Nisam već dugo pisao na neke konkretne i dnevne teme ali eto u posljednjih nekoliko dana me baš ova tema zaintrigirala.
Naime, u božićnom trobroju Jutarnjeg lista s datumima izdavanja 24. 25. i 26. prosinca Nenad Bakić objavio je četiri pune stranice oglasa u kojima se zahvaljuje radnicima u upravama Petrokemije, AD plastika, Valamar adria holdinga i Đuro Đaković holdinga i povezanih mu tvrtki. U svakom od četiri oglasa, Nenad se zahvalio na učinjenoj tranziciji, restrukturiranju, rezultatima ili općenito odnosu prema dioničarima.
Tko je Nenad Bakić je pomalo suvišno objašnjavati osobito ako ovo čitate na internetu, a još manje ako ste ikada tražili posao, no recimo samo da je Nenad nakon što je uspješno prodao svoj projekt MojPosao.net privređeni novac krenuo ulagati u tržišta kapitala, a paralelno s time je krenuo pisati i iznimno popularni blog o tržištu kapitala, kojeg mnogi smatraju obaveznim štivom kada su vrijednosni papiri u pitanju.
Mogao bih vam ja sada pisati o tome kako je Nenad Bakić matematičar te kako očekuje racionalno ponašanje u mnogočemu, te kao osoba vjeruje u tržište i tržišne mehanizme (na kraju krajeva, tako je i zaradio svoj novac), pa je tako razumljivo njegovo povremeno čuđenje načinu na koja se naša tržišta kapitala ponašaju obzirom da i njima, kao i mnogim drugim segmentima društva upravlja relativno malena grupacija koja prvenstveno štiti svoje interese a ne interese većine (ili daj bože, javni interes).
Anyway, vjerujem u idealističkom pokušaju da skrene pozornost na tržište kapitala, Nenad je platio četiri pune strane oglasa. To je relativno čudnovati i u svakom slučaju dosada nezabilježeni način komuniciranja jednog dioničara sa kompanijom u kojoj je udjelničar. Odmah je izašlo i nekoliko tekstova koji se bave tom problematikom i to u Vjesniku i Business.hr-u. Ovaj Vjesnikov je osobito problematičan jer je netočan i tendeciozan tvrdeći kako je ovim oglasima Bakić odlučio napumpati vrijednost svojih dionica.
Primjerice, autor Daniel Patrik Brčić, u jednom pasusu hipotetski govori o tome što bi američki regulatori tržišta napravio kada bi primjerice neki američki ekvivalent Bakića, primjerice Warren Buffett napisao nešto o svojim ulaganjima. Ja se inače uopće ne bavim tržištima kapitala (iako mi je to na redosljedu za 2012 godinu :), no očito znam nešto više nego Patrik budući da je opće poznato kako Warren Buffett jednom godišnje šalje pismo svojim dioničarima koje se naveliko i naširoko citira u mnogobrojnim medijima. Pogledajte sadržaj bilo kojeg od tih pisama i usporedite ih sa sadržajem Nenadovih oglasa koji u usporedbi s Warrenovim pismom doista djeluju bezazleno.
Odmah potom, Patrik se referira na povučene oglase jednog osiguravatelja (Croatia osiguranja) zaboravljajući napisati zašto su doista ti oglasi povučeni, a razlog nema nikakve pa niti približne veze koja bi se mogla usporediti s oglasom Nenada Bakića u Jutarnjem, a da bi potom krenuo dovršiti članak referirajući se na upite HANFA-e novinarima o tome kako su došli do određenih podataka o kojima su pisali. Kruške i jabuke, oglasi Croatije su povučeni jer su se direktno referirali na druge osiguravatelje i to u negativnom kontekstu, a pisma koje je HANFA slala se odnose na potencijalno povjerljive podatke a ne javno objavljene financijske podatke koje su ponukale Nenada na objavu oglasa.
Članak u Business.hr-u govori pak o tome kako se Bakić “zaigrao” te kako je zakonom izrijekom zabranjeno nagovarati i davati preporuke na kupnju osobama (pravnim i fizičkim) a koje nisu ovlaštene za tu djelatnost, te kako istovremeno na blogu tog problema nema jer je Bakić tamo napisao “disclaimer”.
Zakon o tržištu kapitala na sreću ima poprilično opširno definirano što je to manipulacija tržištem pa tako kaže:
Članak 465.
Zabranjen je svaki oblik manipuliranja tržištem.
Članak 466.
(1) Manipulacija tržištem znači:
1. transakcije ili nalozi za trgovanje koji daju ili bi mogli dati neistinite ili obmanjujuće signale u pogledu
ponude, potražnje ili cijene financijskih instrumenata, ili koji djelovanjem jedne ili više osoba koje usklađeno
djeluju, drže cijenu jednog ili više financijskih instrumenata na umjetnoj razini, osim ako osoba koja je stupila
u transakcije ili dala naloge za trgovanje ne dokaže da su razlozi zbog kojih je to učinila opravdani i da su te
transakcije ili nalozi za trgovanje u skladu s prihvaćenim tržišnim praksama na dotičnom uređenom tržištu,
2. transakcije ili nalozi za trgovanje u kojima se upotrebljavaju fiktivni postupci ili svaki drugi oblik obmane ili
prijevare,
3. širenje informacija putem medija, uključujući i internet, ili bilo kojim drugim načinom koji daje ili bi mogao
davati lažne ili obmanjujuće signale u pogledu financijskih instrumenata, uključujući širenje glasina i lažnih ili
obmanjujućih vijesti, gdje je osoba koja je proširila informaciju znala ili trebala znati da je informacija lažna ili
obmanjujuća. U odnosu na novinare, kada obavljaju svoju profesiju, to širenje informacija treba se procijeniti
uzimajući u obzir pravila koja uređuju njihovu profesiju, osim ako ti novinari ne stječu, neposredno ili
posredno, prednost ili korist od širenja tih informacija.
(2) U radnje i postupke koji se smatraju manipuliranjem tržištem, a proizlaze iz definicije manipuliranja
tržištem iz prethodnog stavka ovog članka, ubrajaju se posebice sljedeće aktivnosti:
1. aktivnosti jedne ili više osoba koje surađuju kako bi osigurale dominantan položaj nad ponudom ili
potražnjom financijskog instrumenta koji ima učinak izravnog ili neizravnog namještanja kupovnih ili
prodajnih cijena ili stvaranja drugih nekorektnih uvjeta trgovanja,
2. kupnja ili prodaja financijskih instrumenata pred kraj trgovinskog dana s učinkom obmanjivanja ulagatelja
koji djeluju na temelju zadnje cijene trgovanja,
3. iskorištavanje povremenog ili redovitog pristupa tradicionalnim ili elektroničkim medijima iznošenjem
mišljenja o financijskom instrumentu ili posredno o izdavatelju, nakon što je ta osoba prethodno zauzela
poziciju u tom financijskom instrumentu i kao posljedica toga imala korist od utjecaja iznesenog mišljenja o
cijeni tog financijskog instrumenta, a da nije u isto vrijeme javnosti objavila taj sukob interesa na odgovarajući
i učinkovit način.
Očito je da se na oglase može odnositi samo članak 466. glava 1 stavak 3, no pretpostavka toga je da oglas uključuje neku lažnu informaciju ili da se tekstom oglasa pokušava obmanuti javnost. Kako se Bakić zahvaljuje na vrlo konkretnim rezultatima koji su očito lagano provjerljivi, malo je nejasno gdje bi tu bila manipulacija tržištem. Također, u istome članku glava 2 stavak 3 moglo bi se reći kako je Nenad Bakić dao mišljenje o financijskom instrumentu te je kao posljedicu toga imao korist (primjerice, rast cijene dionica što insinuiraju i Vjesnik i Business.hr), ALI, ono što su oba autora zaboravili je pročitati kraj rečenice koji kaže da je to manipulacija samo ako onaj koji objavljuje te podatke nije objavio svoj sukob interesa na odgovarajući način (a nekako mi se čini da je potpis oglasa i jasna naznaka “dioničar” više nego nedvosmislena objava na odgovarajući i učinkovit način.
Ima još, pa primjerice u daljnjim točkama imamo definirano i što je to “preporuka na kupnju”;
Članak 471.
U smislu ove Glave Zakona, pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. Preporuka znači istraživanje ili drugu informaciju kojom se izričito ili prešutno preporučuje ili predlaže
strategija ulaganja, u pogledu jednog ili više financijskih instrumenata ili izdavatelja financijskih instrumenata,
uključujući svako mišljenje o trenutačnoj ili budućoj vrijednosti ili cijeni tih instrumenata, namijenjenih
distribucijskim kanalima ili javnosti. Pod izričitim preporučivanjem ili predlaganjem strategije ulaganja,
smatrat će se preporuke kao što su: »kupiti«, »prodati« ili »držati«. Pod prešutnim preporučivanjem ili
predlaganjem strategije ulaganja, smatrat će upućivanje na ciljanu cijenu ili slično.
2. Istraživanje ili druga informacija kojom se preporučuje ili predlaže strategija ulaganja označava:
a) informaciju koju je izradio neovisni analitičar, investicijsko društvo, kreditna institucija, svaka druga osoba
čija se glavna poslovna djelatnost sastoji od izrade preporuka ili fizička osoba koja za njih radi na temelju
ugovora o radu ili na neki drugi način, koja izravno ili neizravno izražava određenu preporuku za ulaganje u
svezi financijskog instrumenta ili izdavatelja financijskih instrumenata;
b) informaciju koju je izradila osoba različita od one iz podtočke a. ove točke i koja izravno preporučuje
određenu investicijsku odluku o ulaganju u svezi financijskog instrumenta.
3. Davatelj preporuka je fizička ili pravna osoba koja izrađuje ili distribuira preporuke pri obavljanju svoje
profesije ili svoje poslovne djelatnosti.
4. Izdavatelj je izdavatelj financijskih instrumenata na koje se preporuka odnosi neposredno ili posredno.
5. Prikladni propisi označavaju one vrste propisa, uključujući i samoregulaciju, kojima se osigurava da
davatelj preporuke koji izrađuje ili distribuira preporuke, primjeni razumnu pažnju kako bi osigurao da su
takve preporuke prikazane na fer način i da otkrivaju njegove interese ili ukazuju na sukob interesa koji se
odnosi na financijske instrumente na koje se takve preporuke odnose.
Tu lijepo piše što je to preporuka i ako uspijete pronaći bilo što od toga u “spornim” oglasima slobodno dojavite.
I šlag na kraju, u pokušaju da reagira na ove članke Nenad Bakić je predložio da se Vjesnik ukine u cijelosti, budući da je riječ o režimskoj novini koja ionako ne stvara nikakvu dodanu vrijednost već godinama pa se odmah našao prozvanim i ogranak HNDa i doslovce napisao:
“Nenad Bakić, koji se javnosti predstavlja kao vodeći ulagač na hrvatskom financijskom tržištu, na svojem se blogu Eclectica – podnaslovljenom “O tržištima kapitala i ostalom”, u srijedu, u blasfemičnom ispadu obrušio na našega kolegu te, ni više ni manje, nego pokrenuo peticiju za prestanak subvencioniranja dnevnog lista Vjesnik.
HND-ov ogranak u Vjesniku ocjenjuje takav ispad pritiskom na našega kolumnista Daniela Patrika Brčića, kojem se kao krimen uzima činjenica da se u kolumni objavljenoj u Vjesniku 27. prosinca pod naslovom “Investicijski guru“ usudio upozoriti kako je Bakić- objavivši u jednom dnevnom listu oglase zahvale upravama tvrtki u kojima je i sam dioničar – izravno utjecao na tržište kapitala”, stoji u novinarskoj reakciji.
Bakiću je, otkrivaju, uredništvo Vjesnika ponudilo objavljivanje demantija, što je on odbio.
“Ma što Nenad Bakić mislio o sebi, nadamo se da on nije taj koji će presuditi Vjesniku, a kao ulagač na hrvatskom financijskom tržištu morao bi znati za novinarsko pravilo da su činjenice svete, a komentari slobodni”, zaključuju novinari u obrani svog kolege od Bakićevih nasrtaja.
Podebljao sam “blasfemični ispad” jer ako pogledate wikipediju onda će Vam biti jasno kako je blasfemično sve ono što napada Boga, svece ili svete predmete čime u biti dolazimo i do srži cijelog problema.
U više navrata imao sam prilike komentirati površnost hrvatskih novinara i opću degradaciju novinarskog zvanja. Ima za to puno razloga, od toga da su novinari loše plaćeni, preko toga da jednostavno moraju ispuniti “kvote” teksta kako bi popunili prostor u svojim novinama, preko loše medijske scene i fragmentiranog tržišta, odumiranja specijaliziranih novinara i nastanak novinara opće prakse pa sve do novinara s misijom i poslanjem koje god ono bilo. Tu su naravno i mediji koji su po definiciji nedodirljivi i dok oni sami mogu preispitivati sve i svašta s različitim razumijevanjem i upućenosti u detalje ili cijelu priču, vrlo često djeluju i u sinhroniziranom čoporu namečući pritom svoju verziju morala ili poretka kako bi on morao izgledati. Tipična reakcija je silna potreba da se u apsolutno svakom potezu pronađe dlaka u metaforičkom jajetu, te da se svaki akter priče neovisno o tome koliko se izdvojio mora ne samo spustiti na razinu nas ostalih koji smo ovdje zaglibili nego je potrebno preventivno i “iscipelariti” kako bi se valjda dotični, a u ovome slučaju Nenad Bakić, stavio na pravo mjesto. Mediji, pa tako i novinari, svoju nesigurnost i neznanje sakrivaju kroz bahatost.
U proteklom razdoblju bio sam s obje strane barikade i vrlo dobro znam kako je to biti na medijskoj vjetrometini bez obzira da li vas označavaju kao narodnog heroja ili nacionalnog neprijatelja.
Totalno je zato prihvatljivo novinarima Vjesnika napisati članak bez elementarne pripreme ili poznavanja teme o kojoj govore, apsolutno je razumljivo čitati nesuvislu reakciju sindikalaca Vjesnika koji su tu patetičnu novinu samoproglasili svetinjom, pa sve do novinara Business.hr-a, koji postojanje Vjesnika opravdava njegovom sedamdesetogodišnjim postojanjem ili, prevedeno, “položajnom rentom” bez prava nas ostalih da preispitujemo opravdanost njihovog postojanja pa čak i onda kada se financiraju iz našeg džepa.
Disclaimer: ovaj tekst nije nagovor na kupnju Jutarnjeg lista. Autor teksta je osobni poznanik Nenada Bakića i barem dvojce novinara koji su pisali o njemu (premda se jedan nije potpisao pravim imenom). Nadalje, autor ovog teksta je već više puta spominjao Vjesnik kao pravni subjekt za kojeg ne postoji niti ekonomski niti javni interes te ga stoga smatra parazitom ovog društva (a tu bi se doista dalo puno toga napisati i nadam se da će se netko pozabaviti tom problematikom, osobito tihom sanacijom Vjesnika i novine ali i tiskare koji sada krase portofolio Narodnih novina i koji izjedaju zdravu supstancu tvrtke koja živi na državnom monopolu).
Misao dana:
When I disagree with a rational man, I let reality be our final arbiter; if I am right, he will learn; if I am wrong, I will; one of us will win, but both will profit.