Categories
Business

Balanced scorecard

Danas sam završio u uredu kako bih nadoknadio barem dio zaostataka u mojem “20 ključeva” projektu, a konkretno krenuo sam raditi matematičke formule za indikatore koje ćemo koristiti u matrici koja je vrlo slična, ali ne sasvim identična Balanced Scorecard matrici.Despair.com: When you earnestly believe you can compensate for a lack of skill by doubling your efforts, there's no end to what you can't do.

(većinu vremena sam proveo sređujući blog, tako da nisam bio osobito produktivan businesswise, no rezultati su vidljivi :)

Smisao Balanced Scorecard-a je vrlo jednostavan. Naime ako imate tvrtku (ili bilo koji drugi sustav) i postavili ste svoje ciljeve koje želite postići u nekom periodu, tada morate imati indikatore koje možete promatrati kako vrijeme prolazi a pomoću kojih možete kontrolirati da li se ciljevi ispunjavaju. Ako ste vozač, tada je Balanced Scorecard upravljačka konzola u automobilu. Naime, na upravljačkoj konzoli se nalazi nekolicina različitih lampica i kazaljki koje pokazuju što se s automobilom događa. Teoretski gledano, vi možete odrediti samo jedan parametar u vožnji (primjerice brzinu vozila) ili možete odrediti ciljani prihod svoje tvrtke u nekom vremenskom periodu – no taj parametar ne mora značiti apsolutno ništa. Naime, možete vi tjerati automobil na 200km/h, no tada će potrošnja biti vrlo velika, može biti da će se motor pregrijati, a sasvim sigurno da takav tempo vozaču kreira veliki stres.

Zato je bitno pratiti nekoliko indikatora koji će zajedno dati balansirani pogled na stanje vašeg vozila. Dakle, ako želimo stići na neki cilj, pratiti ćemo i brzinu vozila, i temperaturu motora, potrošnju goriva kao i mnoge druge parametre. Slično je i kod upravljanja tvrtkom, dakle ne želimo gađati samo jedan cilj (primjerice gore spomenuti prihod), nego želimo gledati i nekolicinu drugih parametara koji će nam zajednički dati balansirani pogled (dakle Balanced Scorecard) na ukupno stanje tvrtke.

Primjerice, jedan od kriterija kojeg želimo pratiti je ukupni prihod tvrtke. Prihod tvrtke je suma svih računa koje ste izdali u godini dana. No gledajući samo prihod ne znači da poslujemo profitabilno, naime ako svojim trgovcima damo u zadatak da kreiraju maksimalni prihod, tada postoji mogućnost da će oni kupcima davati velike rabate kako bi ostvarili veliku prodaju/prihod, no istovremeno će patiti dobit tvrtke. Želimo pratiti i recimo troškove tvrtke (jer svi znamo da je jedna kuna ušteđena jednaka dvije zarađene), no ako se jako okomimo na troškove tvrtke (kako bi povećali dobit) tada može biti da počnemo grabiti u neke beneficije zaposlenika (smanjimo im radni prostor, ukinemo internet, povećamo im broj radnih sati), pa zaposleni počnu odlaziti po bolovanjima ili razmišljaju o promjeni radnog mjesta. I na kraju, zato što imate nezadovoljne zaposlenike, sve se to na kraju počinje odražavati na vaše kupce i unatoč niskoj cijeni kupci se osjećaju nesretnima i vrlo brzo niti dobra cijena ne pomaže.

Balanced Scorecard je dakle skup indikatora koji će pratiti nekolicinu parametara koji zajedno odražavaju stanje tvrtke. To su tipično parametri koji prate prodaju i profitabilnost (primjerice prihod i ostvarenu maržu), zadovoljstvo kupca (reklamacije, isporuke na vrijeme), troškove poslovanja ali i zadovoljstvo zaposlenika (fluktuacija zaposlenih, bolovanja). Važno je promatrati nekoliko indikatora jer rast samo jednoga može biti napravljen na uštrb ostalih parametara i misleći kako poslujemo jako dobro možemo srljati u velike nevolje.

Misao dana:
The aristocracy have always been entrepreneurs. ‘Aristocracy’ is a Greek word that means the rule of the best–those who are better qualified. Aristocrats had to defend the village against intruders when the Mongols were invading. In that sense, entrepreneurship is really the same thing. Business is about ruling and having responsibilities.

Categories
Business

Još malo o Venture kapitalu

Iako očekujem PDF dokumente prezentacije, mogu navesti nekolicinu Venture kapital tvrtki i fondova koje sam uspio zapamtiti. Prvi od njih je SAEF (koji je čini mi se bio uključen i u Iskon internet), Copernicus capital (koji ispada da posluje uglavom u poljskoj ali i u hrvatskoj i rumunjskoj), i jedini u cijelosti hrvatski fond Quaestus (poznatiji po tome što ga vodi Škegro). Postoji i pilot projekt HBORa odnosno BICROa, a navedeno je i još nekoliko tvrtki koje nisam zapamtio.

Venture kapital je jedan od uobičajenih metoda kroz koje osiguravajuća društva i banke plasiraju svoj kapital, no zakonskog okvira do sada nije bilo pa se tek očekuje razvoj VC tržišta, koje je također jako ograničeno tendencijom vlasnika da vlasništvo nad tvrtkom ljubomorno čuva ili se opire partnerskim odnosima.

Berislav je spomenuo i Business angels, što bi trebali biti pojedinci koji investiraju u pojedini projekt i za razliku od VC fonda direktno sudjeluju u formiranju tvrtke. Zamislite to kao situaciju u kojoj imate koncept i ideju, no nedostaje vam kapital kojeg će pružiti business angel no nedostaje vam i neophodno znanje koje je nužno da bi tvrtka profunkcionirala. Business angeli su obično bogati pojedinci koji se posvete nekolicini projekata kroz ovakav sustav financiranja.

Pitanje cijene venture kapitala je zanimljivo. Naime, ciljan rast vrijednosti tvrtke je nekih 30% godišnje, što je ujedno i jedan od važnih kriterija za ulazak u kapital tvrtke. Ako posjedujete tvrtku ili proizvod kroz kojeg možete ostvariti taj rast od 30% godišnje imate prvi preduvjet za ulazak VC fonda u svoju vlasničku strukturu. Drugi kriterij bi bio management, dakle management koji može osigurati takav rast (s time da VC fondovi ne sudjeluju u dnevnom funkcioniranju tvrtke nego u strateškim odlukama) i vjerojatno najvažniji kriterij je exit strategija, dakle kada VC fond odradi svoj dio posla u razdoblju od 3-7 godina tada želi izići iz vlasničke strukture. Ako imate tvrtku koju nitko osim eventualno vlasnika ne želi kupiti tada ste automatski neatraktivni jer će VC fond biti u najnepovoljnijem položaju.

Iako je venture kapital po definiciji rizični kapital, nije baš totalno točno kako se ulaže bez ikakve garancije. Naime prilikom odluke o ulasku (baš kao i u svakoj slijedećoj godini poslovanja) kreira se poslovni plan kojeg uprava društva mora poštivati (i po mogućnosti prebaciti), unaprijed odrediti rast od 30% nije jednostavno i tu treba biti vrlo oprezan. Nadalje, u slučaju neispunjavanja plana, ulagač ima pravo nekih odluka koje im možda suvlasnički odnos ne bi dozvolio (primjerice promjena direktora), a u slučaju da stvar ode van kontrole imaju opciju konvertiranja ulaganja u potraživanje (čime u nekom stečajnom postupku imaju više šanse za naplatu nego kao čisti ulagaču).

Misao dana:
Everyone’s a pacifist between wars. It’s like being a vegetarian between meals.

Categories
Business

Venture capital u Hrvatskoj?

Kao sam i napisao, u petak sam bio na predavanju u organizaciji hrvatske udruge poslodavaca a s temom private equity/venture capitala odnosno s predstavljanjem nekolicine VC tvrtki/fondova koje posluju u hrvatskoj.

Venture capital, kolika je cijena razvoja?Za one koji ne znaju, private equity ili venture capital su pojedinci, tvrtke ili fondovi koji ulažu u pojedina poduzeća kako bi im pomogli u razvoju. Prvo što trebate znati je razlikovati ulogu poduzetnika od uloge managera ili direktora. Naime poduzetnik je osoba koja ima poslovnu ideju (dakle ima proizvod ili uslugu koju je osmislio i koju ima namjeru ponuditi tržištu), te ima organizacijske sposobnosti koje će mu omogućiti da iz stadija ideje oformi tim ljudi, pronađe, sagradi i savlada tehnologiju kojom će početi nuditi svoj proizvod ili uslugu, te pregovaračke sposobnosti temeljem kojih će pokrenuti prodaju te svoje ideje. Direktor/manager je s druge strane osoba koja upravlja nekom tvrtkom koja je u pravilu već uhodana. Poduzetnici su vrlo rijetko dobri manageri jer ih unutarnji nagoni tjeraju na novosti i rizike, dok manageri loše implementiraju novosti jer im je posao voditi stabilan business i donositi prihod svome vlasniku.

Problem s kojim se svaki poduzetnik susreće je pitanje kapitala, naime ako posjedujete ideju i želite je realizirati tada vam je potreban novac kako bi je realizirali. Do novca možete doći na mnogobrojne načine, i tipično ulažete svoju ušteđevinu, ušteđevinu vaše rodbine (neovisno o tome da li je to novac koji morate vratiti ili ne), udružujete se u partnerstvo, dižete kredite ili u nekoj zadnjoj instanci posežete za venture kapitalom.

Venture kapital nije isto što i bankovni kredit zato što VC fondovi (a za potrebe diskusije private equity i venture capital ćemo izjednačiti u pojmovima) ulažu u vlasničku strukturu tvrtke, dakle oni ulažu svoj novac (kapital) i za to traže odgovarajući dio vlasništva nad tvrtkom. VC fondovi ulažu u tvrtku vjerujući da će rastom vrijednosti tvrtke i prodajom tvrtke u trenutku izlaska (što je rok između 3 i 7 godina) ostvariti odgovarajući prinos. VC fondovi dakle investiraju bez stvarne garancije kada će ostvariti povrat odnosno koliki će on stvarno biti. Banke s druge strane ulaze u financiranje tvrtke na točno određeni period s točno određenim prinosom (kamatom). Prednost bankovnog kredita je u tome što je kamatna stopa daleko manja od stope koju očekuju VC fondovi, no kredit je vremenski ograničen i kroz cijelo svoje vrijeme otplate opterećuje novčani tok tvrtke. VC kapital ne opterećuje novčani tok tvrtke, ne kreira troškove (kamate).

Temeljna karakteristika VC kapitala je dakle da se originalni vlasnik (poduzetnik) mora odreći dijela svojeg vlasništva u korist VC fonda, a kasnije kada VC fond odluči izići iz vlasničke strukture (tzv. exit) mora imati jasnu ideju kome će svoj udio prodati (a opcije su prodaja udjela partneru dakle poduzetniku, prodaja trećoj osobi ili IPO tj. izlazak na burzu). Svima mora biti jasno da je opcija prodaje originalnom vlasniku za VC fond daleko najnepovoljnija jer oni žele investirati u tvrtku koju želi kupiti više potencijalnih kupaca jer na taj način mogu postići bolju cijenu (prinos).
Venture kapital nije osobito poznat u hrvatskoj te postoji relativno maleni broj primjera u kojima je VC kapital korišten. Postoji više razloga za to, prvi je definitivno nedostatak zakonskog okvira koji je tek nedavno riješen. Drugi veliki problem je kulturološko nasljeđe koje podrazumijeva da poduzetnik stvori tvrtku i onda je u rukama ljubomorno drži do penzije (što je u stvari prototip obrtnika u čemu sam pisao u podjeli hrvatskih poduzetnika), odnosno shvaćanje kako nitko osim mene ne može dobro upravljati tvrtkom. U modernom svijetu, poduzetnik je osoba koja ima ideju, ustroji tvrtku, počne prodavati proizvod te potom izlazi iz vlasničke strukture i svojim kapitalom započinje novi poduzetnički poduhvat.
Daleko najpoznatiji je primjer Iskon interneta koji je prihvatio VC kapital koji je razvijao Iskon od praktički njihvih početaka u podrumu Zagrepčanke pa sve do prodaje T-HTu.

To bi bilo to o VC kapitalu, ako imate pitanja, ostavite komentar pa ću probati odgovoriti u slijedećem postu.

Na samom predavanju, što je zanimljivo bilo je više predstavnika VCova i financijskih savjetnika nego poduzetnika, što samo govori o tome koliko su poduzetnici stvarno zainteresirani za VC fondove. Indikativno je bilo da su se na predavanju pojavila dva predstavnika vlasti koji nominalno imaju identični program (pilot VC program HBORa odnosno program BICRO poduprijet od ministarstva znanosti), no te dvije strukture se očigledno međusobno ne poznaju niti surađuju, a i “operativni parametri” su im međusobno različiti. Čini se da ni u ovome, baš kao i bilo gdje drugdje, ne možemo računati na našu državu (tj. možemo samo računati na to da će nas iznevjeriti ili pustiti na milost i nemilost tržišta).

VC kapital je važni dio razvoja ekonomije svake države, jer ako pretpostavimo da razvoj proizlazi iz novih i inovativnih proizvoda koje redom lansiraju male i srednje tvrtke kojima nedostaje kapital, tada je venture kapital važan motor razvoja takvih usluga. Tužno je da u primjerice Mađarskoj postoji cijela VC industrija s nekoliko desetaka fondova ili da primjerice Singapur koji ima sličan broj stanovnika kao i hrvatska ima 118 fondova koji upravljaju s tvrtkama čija je kapitalizacija procijenjena na 10 milijardi dolara, dok mi u hrvatskoj o tome tek počinjemo razgovarati i prstom ukazujemo na malobrojne investicije od svega stotinjak-dvjestotinjak milijuna kuna.

Misao dana:
We shall fight on the beaches. We shall fight on the landing grounds. We shall fight in the fields, and in the streets, we shall fight in the hills. We shall never surrender!