Categories
Blog Internet Politika

Četiri godine pollitike

Za koji tjedan biti će pune četiri godine postojanja pollitike.com; u brojevima to bi bilo nekih 1.600.000 jedinstvenih posjetitelja u 3.4 milijuna posjeta i oko 12 milijuna serviranih stranica. To je 4.400 registriranih korisnika, nešto više od 8.700 dnevnika i 257.000 komentara. Ako to pretvorimo u vrijeme utrošeno na pollitici, ispada da su posjetitelji pollitike na čitanje, pisanje i komentiranje utrošili impresivnih 71 čovjek godinu (skoro pa bih rekao da smo dali mjerljivi utjecaj na pad učinkovitosti države kao cjeline). Nekako mi se čini prilično solidna brojka osobito uzevši u obzir na utjecaj koji je pollitika.com proizvela tijekom posljednjih nekoliko godina, a bilo je toga puno, od BrodoSplita (ako se itko toga sjeća), preko Sunčanog Hvara koji sada ulazi u završnicu pa do (barem meni najvažnije akcije) popisa birača.

Pollitika.com je također kreirala i cijeli niz novih prijateljstava, osjećam se barem malo odgovornim za najmanje jednu političku stranku, a nažalost bilo je i par neugodnosti. No tako to biva.

Kako god okrenuli, četiri godine je puno i nekako se osjeća zamor materijala i došlo je vrijeme da se okrene novi list. Osim skromnog rođendanskog tuluma kojeg bi mogli organizirati tamo negdje u rujnu (onako kao i dosada, subotom popodne) ima nekoliko stvari koje bih htio najaviti, a koje će se redom desiti u slijedećih nekoliko dana i tjedana:

  • redizajn pollitike: u slijedećih nekoliko tjedana završiti ćemo (napokon) redizajn i upgrade pollitike. Redizajn nije toliko redizajn funkcionalnosti koliko je ideja da se postojeći izgled “popegla”, modernizira i općenito cijela stranica učini čitiljivijom i preglednijom. Mislim da imamo sjajan dizajn i nadam se da će nova pollitika biti dobro prihvaćena.
  • seoba na novi server: čisto tehnički podatak, ali baza podataka na kojoj počiva pollitika je sada dosegla otprilike 1gb (toliko smo sadržaja izgenerirali) i server na kojoj se pollitika trenutno vrti je nekako počeo štekati što rezultira u čestim greškama, sporoj reakciji servera i ono što redoviti komentatori imaju prilike često iskusiti – dupliranju sadržaja (koje je u biti uzrokovano sa strane korisnika, ali razlog za to je na strani servera). Uglavnom, pollitika.com će biti vrlo uskoro preseljena na novi server koji je nekih 4-5x jači od ovog na kojem se sada nalazi, a i sam server će biti dosta bolje optimiziran (da ne kažem da je zemljopisno bliži pa ćemo i tu uštediti kojih par desetaka milisekundi na svaki zahtjev).
  • sustav bodovanja i karme: ozbiljno razmišljam o tome da dramatično redizajniram sustav bodovanja, pa ako netko ima neku ideju neka je slobodno iznese (dakle svaki suvisli prijedlog je dobrodošao OSIM prijedloga da se ukine bodovanje jer to nije opcija čak niti za razmatranje). Zanimaju me razmišljanja korisnika (osobito onih koji aktivno koriste sustav bodovanja) što oni misle o tome kako postojeći sustav funkcionira, što bi se novim sustavom trebalo postići i kako vrednovati pojedine aktivnosti korisnika (kreiranje dnevnika i komentara vs. bodovanje), kako staviti u odnos negativne i pozitivne bodove. Ono što će se sigurno desiti je to da ću korisnicima s niskom karmom onemogućiti kreiranje novih sadržaja bez prethodne moderacije (što je do sada bilo rezervirano samo za neregistrirane korisnike), također mislim da ću uvesti i kategoriju spam komentara (što ćete moći slobodno odabrati da li ih želite gledati ili ne). U kontaktu sam s nekoliko grupa ljudi iz Hrvatske i inozemstva a koji se bave takvim sustavima moderacije i pokušati ćemo implementirati nešto stvarno dobro i novo (i naravno, transparentno svima), diskusije o tome će svakako biti u slijedećim tjednima i mjesecima. Ovaj sustav je nužno redizajnirati jer je više nego očigledno kako postojeće metode pravljenja reda ne funkcioniraju. Pollitika.com nije forum i neke aktivnosti jednostavno nisu dobrodošle (s čime dio sudionika očito ima problem), a jednako tako mislim da je vrijeme da se malo radikalnije (ali transparentno) pozabavimo onima koji prave nered (što namjerno, a što slučajno). Mislim da kvaliteta diskusije i predočeni argumenti imaju apsolutnu prednost i to treba zaštititi.
  • vikend dnevnici: jedno od mogućih rješenja (barem dijela) gore postavljanih pitanja je kako napraviti ispušni ventil. Rješenje koje sam vidio na nekoliko sličnih web stranica je da se petkom popodne kreira jedan dnevnik koji može biti aktivan do ponedjeljka rano ujutro, a koji nije vezan formom. Pa me zanima mišljenje i o tome, da li mislite da bi to pomoglo i možemo li se dogovoriti da napravimo seriju tih “vikend dnevnika”?
  • kuda dalje: nekoliko se puta u posljednjih godinu-dvije postavilo pitanje kuda dalje s pollitikom? Moram priznati da sam o tome puno i dugo razmišljao i na kraju (tamo negdje onih dana kada je bila frka s registrom) donio i finalnu odluku koju sam u međuvremenu proveo u djelo. Što će se desiti s pollitikom i u kojem smjeru će cijela priča ići imam namjeru objasniti u detalje u slijedećih nekoliko dana, tako da molim još malo strpljenja.
  • mali projekti: ono što mogu odmah reći je da će se u skorijem razdoblju pojaviti nekoliko novih projekata koji će se nadograđivati na pollitika.com; nešto slično kao što smo već prije napravili sa popisom birača. Nekolicina ljudi s pollitike je već uključena u to, no pričekajte još koji dan da vidite prvi projekt, a do kraja kolovoza ako sve bude OK biti će i drugi.

Toliko zasada, svaki komentar je dobrodošao.

    Categories
    Blog Internet Muzika

    Sorry

    Mračni blog je bio offline posljednjih nekoliko dana. Radim neke seobe servera, upgrade infrastrukture i tome slično pa je pokusni kunić bio upravo ovaj blog.

    Sada je mračni blog na novom i velikom serveru (ovo je u stvari prva njegova seoba nakon što sam ga otvorio kao samostalnu domenu tamo negdje 2005. godine), i nadajmo se da je ovo cool i dugoročno rješenje.

    Što sam još sve radio (i, daleko bitnije, što pripremam) biti će očigledno kroz nekoliko dana (max. tjedan-dva) pa će onda završiti uz malo sreće i zatišje na ovome mjestu.

    Evo i male nagrade za strpljenje:

    Stihovi dana:
    All around me are familiar faces
    Worn out places
    Worn out faces

    Bright and early for the daily races
    Going no where
    Going no where
    And the tears are filling up their glasses
    No expression
    No expression
    And in my head I want to drown my sorrow
    No tomorrow
    No tomorrow

    And I find it kind of funny
    I find it kind of sad
    The dreams in which I’m dying
    Are the best I’ve ever had
    And I find it hard to tell you
    I find it hard to take
    When people run in circles
    It’s a very, very… mad world… mad world…

    Children waiting for the day they feel good
    Happy birthday
    Happy birthday
    Made to feel the way that every child should
    Sit and listen
    Sit and listen
    Went to school and I was very nervous
    No one knew me
    No one knew me
    Hello teacher tell me what’s my lesson
    Look right through me
    Look right through me

    And I find it kind of funny
    I find it kind of sad
    The dreams in which I’m dying
    Are the best I’ve ever had
    I find it hard to tell you
    I find it hard to take
    When people run in circles
    It’s a very, very… mad world… mad world…
    Mad World
    Mad World

    Categories
    Blog eDržava

    eHrvati

    Prije nekoliko godina bio sam gost Nizozemskog ministarstva ekonomije koje ima jedan program u kojem se trude učiti ljude poslu u zemljama koji su kandidati za Europsku Uniju ili bivšim nizozemskim kolonijama. Njihova osnovna motivacija (i racionalizacija) je vrlo jednostavna i ona ukratko glasi: bolje da Vas mi naučimo konkurentnom i održivom poslovanju nego da nam se doselite i trošite socijalne fondove.

    Kako smo tada razgovarali o grafičkoj industriji, posjetili smo njihog institut koji se ukratko zvao Nizozemska 2020 (ili tako nekako) i posjetili jednog od njihovih “thinkera” čiji je jedini posao da promišljaju koje to kotačiće oni moraju pokrenuti i okrenuti danas, a kako bi Nizozemska u 2020. godini bila i dalje konkurentna. U diskusiji koja je uslijedila (a koja je trajala praktički cijeli radni dan i bila na rubu religioznog iskustva), saznali smo primjerice kako Nizozemska vjeruje da do 2020. godine u njoj više neće postojati nijedna tiskara. Izuzetak su novinske tiskare koje će preživjeti isključivo radi logističke podrške novinama (naime, nije praktično niti izvedivo vremenski osjetljivi sadržaj poput ovog kojeg držite u ruci tiskati na nekoj jako udaljenoj lokaciji), te malene tiskare za vizit karte i slične artikle čiji je trošak proizvodnje jednostavno manji od cijene dostave. Sve ostalo, kažu nizozemci, tiskati će se negdje daleko, a kada oni kažu daleko onda misle na Kinu, no ne samo na Kinu nego i puno drugih zemalja u okružju Kine a za čije ime nismo niti čuli ali znamo da njihova imena završavaju na “-istan”.

    Nije stoga osobito čudo da sam se zabrinuo jer između Kine i Nizozemske čini se da nema baš previše mjesta za našu malu Hrvatsku i u biti pouka cijele priče je da moramo pronaći prostor u kojem će Hrvatska biti produktivna. Ne treba se tu previše žaliti ili plakati, ako Vas to tješi – niti amerikanci više nisu u stanju proizvesti (konkurentno) obične predmete poput kuhinjskog hladnjaka, ili malo sofisticiranije uređaje poput televizora ili običnog DVD playera. Zamislite samo situaciju da kinezi amerikancima proglase ekonomske sankcije? U zemlji u kojoj nam je produktivnost razlomak jednog prosječnog amerikanca, u kojom nam je trošak rada respektabilni postotak jednog Danca te u kojoj je birokracija odavno izašla sa skale mislim da je razumno da se zabrinemo za svoju sudbinu.

    Od očiglednih strategija koje možemo zauzeti prva od njih je turizam. Nekako mi se čini da u tome nismo uspjeli biti osobito kreativni jer nam sezona traje dok ima sunca na obzoru (a to ipak nije baš toliko dugačko razdoblje da bi sjajno zaradili), a taktika da očajnu kavu koju vam sezonski barista skuha u neodržavanom espresso automatu (starom 15 godina, kupljenom u stečaju hotelskog poduzeća) naplaćujemo 22kn po šalici može držati vodu samo neko vrijeme.

    U školi su me bili učili kako su naše Slavonske ravnice žitnice europe (istini za volju i Ukrajina također, no Černobil ih je izbacio iz konkurencije, osim ako tražite kruh koji svijetli u mraku), no ni tu se nismo nešto proslavili jer primjerice prijateljska Austrija koje niti ima ravnice respektabilne veličine, a sunce viđaju češće na slikama nego u živo uspjeva odraditi dvije žetve u godini, mi jedva ovu jednu a i to mora uvijek biti neki ekces. Da i ne spominjemo silne vodne naknade i Hrvatske Vode koje zapošljavaju tisuće ljudi i budžete zbog kojih mnogima rastu zauzbice, no svejedno nas muči dobar dio vremena suša, a ostatak vremena poplave (pa je stoga možda pitanje što oni točno rade).

    Preostaje nam dakle jedino država znanja, ali samo ako uspijemo ispisati sve svjedodžbe iz eMatice, ako se putem interneta uspijete upisati na fakultet, a dotle će nam valjda i ured za eHrvatsku sagraditi potrebnu infrastrukturu da iskoristimo svo to silno a neiskorišteno znanje.

    Jedini problem je u tome što i letimični pogled na web stranicu ureda za eHrvatsku (da, imamo i to ako niste znali) pokazuje da ljudi iz eHrvatske smatraju kako je dio njihovog posla i digitalni televizijski signal (drugi dio je malo poznati i rijetko spominjan projekt eBirokracije – sve isto kao i do sada, samo 30x brže i neefikasnije). Sve ovo, naravno, sa državom znanja i eHrvatskom ima veze otprilike kao da ja proglasim svoju kuhinju spremnom za tehnologije dvadeset i prvog stoljeća samo zato jer na mikrovalnoj pećnici imam digitalni display.

    Možda nam je bolje da se držimo turizma i poljoprivrede, tu smo barem donekle kompetentni.

    p.s. ovo je moja kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 10. srpnja 2010.

    Web pick tjedna:
    Ured eHrvatske je zadužen za provođenje strategije informatizacije državne uprave, a dosada je služio i kao ured za udomljavanje politički podobnih kadrova. Uspjehe su dosada polučili samo u jednom od ta dva polja.