Category: Business

Sve o businessu, poduzetništvu i poduzetnicima

Categories
Business Ekonomija Politika

Hrvatski Eliot Ness

Aludirajući na obruč koji se steže oko bivšeg premijera jedan je ugledni profesor na predavanju (o korupcijskim modelima) ovoga tjedna izgovorio slijedeću rečenicu: “…I vidimo kako se i borba protiv korupcije polako privodi kraju.”. Makar vjerujem da je to nespretno sročena rečenica ona je iznimno opasna jer mnogi očekuju kako će upravo uhićenjem bivšeg premijera borba protiv korupcije doći do svojeg logičnog vrhunca. No, to je totalno pogrešno jer će Sanaderov konačni pad u najboljem slučaju biti samo simbolična pobjeda (koja je po svojoj prirodi koruptivna jer je više nego očito kako je riječ o obračunu jedne političke frakcije s drugom)  i bilo bi jako loše za društvo u cjelini da taj događaj proglasimo ili na bilo koji drugi način promatramo kao kraj borbe protiv korupcije i takvim stavom u biti amnestiramo sve one druge koji su na nižim (ili višim) razinama u bilo kojem času participirali u različitim koruptivnim radnjama.

Iako ne treba olako odbaciti desetke milijuna kuna koji su iscurili u privatne i stranačke džepove kroz Fimi mediu, činjenica je kako je to i dalje samo kap u moru od stotinu i dvadeset milijardi kuna koliko je velik državni proračun na godinu, ili nekih tisuću milijardi kuna koliko je kroz državne račune prošlo u zadnjih dvadesetak godina. Na toliko veliku brojku, tih nekoliko desetaka milijuna kuna su vrlo sitni ulov i u biti poražavajući rezultat.

Istovremeno, ako promatramo subjekte koji su zahvaćene silno aktivnom borbom protiv korupcije onda ćemo vidjeti da pojedini sustavi uopće nisu zahvaćeni a pouzdano znamo kako se u njima sasvim sigurno dogodila pojedina afera. Tu su Hrvatske autoceste kod kojih diskutiramo o bojanju tunela ali ne i o trostrukom rastu cijene gradnje kilometra, HEP u kojem se doduše spominje 600 milijuna kuna (što je sasvim solidna cifra) no možda bi bilo dobro spomenuti kako treba znati razlikovati korupciju od političke odluke i ta konkretna priča je po svim svojim obilježjima ovo drugo.

Borba protiv korupcije očito ima malo rezultata i još manje povraćenog novca i malo naprednije demokracije znaju kako u biti treba investirati u prevenciju korupcije umjesto načelnih obračuna s korumpiranima.

Moj prijedlog za borbu protiv korupcije je oformiti mali iznimno stručan i moralno neupitan tim koji bi se sastojao od vrhunskih ekonomista, pravnika, revizora i informatičara. Recimo da ih bude pet-šest najviše. Potom, puštati taj tim (ili timove ako se ideja pokaže uspješnom) u javna poduzeća s autoritetom da pregledaju bilo koji dokument. Jamčim da bi takav tim vrlo brzo pronašao bolne i sporne točke unutar svakog sustava. Nije valjda da vjerujemo kako se u hrvatskoj brodogradnji dogodila samo jedna jedina koruptivna aktivnosti, ili kako je u pošti sve super, kako hrvatske šume ili hrvatske vode posluju sjajno ili kako je moguće da je primjerice MUP rasprodao svoje polovne automobile za svega tisuću-dvije kuna svaki?

Nalazi takvog tima nisu sami po sebi inkriminirajući dokazi no ukazuju na nepravilnosti koje bi potom Vlada kroz autoritet vlasnika i nalozima nadzornim i upravnim odborima morala rješavati. Ako to znači da treba otkazati managerski ugovor nekom članu uprave ili dati otkaz nekolicini direktora ili poslovođa na nižim razinama i pritom podijeliti i koju masnu otpremninu – mislim da je i to prihvatljiv trošak kako bi se koruptivno ponašanje presjeklo i zaustavilo jer je šteta koju takvi ljudi rade daleko nadmašuje trošak legalnosti njihove smjene.

Nisu dakle pravosudni i represivni organi jedini koji mogu napraviti nešto korisno i preventivno u borbi protiv korupcije. Naši političari to mogu napraviti i sami, pitanje je samo odluke i malo hrabrosti.

p.s. ovo je moja dvadeseta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 13. studenog 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://www.coe.int/ Hrvatska je članica vijeća Europe i ta organizacija (koja nije nužno sastavni dio europske unije) osim suda za ljudska prava ima u svome mandatu i stvaranje različitih rezolucija koje su obvezujuće za zemlje članica. Rezolucija o borbi protiv korupcije uključuje i stvaranje klime za prevenciju.

Share the post "Hrvatski Eliot Ness"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Ekonomija

Kriminalizirajmo poduzetnike

Svaki puta kada dođe do nekog većeg prosvjeda povezanog s neisplatom obveza poduzetnika prema svojim djelatnicima (kao što je to ovih dana slučaj s Kamenskim) pojavljuju se oštre inicijative koje žele doslovce kriminalizirati neisplatu plaća uposlenima. Ideja je ukratko ta da se neisplata plaća (i/ili doprinosa) djelatnicima tretira kao kriminalno djelo koje automatski za sobom povlači i odgovarajuću zatvorsku kaznu.

Obzirom da sam i ja osobno bio u prilici ne isplatiti plaće uposlenima, nekako si mislim da sam minorni autoritet na tu temu pa evo da ponudim nekoliko razloga (iako ih sigurno ima puno više) zbog kojih možete doći u poziciju da ne isplatite plaću i po gornjoj ideji postanete kriminalac. Nema nekog osobitog reda u popisu i pišem kako mi stvari padnu na pamet.

Politički razlozi:

  • zamislite situaciju u kojoj ste vi primjerice dobavljač ZET-a i isporučujete im proizvode ili usluge, no zbog internog političkog prepucavanja između gradonačelnika i holdinga, grad ne uplati 200mil kuna ZETu te je ZET u nemogućnosti isplatiti obveze svom dobavljaču. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj država usred godine promijeni način na koji se financiraju jedinice lokalne uprave i samouprave, u času kada se to dogodi vi ste već ušli u posao da jedinicom lokalne samouprave i odradili posao, no odjednom oni nemaju više priljeva koji je očekivan, a zbog zakonskih ograničenja više se ne mogu zadužiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste dobavljač lijekova ili raznog medicinskog materijala bolnicama koje svoje obveze isplaćuju sa 200+ dana zakašnjenja. U redosljedu plaćanja imate milijune kuna potraživanja od bolnica no one ne plaćaju na vrijeme jer je kriza malo rpeduboka i transferi iz državnog proračuna nisu više redoviti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste oformili projektantski ured koji je uspio dobiti posao projektiranja nekog mosta/ceste/tunela/javnog objekta i političkom voljom, usred posla ili odmah nakon izbora ukida se projekt u času kada ste vi već investirali opremu, vrijeme i ljude u njega. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj je vaš veliki kupac (primjerice proizvođač aluminija, poput ovoga u Mađarskoj) doživio totalnu katastrofu (prirodnu havariju ili neku drugu nesreću) te kao posljedicu više nije u mogućnosti obavljati svoju djelatnost i bude prisiljen prestati poslovati te ne isplatiti vam vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj neki veliki nacionalni trgovački lanac ode doslovce preko noći u bankrot i njegovi vjerovnici se više ne mogu naplatiti, pa sukladno tome niti vama isplatiti vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (evo real life primjer; u času bankrota TISKA krajemd evedesetih moja je tvrtka tada izgubila oko 2mil kuna zato što su propali mali izdavači koji su bazirali svoju egzistenciju na prodaji putem tiska)
  • zamislite situaciju u kojoj odlučite investirati veliki novac u neki novi moderni stroj kojeg kupite putem leasing aranžmana direktno iz inozemstva i onda otkrijete da je stroj tvornički neispravan. Leasing traži svoje, a procedura zamjene stroja traje godinu-dvije. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (eto i ovo mi se desilo sa strojem vrijednim 1.4mil kuna)
  • zamislite situaciju u kojoj u susjednoj zemlji u koju izvozite veliki dio svoje proizvodnje dođe do npr. devalvacije ili nekog drugog velikog ekonomskog potresa te vam vaš kupac nije u stanju više platiti potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj se bavite primjerice visoko tehnološkim poslom te neki od vaših djelatnika doslovce ukrade poslovnu tajnu, pokupi nekolicinu vaših kupaca i automatizmom umanji prihode tvrtke dok hladni pogon ostaje. osljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj vam uleti inspektor rada/okoliša/porezni i zato što ste odbili platiti mito odrapi vam milijunsku kaznu ili zabrani obavljanje djelatnosti. Vaša žalba i sudski postupak NE ODGAĐA izvršenje kazne. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (i ovo mi se desilo)
  • zamislite da ste uvoznik ili proizvođač neke vrlo vrijedne robne marke i odjednom se desi ekonomska kriza i umjesto vaše brand name zubne paste ljudi počnu koristiti neku nepoznatu i jeftinu marku iz npr. kineskog uvoza ili iz neke druge zemlje u kojoj domicilna država značajno subvencionira proizvodnju te vrste proizvoda. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj imate proizvod koji preko noći doslovce postane nepotreban (recimo, proizvođač ste telefonskih govornica i odjednom mobilni telefoni preuzmu tržište u roku od par godina a vi imate alate u koje ste uložili milijune. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da živite u državi u kojoj imate nekompetentnu vladu koja je svojom nesposobnošću otjerala kamate na kredite do praktički desetak posto i vaš business model jednostavno ne može trpiti takvu kamatnu presiju, a vi ste investirali milijune i sada ih banke traže nazad s promjenjivom kamatnom stopom. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste npr. proizvođač stakla i odjednom Ukrajina ne plati Rusima račun za plin, isporuka plina stane, vani je -20C i neki genije odluči ugasiti Vašoj tvornici plin zato što bi se inače tisuće ljudi smrzlo, kao rezultat peć se ugasi neplanski i napravi višemilijunsku štetu. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste došli spasiti neku tvrtku nakon što je prethodni direktor dao otkaz, pokušavate i trudite se no unatoč svemu niste uspjeli. Jestd a je problem kreirao netko drugi, no u mjesecu u kojem ste vi odgovorna osoba nije isplaćena plaća. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da vam se desila bilo koja od gornjih stvari (ili još stotine drugih), a na koje nemate niti najmanji utjecaj i recimo da i shvatite što se događa i odlučite kako bi spasili tvrtku otpustiti 90% svih zaposlenih, no niti to ne možete napraviti jer im svima po zakonu morate isplatiti odgovarajuće otpremnine koje više nemate od kuda platiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • i posljednje, zamislite bilo koju od gornjih situacija i prvog sindikalca koji vam kaže da odete u banku i dignete kredit. Pokušajte to napraviti s bilo kojim od gornjih “izgovor” pa vidite što će se desiti, odjednom će vas banka stisnuti kao nikada prije, dobavljači će skužiti da ste u problemu i početi smanjivati rokove naplate i/ili uvjetovati isporuke sve kraćim rokovima plaćanja (ili se prebaciti na avansno plaćanje). Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.

I sada zamislite da će bilo tko staviti glavu na panj zbog bilo kojeg od gornjih parametara na koji apsolutno nema nikakvog utjecaja. Kompanije koje su imalo složenije baziraju svoju egzistenciju na kontinuiranom pritoku posla i trošak hladnog pogona predstavlja većinu troška te samo jedan mjesec prekinute ili poremećene prodaje kreira probleme koji se rješavaju mjesecima ako ne i godinama (profit prosječne tvrtke je 3-4% ukupnog godišnjeg prihoda, što znači da samo stanete dva tjedna u godini dana i već ste u problemima).

Baviti se businessom je poslovni rizik i ulozi koje poduzetnici i njihovi vlasnici imaju je u biti daleko veći nego kriminalna odgovornost za neisplatu plaća. Djelatnici imaju pravo dobiti plaću za svoj rad, no jednako tako oni sami moraju reagirati u trenucima kada stvar ode k vragu. Nije valjda da nitko nije primjetio da nije dobio plaću pet mjeseci? Takve stvari se događaju kroz duži vremenski period i u biti (osim ovih gornjih primjera) ništa od toga nije iznenađenje.

Mislim da treba raditi razliku između lošeg managementa ili izvanrednih situacija koje se događaju u svakom poslu; no razlikovati jedno od drugog je praktički nemoguće.

Problem ove države nije u poduzetnicima koji ne isplaćuju plaću, nego u sustavu koji takve stvari omogućuje. U naopakoj i štetnoj politici da se svako radno mjesto mora obraniti po svaku cijenu (ili svi ili nitko), u totalno pogrešnom razumijevanju funkcije stečaja (a funkcija stečaja je brzo uklanjanje nesposobnog poslovnog subjekta s tržišta a ne naplata vjerovnika – što, ironično, u našem slučaju dovodi do još većih gubitaka), u nemogućnosti da se ljudi brzo i lagano otpuštaju i još brže i lakše zapošljavaju. Problem je u standardu kojeg svi očekuju a koji nema temelja u radnim rezultatima, u pregolemom državnom aparatu koji isisava sve više i više makar je ekonomija na koljenima, u nefleksibilnoj radnoj snazi (“tražim posao u istočnom dijelu grada jer mi je to blizu doma”) i radnoj snazi koja nije shvatila da se cijeli život mora školovati – počevši od poduzetnika i profesionalnog managementa na dalje.

Ova država je ukratko u banani i nikakav propis poput gore spomenutog neće pomoći.

p.s. btw. kako netko misli pravnu osobu staviti u zatvor?

Share the post "Kriminalizirajmo poduzetnike"

  • Facebook
  • X
Categories
Business

Pet majmuna

Prošle nedjelje u Zagrebu se održao sjajan koncert Leonarda Cohena na kojem je on između ostalog otpjevao svoju dobro poznatu pjesmu “Everybody knows”. Ta pjesmica između ostalog govori o tome kako je borba bila namještena, kako siromašni ostaju siromašni a bogati još bogatiji, Cohen tvrdi kako brod lagano tone, kako nam je kapetan lagao i kako svi mi imamo taj nekakav “slomljeni” osjećaj kao da nam je umro otac ili uginuo kućni ljubimac. Vrlo tužna pjesma koja u biti govori o tome kako svi mi uočavamo što se događa ali ne reagiramo i ne želimo ili se ne usudimo raditi promjene. Ta pjesmica me podsjetila na priču o pet majmuna koju je dobro znati i povremeno se prisjetiti jer ona na najbolji mogući način ilustrira zašto je promjena nužna i važna. Priča ide otprilike ovako:

Zamislite situaciju da u kavez stavite pet majmuna, u sredinu kaveza postavite ljestve i na vrh ljestava grozd svježih banana. Svi znamo da nijedan majmun pri zdravoj pameti ne može odoliti banani pa će tako prvom prilikom neki od njih pojuriti po ljestvama ne bi li ubrao jednu. Kada se popne taman nadomak banane onda sve majmune polijete ledeno hladnom vodom. Prvo malo šoka i nevjerice i kada netko drugi skupi hrabrosti i krene po banane ponovite polijevanje i tako sve dotle dok majmuni ne shvate da će posezanje za bananom neminovno rezultirati hladnim tušem. Kada se to dogodi onda se ponašanje u kavezu mijenja i ako se neki od majmuna osjeti sretnim (ili gladnim) pa unatoč izvjesnoj sudbini krene prema bananama ovi ostali će ga povući na pod i zatući.

Kada su majmuni utvrdili gradivo, onda iz kaveza uzmete jednog majmuna i stavite novog koji pojma nema što će se desiti kada se krene penjati po banane. Naravno (i očekivano) čim on krene po ljestvama ovi ostali će ga povući dolje i izmlatiti. Nakon nekog vremena i ovaj novi majmum, koji u biti nikada nije bio poliven hladnom vodom odustaje i ne želi više banane makar su mu tako blizu a on tako gladan. Tada je pravi trenutak da ponovno uzmete jednog od majmuna koji zna što će se dogoditi i ubacite još jednoga koji pojma nema. Ovaj postupak ponavljate sve dotle dok u kavezu nemate više nijednog majmuna koji ima neposredno iskustvo što će se desiti kada se krene penjati po ljestvama i pokušati ubrati bananu.

Kada ste uspješno zamijenili sve majmune, neovisno o tom što oni pojma nemaju, ako neki od njih krene prema bananama ovi preostali će ga povući na pod i ubiti ekvivalent majmunskog boga u njemu, makar ne znaju da ako dođe do te banane da će ih sve skupa politi ledeno hladna voda.

Poanta priče o pet majmuna je u tome što za mnogobrojne odluke koje donosimo mi u biti ne znamo prave konsekvence nego postoji neko znanje i mišljenje da se nešto radi baš tako, te da svaki drugačiji pokušaj jednostavno nije dobar. U jednoj tvrtci su mi svojevremeno pokazivali kako razvrstavaju poštu. Ukratko, poštar donese poštu i prva stvar koja se dogodi je da se sva pošta (a dobijaju je podosta) odnese na jedan stol. Ono što je zanimljivo je da za tim stolom nitko ne sjedi i u biti nema racionalnog objašnjenja zašto bi poštu stavljali i razvrstavali baš tamo. Niti je taj stol osobito podesan za razvrstavanje, niti je na nekom logičnom mjestu da bude lagano dostupan svima, čak ni osvjetljenje nije neko a ni kanta za smeće i nepotrebne omotnice nije blizu. No svejedno, pošta se tamo razvrstava po svjedočenju lokalnog zaposlenika-starosjedioca “oduvijek”.

Nakon relativno kratkog istraživanja otkrili smo da je nekada davno (prije pretvorbe i privatizacije) upravo za tim stolom sjedio čovjek čija je funkcija bila razvrstavanje pošte. On je u međuvremenu otišao u penziju, njegovo mjesto je postalo nepotrebno no procedura je ostala unatoč tome što je totalno besmislena i nepotrebna. Pet majmuna.

Sada kada znate ovu priču, zamolio bih da se osvrnete oko sebe po vašoj kući, po tvrtci u kojoj radite ili tijekom dnevnika pokušate identificirati majmune u kadru. Pokušajte se sjetiti djeda koja vas je upozoravao na propuh koji navodno ubija, mamu koja vam je branila jesti hladni sladoled jer ćete se prehladiti, prijatelja koji uvijek glasaju za iste, u stvari – ne treba otići dalje od ogledala. Dobrodošli u banana republiku!

Napomena: Nijedan majmun nije bio poliven ili pretučen za potrebe pisanja ovog članka.

p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 31. srpnja 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://mrak.org/tag/tps/ Na mračnom blogu ima jedna cijela serija tekstova o učinkovitosti i preispitivanju stvarnosti koja je bazirana na Japanskoj kulturi i Toyotinoj filozofiji proizvodnje automobila. Hrvatska nema (značajne) auto industrije ali se iz toga može puno naučiti.

Share the post "Pet majmuna"

  • Facebook
  • X