Ovih dana intenzivno ludim jer mi je jedan veliki projekt pri samom vrhuncu, a sve skupa se iz razno raznih (uglavnom birokratskih) razloga odužilo iznad svake normalne granice – no ok, sve je pri kraju, svjetlo na kraju tunela je na vidiku (i to ovaj puta nije nadolazeći vlak).
Jedna od aktivnosti koju je bilo nužno napraviti je i potpisivanje nekih ugovora u PBZu koji se nedavno preselio u Radničku ulicu. Znate kako to ide s bankama, čim oni odluče dati neke novce, nakon što ste im dva mjeseca dokazivali da vam uopće nisu potrebne i da je to samo čin dobre volje i usluge koju u stvari njima radite iz čisto altruističke želje da im pripomognete u njihovom računu dobiti iz gubitka jednostavno zato što se novci kod vas ionako samo gomilaju i imate ogromnih problema u plaćanju poreza na silnu dobit, pa iz tog razloga štancate malo bankovnih naknada kako bi kreirali malo troška u svojoj bilanci i kako Šukeru iz usta otrgnuli hipotetički komad janjetine.
Bilo kako bilo, nakon što se banka teška srca odluči na kraju odvojiti od neke količine novca (koja u ovom konkretnom slučaju uopće nije niti bila njihova, dakle mojom akcijom nisam povećao dug bankarskog sektora) morate silom prilika potpisati hipoteku i fiduciju na vlasititu dušu, morate potpisati obveze koje definitivno nadmašuju one koje izgovarate u crkvi “dok nas smrt ne rastavi” jer po bančinim pravilima to nije dovoljno dobar izgovor za raskid ugovora i na kraju potrebno je otići do javnog bilježnika potpisati zadužnicu i mjenicu.
Mjenica je inače jedan zanimljivi dokument o kojem imam jednu knjigu koji opisuje kako se mjenica ispunjava, sve to ne bi bilo čudno da knjiga nije na 160 stranica a sama mjenica nije bitno veća od razglednice, tako da ako vam netko pokuša uvaliti mjenicu na potpis preporučam da malo proučite zakon o mjenici i barem malo tumačenja što to točno znači jer su dosezi mjenice (ako se ispravno formuliraju) jako, jako dalekosežni.
Zadužnica je također zanimljivi i autohtoni hrvatski dokument nastao kao zamjena za akceptni nalog tj. barirani ček. Zadužnici je suprotno mišljenju mnogih propisan samo sadržaj a ne i formular, tako da oni ružni formulari od Narodnih novina nisu nužni ako ispravno formulirate tekst zadužnice. Zadužnica je agresivniji ali s pozicije odgovornosti manje opasan dokument i kada birate između mjenice i zadužnice preporučam da uvijek odaberete zadužnicu.
I zadnje, zašto se ured Javnog bilježnika zove baš tako? Postoji li bilježnik koji nije javni?
I da se vratim na neuspješnu prilagodbu novonastalim tržišnim uvjetima; u Radničkoj se sada nalazi cijeli niz financijskih institucija počevši od Privredne banke preko Raiffaisena a vjerojatno ima toga u okolici još podosta i naravno mnogi idu tamo potpisivati kojekakve ugovore koji očekuju i neke zadužnice, mjenice i ostale dokumente. Očekivali bi da u obližnjim kioscima, dućanima i prodavaonicama sendviča ima mjenica i zadužnica na kilograme ali bi se jako iznenadili. Jučer sam morao obići doslovce osam dućana, papirnica i kioska da bih traženu mjenicu napokon pronašao na kisoku Duhana na autobusnom kolodvoru. Neki ljudi, čak ni kada imaju priliku za neki prihod pred nosom nisu je u stanju realizirati.
Misao dana:
This is your life and it’s ending one minute at a time.
Slušajući vijesti jučer i čitajući newsletter koji sam dobio od časopisa Banka, nisam se osobito čudio izjavi Barra kako će zaposlenost u Plivi biti još veća, kako će Pliva postati centar za ovaj dio europe i općenito kako nas od poplave meda i mlijeka dijeli samo ta burzovna transakcija.