Category: Business

Sve o businessu, poduzetništvu i poduzetnicima

Novčani tok

Jeste li znali da više od 80% svih poduzetnika propada ne zbog toga što posluju s gubitkom nego zato što im je novčani tok negativan? Tako je to barem u uređenim zemljama. U Hrvatskoj poduzetnik je obavezan predavati samo dva temeljna izvještaja. Jedan je bilanca, tj. popis imovine, kapitala i obveza, a drugi je račun dobiti i gubitka. Kada naši novinari mudro analiziraju poslovanja poduzeća onda promatraju u biti račun dobiti i gubitka koji pokazuje kolike je poduzetnik imao prihode u nekoj godini, koliki su mu bili troškovi, a sve ono što je preostalo je dobit na koju treba platiti porez i s onime što ostane može raditi što želi. Račun dobiti i gubitka je u biti formular kojime izračunavamo obveze prema državi i on ima relativno malo veze sa slikom poslovanja nekog poduzetnika. Evo i nekoliko primjera.

Zamislite situaciju da odradite neki posao i za njega dobijete okruglih 500.000 kuna (plus PDV, no on je posebna priča), ako uzmemo da niste imali nikakvih troškova (recimo, izradili ste studiju po narudžbi potpredsjednika vlade), vaš prihod je istovjetan i vašoj dobiti. Istovremeno, potaknuti velikim uspjehom odlučili ste se nagraditi kupnjom skupocjenog automobila (primjerice shvatili ste kako jedna politička stranka relativno povoljno, na brzinu i u tišini prodaje blindirani BMW). Ono što ste u stvari učinili je investicija od pola milijuna teško stečenih kuna u reprezentativni automobil (ionako je u konzultantskom poslu image pola obavljenog posla). U času predaje izvješća poreznoj upravi, u vašoj bilanci će pisati da posjedujete imovinu od pola milijuna kuna, a u računu dobiti i gubitka da ste ostvarili pola milijuna kuna dobiti. Novinari će najčešće zaključiti kako eto imate veliku imovinu i ogromnu dobit (pola milijuna vrijednosti automobila i pola milijuna dobiti će odjednom biti milijun), no u praksi se događa nešto sasvim drugo.

Promatrano sa strane novčanog toka, ono što se desilo je to da ste dobili pola milijuna kuna na žiro račun tvrtke, potom ste kupili automobil za pola milijuna kuna (+ PDV) i na računu ste ostali bez ijedne jedine kune. Na izvješću dobiti i gubitka pokazati će se dobit od pola milijuna kuna i stvoriti će se obveza plaćanja poreza na dobit od 100.000 kuna (stopa poreza na dobit je 20%), a obzirom da ste kupili osobni automobil, 30% svih njegovih troškova je porezno nepriznato pa kao donji minimum imate iznos plaćenog PDV-a kojeg nemate pravo odbiti pa ga stoga treba i platiti državi.

Kada to sve zbrojite i oduzmete, činjenica je da u imovini imate pola milijuna kuna vrijedan automobil, činjenica je da ste ostvarili pola milijuna kuna dobiti, ali istovremeno ste ostali dužni poreznoj upravi 100.000 kuna poreza na dobit i još trebate na to dodati nekih 34.500 kuna obveze plaćanja porezno nepriznatog PDVa. Obzirom da ste sve novce koje ste zaradili utrošili u auto, na računu nema novaca i odjednom morate odnekuda stvoriti 134.500 kuna za plaćanje poreza, porezna uprava izdaje nalog za blokadu i nakon 60 dana blokade obavezni ste proglasiti stečaj unatoč tome što po tumačenju nekih posjedujete milijunsku imovinu.

Pojednostavljeno rečeno, unatoč tome što imate sjajnu bilancu i još impresivniji račun dobiti i gubitka, u hipotetskom korporativnom džepu imate rupu od 134.500 kuna koju financijaši nazivaju negativni novčani tok i to je razlog zašto onih gore spomenutih 80% poduzetnika propada. Možete biti najprofitabilnija tvrtka na svijetu, no ako nemate dovoljno novca da uredno servisirate svoje obveze tada ste na rubu bankrota.

Eto još jednog prijedloga antirecesijske mjere; učinit izvješće novčanog toka obaveznim za sve vrste poduzetnika, a sve u nadi da kada poduzetnik vidi da mu je izvješće novčanog toga negativno da će se zapitati da li je to dobro i kako to može spriječiti.

p.s. ovo je moja trideseta i druga kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 5. veljače 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
This Department of Treasury, run by this administration, using the same tried and true accounting methods that every business in America uses, cast new light on the fiscal severity that our Nation is facing, what some would call a mess.

Tags Večernji list

Business Ekonomija

Nula zarez dva posto

Jeste li uočili streloviti rast Hrvatske privrede od 0,2 postotnih bodova u trećem kvartalu ove godine? Takvim rastom već za koju tisuću godina sustignemo Rumunjsku ili Bugarsku. No šalu na stranu. GDP ili po hrvatski BDP – bruto domaći proizvod je jedno zanimljivo mjerilo koje ukratko sadrži zbroj sve potrošnje građana i države, investicije, izvoza a od brojke koju ste dobili oduzmete uvoz i to je otprilike BDP. Ono što vam naši vladajući ne kažu je da oni u biti nemaju pravilnih mehanizama izvještavanja koji bi izračun BDP-a pretvorili u neku egzaktnu brojku, a osobito ne na tromjesečnom nivou.

No idemo malo izračunati što to točno znači 0,2% rasta u odnosu na isti kvartal prošle godine. Ukupni hrvatski BDP kreće se negdje oko 300 milijardi kuna i jedan kvartal (pod pretpostavkom da su svi isti – a nisu, prvi i treći su obično manji) ima novčani ekvivalent od 75 milijardi kuna. U tom kvartalu imamo ukupno 92 dana u kojem moramo stvoriti tih 75 milijardi kuna, a 0,02 postotna boda od toga je 150 milijuna kuna što je čak i za nas smrtnike jedna poprilično krhka brojka s kojom bi Kalmeta jedva sagradio kilometar-dva ceste (usput rečeno izlaz s auto ceste Nova Zdenčina je koštao 60 milijuna kuna, 2km asfalta i kućica za naplatu, doista impresivno ako znamo da je cijelo Demerje koštalo jedva malo više od 100, ili da je primjerice neki dan srpska vlada potpisala ugovor za izgradnju 18km autoceste koji će koštati istih tih 60 milijuna kuna).

Na državi poput naše, 150 milijuna kuna je razlika između toga da li ste nešto ocarinili u petak ili ponedjeljak, jeste li platili neki račun na vrijeme, jeste li otišli na bolovanje ili niste, da li vam je netko napisao fakturu prije ili nakon odlaska na more. Ili, ako baš želimo, možemo izračunati da kada bi svi dani bili jednako vrijedni, tada svakoga od tih 92 dana moramo stvoriti oko 815 milijuna kuna vrijednosti, što znači da možemo zaključiti da cijela naša država tih 150 milijuna kuna može zaraditi za otprilike sat i pol radnog vremena (ako je uspijemo natjerati da radi). Naravno, situacija nije baš tako linearna jer se tijekom radnog tjedna radi daleko više nego vikendom, a zato jer nismo u stanju izračunati koliki nam je BDP postojati će oni koji će osporavati brojku od 300 milijardi, no kako god bilo, u biti je svejedno da li govorimo o 150 milijuna kuna ili 200 (s pretpostavkom BDPa od 400 milijardi kuna) jer i jedno i drugo možemo napraviti prije gableca.

Prošle godine u trećem kvartalu smo imali jedan radni dan manje nego ove godine. Dva praznika koja padaju u kolovozu pogodila su radne dane, dok to ove godine nije bio slučaj. Još ako bi bili zločesti pa proanalizirali spajanja i duge vikende gdje su hrvati pravi majstori izvijanja vremensko temporalnog kontinuuma, neće biti teško zaključiti kako se u kolovozu 2009. godine izgubio još pokoji radni dan više; pa onda iz toga slijedi da nije turistička sezona ta koja je spasila treći kvartal ove godine, nego je pravi spasitelj ekonomije to što je Velika gospa pala ove godine na nedjelju. Istina je da su HDZ i Crkva dobro povezani i često djeluju zajedno ali ne bih ja sada išao u teorije zavjere oko izračuna BDP-a.

Ako odemo malo dalje i krenemo simulirati što bi se desilo kada bi broj radnih dana u trećem kvartalu ove godine bio istovjetan radnim danima trećeg kvartala prošle, tada bi kalkulator pokazao pad BDP-a od 0,9% (što je ipak bitno drugačije od 0,2% plusa), i u biti jedina pozitivna stvar iz cijelog ovog debakla o izračunu BDP-a može biti utjeha da smo postali učinkovitiji. Naime pad broja zaposlenih je veći od pada BPD-a iz čega slijedi da oni koji još imaju prilike raditi moraju raditi više nego što su to radili u istom periodu prošle godine.

Svako zlo za neko dobro.

p.s. ovo je moja dvadeset i treća kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 3. prosinca 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://mfin.hr/ Ministarstvo financija je ministarstvo koje se bavi obradom i prikupljanjem poreznih davanja, a ključevi državne blagajne su također u njihovim rukama. Ministarstvo financija je također i ministarstvo s najviše uhićenih i optuženih državnih tajnika.

Tags BDP, gdp, Večernji list

Business Ekonomija Priroda i društvo

Proračunski kalkulator

U ljestvici životnih vrijednosti nekako nam se svima skupa pogubio koncept odgovornosti i to na nacionalnoj razini. Nije onda stoga ni čudo da se vlastodršci na ovakav način ponašaju prema građanima, da su građani u biti ravnodušni, a da smo i jedni i drugi umjesto uređenog društva stvorili paralelnu strukturu zapovijedanja i ekonomskih tokova, pa onda u konačnici nije uopće čudno kako se mnogi prema državnim financijama odnose kao prema bankomatu ili u nekim malo esktremnijim situacijama kao samoposluzi. Bitno je očito samo ostvariti dojam da se nešto radi, a već će taj dojam netko platiti, pa onda nije ni bitno koliko poreza plaćamo ili kako se taj novac troši jer ga ionako ne smatramo svojim.

Ako ste uzeli malo vremena i ispunili proračunski kalkulator, po prvi puta možete izračunati koliko vi točno sudjelujete u državnim financijama. S prosječnom bruto plaćom od devet tisuća kuna tijekom godine od svog poslodavca uspijete iskamčiti jedva nešto više od 53.000 kuna, dok istovremeno u tom istom razdoblju država od Vas i Vašeg poslodavca a na temelju uloženog rada uspije iščupati impresivnih 60.900 kuna, što je nekih petnaestak posto više nego što vi tijekom godine dobijete na ruke. Ne znam kako vama no meni se ta podjela čini pomalo nepravednom i nije stoga čudo što je upravo Hrvatska zemlja s najvećim porezima na rad u svijetu (gdje, u određenim kategorijama, uspijemo prestići čak i neusporedivo bogatiju i socijalno pravedniju Dansku).

Na vidjelo izlaze i neke druge nelogičnosti. Nije li nevjerojatno da u zemlji s tolikim brojem nezaposlenih i s toliko socijalnih slučajeva, s gore spomenutom plaćom u sustav socijalne pomoći uplaćujete svega 369 kuna, dok istovremeno poljoprivrednike stimulirate sa 664 kune, HŽ, Croatia Airlines i brodogradilišta od Vas dobiju dodatnih 560 kuna, dok u kapitalnim pomoćima (koje također velikim dijelom idu poljoprivrednicima) isplaćujete dodatnih 515 kuna.

No kako kaže poslovica, ni med cvetjem ni pravice, naš obrazovni sustav koji odgaja one koji će morati brinuti o nama kada odemo u mirovinu ima uvjerljivo najmanju prosječnu plaću dok sektor obrane ima uvjerljivo najveću od 12.194 kune. Policija je prošla nešto lošije s okruglih deset tisuća, a ako promatramo ostatak državnog aparata njihov prosjek je 8.340 kuna u odnosu na istu takvu administraciju ali u lokalnoj upravi gdje je prosjek skoro pa 20% veći i iznosi 9.868 kuna. O zdravstvu pojma nemamo jer njihove plaće nisu nigdje iskazane i osim anketnih podataka doista ne znamo koliko je ljudi u njemu zaposleno a još manje kolike su im plaće. U crkvenu škrabicu uplaćujemo donekle podnošljivih 50 kuna, dijaspora će dobiti od Vas jedva petnaestak kuna, dok će na otplatu državnog minusa otpasti 2.440 kuna.

U vremenima krize, država je ta koja mora generirati gospodarski rast uz pomoć vizionarskih programa i ulaganjima u investicije koje će generirati najveću moguću dobit u najkraćem mogućem roku. Investicije koje će zaposliti domaće gospodarstvo, koje će potaknuti zapošljavanje i stvoriti nove porezne obveznike koji će malo rasteretiti punjenje državne kase. Za te namjene predviđena je stavka “Ostalo” koja u proračunskoj 2011 godini iznosi svega 15 milijardi kuna, i kada od te brojke još oduzmemo sve one tekuće troškove koje je država imala da bi ugrijala i ohladila taj silni administrativni aparat, kupila im precijenjeni fotokopirni papir, nešto automobila i poštanskih omotnica, ono što ostane je u biti razočaravajuće, no čak i kada bi svaku kunu uložili u investicije, ispada da država u investicije u slijedećoj godini ima namjeru uložiti svega 2.900 Vaših kuna, pa stoga ako odlučite u slijedećoj godini kupiti hrvatskih proizvoda u vrijednosti većoj od 3.000 kuna onda znate kako ste za Hrvatsku učinili više nego što će u Vaše ime napraviti 300.000 zaposlenika državnog, lokalnog i javnog sektora kroz 2011. godinu.

Proračunski kalkulator nije igračka, njegov je zadatak da ponovno uspostavi vezu između Vašeg džepa i državne potrošnje kojom upravljaju pijani milijarderi. Pijanci koji su na vlast postavljeni našim neodgovorno danim glasom na izborima.

p.s. ovo je moja dvadeset i druga kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 27. studenog 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://proracunskikalkulator.com/ Iako je državni proračun za 2011. godinu izglasan i dalje nije kasno da pokušate sastaviti svoju verziju proračuna te je podijelite s prijateljima. Smanjite poreze, otpustite administraciju, nabavite vojne avione, smanjite ili povećajte deficit države.

Tags proračunski kalkulator, Večernji list