zajedno odražavaju stanje tvrtke. To su tipično parametri koji prate prodaju i profitabilnost (primjerice prihod i ostvarenu maržu), zadovoljstvo kupca (reklamacije, isporuke na vrijeme), troškove poslovanja ali i zadovoljstvo zaposlenika (fluktuacija zaposlenih, bolovanja). Važno je promatrati nekoliko indikatora jer rast samo jednoga može biti napravljen na uštrb ostalih parametara i misleći kako poslujemo jako dobro možemo srljati u velike nevolje.

Misao dana:
The aristocracy have always been entrepreneurs. ‘Aristocracy’ is a Greek word that means the rule of the best–those who are better qualified. Aristocrats had to defend the village against intruders when the Mongols were invading. In that sense, entrepreneurship is really the same thing. Business is about ruling and having responsibilities.