Categories
Business Ostalo Priroda i društvo

everybody hurts… (5:20, R.E.M., Automatic for the People, 1992)

Da li je itko gledao spot REMa na gornju pjesmu? To je spot u kojem se vidi jedna ogromna kolona automobila koja stoji i brdo ljudi koji do kraja spota izlaze iz automobila i odlaze.

Tako danas otprilike izgleda grad. Od Prečkoga do kuće (koji je u centru centra grada) putovao sam automobilom nešto više od sat vremena. Put me na neku čudnu foru vodio preko Horvaćanske, da bi na križanju sa selskom prešao na Knežiju, probijao se Slavonskom do Držićeve i potom kod ministarstva obrane skrenuo prema Bauerovoj. Od križanja sa Selskom do Bauerove vozio sam se u koloni toliko sporo da sam bio u iskušenju izvući notebook i nastaviti čitati jedan iznenađujući esej o putu u Vladivostok kojeg je napisao jedan moj davni prijatelj s kojim sam se imao priliku družiti tijekom mog nedavnog puta u ameriku, a nakon petnaestogodišnjeg razmaka. Kako nas je business spojio, a i prilično smo se dobro proveli u americi, ostali smo u kontaktu i nadam se da će tako i ostati.

Najbolje mi je bilo na slavonskoj aveniji negdje ispod podvožnjaka kod sveučilišne avenije (ili kako se već zove ona cesta koja srednji most povezuje s lisinskim) ekipa na traci u smjeru zapada se jednostavno zaustavila bez očiglednog razloga. Nisam vidio sudar, samo brdo ljudi koji mirno stoje sa strane i očigledno nešto čekaju. Cesta blokirana u obje trake i nitko ne mrda nikuda.

Da smo mi imalo normalna država sutra bi padale glave u policiji, gdje su svi ti silni policajci i zašto ne reguliraju promet? Čujem sada na televiziji da će ovi biseri sutra popodne zatvoriti cijelu autocestu od Zagreba pa sve do Trakošćana gdje ovi uzvanici iz WestIna idu na ručak!!!

Da smo mi imalo normalna država sutra bi ministra policije u katran i perje (a to nismo već dugo radili), a kada bi se strasti slegle onda bi u ponedjeljak pala cijela vlada.

Danas sam dio dana proveo u Sheratonu na prezentaciji nove verzije Microsoftovog Navisiona 4.0. Jedno kraće izlaganje je napravio Nino Červar (to je onaj lik koji se bavi rukometom) koji je očajan predavač, doista očajan. Do kraja izlaganja se malo otkočio i čak je i rekao nekoliko konkretnih rečenica, no kao zaključak njegovog predavanja mogu samo zaključiti da taj lik ima brdo svojih frustracija i da mu je vjerojatno potrebna neka vrst profesionalne pomoći. Drugi predavač je bio Davor Štern koji je pak govorio o svojoj ignoranciji prema ITu, odnosno koliko mu je IT tijekom godina pomagao u donošenju poslovnih odluka. Lik je razgovorljiv, trenirani govornik iako je predavanje bilo pomalo promašeno u odnosu na temu samog skupa (iako i dalje daleko više on_target u odnosu na prvog predavača).

Navision se teško probija u Hrvatskoj jer iako postoji jasno tržište koje bi ga moglo koristiti, malo je tvrtki koje su prepoznale važnost ERP sustava u svojem poslovanju, a kada se i krene u investiciju teško je vlasniku/direktoru objasniti razliku između knjigovodstvenog softvera pisanog u clipperu ili čemu sličnome a koji se može kupiti za 10.000kn u odnosu na Navision koji košta u skromnoj izvedbi nekoliko desetaka tisuća eura.

Misao dana:
Businesswise everybody died a long time ago.
Categories
Humor Muzika Ostalo Putovanja

downtown train… (3:51, Tom Waits, Beautiful Maladies: The Island Years, 1998)

U povratku do kuće prošao sam pokraj bivšeg interkontija oko kojega će biti blokirane ulice. Sutra će biti show program u gradu s prometnom gužvom, a ja sam cijeli dan u centru grada na jednoj prezentaciji. Jedva čekam ovo novo iskustvo.

Jutros sam čekajući na jedan sastanak ulovio jutarnji (ja sam inače pobornik večernjaka jer mi je jutarnji previše žuta novina) gdje su se raspisali o Bandićevoj ideji o natkrivanju Bogovićeve i Petrićeve. Ideja mi se doista sviđa i takva rješenja sam već viđao po svijetu (relativno nedavno u nekom gradiću u austriji iako se ne sjećam kojem). Malo je preprano za ocjene Bandićeva rada no čini mi se kako se stvari miču, i to poprilično dobro.

Prije nekog vremena sam napisao kako sam preko yahoo musica kupio CD sa snimkom Robin Williamsovog showa u metropolitanu u New Yorku (imao je on dva show-a, ovaj kojeg sam downloadao je negdje od kraja osamdesetih) i slušam 60 minuta njegovih viceva i umirem od smijeha. Mislim da je nenormalan napor zabavljati tisuću ljudi bez ikakve scenografije a u monologu punih sat vremena, no ovome ne samo da je to uspjelo nego je u pozadini svega uspio ispričati i cijelu priču kroz viceve.

Razmišljam kako bih u petak trebao skočiti do Budimpešte a tako mi se ne ide, makar mi tamo prijeti ručak za pamćenje jednostavno nemam dovoljno energije da se odvažim na taj jednodnevni izlet kojeg bih morao odraditi. Ovaj vikend bi skočio do Lovrana na marunijadu, a slijedeći vikend mi se smiješi ponovno Opatija jer je tamo Festo, a da ne spominjem da bih morao ponovno do nizozemske odraditi jedan deal. Imao sam dosta dugačko razdoblje bez ikakvih putovanja i onda sam bio nesretan jer mi (kako bi moja pokojna baka rekla) “guza nije vidjela puta”, a sada kada imam cijeli backlog obećanih a nerealiziranih putovanja onda mi se jednostavno ne ide. Ja bih ostao doma i spavao, a to ne mogu.

Gledam sada ovu T-HTovu reklamu “balone na balkone” i pitam se da li je netko primjetio kako policajac u reklami ima kožne hlače? Vjerojatno mala šala autora spota, ali totalno kompatibilna s mojim jučerašnjim postom.

Misao dana:
When I find out a hotel doesn’t have a DSL, it’s like ‘What? There’s no toilet?’ Once you get used to high speed you ain’t going back.
Categories
Muzika Ostalo Priroda i društvo

policy of truth… (5:14, Depeche Mode, Singles 1986-1998 (Disc 1), 1998)

Presložio sam si prije neki dan ikone u quick-launch bar-u i sada kako radim sve na slijepo klikćem po krivim programima i to neprilagođavanjem novom stanju me pomalo živcira.

Slušam zadnjih dana singl od Depeche Mode koji se intenzivno vrti po televiziji, radiju i ostalim medijima i stvar je baš OK. Sjećam se vremena kada sam DM smatrao alternativom i kada smo (čini mi se utorkom) odlazili u SC klub u Savskoj gdje me na proslavi jednog rođendana slavljenik u plesu na Personal Jesus, a koji se najčešće povezuje sa lamatanjem ruku i nogu (što se običavalo na Clashov Should I stay or should I go ili na Ultravoxov Vienna) opalio nogom u područje zgloba točno ispod koljena. Ne znam koliko ste upoznati s anatomijom, no kada vas netko pošteno opali u to područje onda ne možete disati neko vrijeme. U obje tuče u kojima sam u životu sudjelovao to je bio moj prvi potez i pobjeda je bila zagarantirana u prvoj sekundi (teorija bi bila da protivnik mora biti na podu u prve tri sekunde ili jurnjava, nisam baš neki atletski tip koji bi mogao osim na tehniku izvojevati pobjedu u nekom imalo ozbiljnijem sukobu). Likovi koji su me htjeli tući su to ionako zaslužili i ne treba ih previše žaliti, a u naletu na mene samo su pokazali nepoznavanje Sun Tzu-a i “Umjetnost ratovanja” koje kaže kako je najbolja stvar koju protivnik može napraviti je podcjeniti suparnika. Eto, na iznenađenje gore spomenutih oni su to napravili i na kraju još i pobrali batine. Strašno.

Anyway, drugi muzičar koji se zadnjih dana producira intenzivno po medijima je Robbie Williams. Ja sam inače vrlo isključiva osoba i čitam ili slušam samo stvari koje su mi na “approved list”, a Robbie Williams zasada nije na tom popisu iako ozbiljno razmatram da ga stavim.

No, stvar o kojoj sam danas htio pisati je oglas Iskoraka u kojem se polu-deklariralo 1200 homoseksualaca, transseksualaca i ostalih osoba drugačijih orijentacija (iskreno, meni neki od tih naziva nisu baš jasni i moram malo googlati da provjerim o čemu se u stvari radi; nekako sam mislio da ima manje kombinacija). Uočio sam kako na blogu ima priličan broj blogova koji se bave tom tematikom gdje ljudi vjerojatno pod krinkom anonimnosti malo slobodnije pričaju o svojoj orijentaciji, problemima i izazovima. Na mnogim od tih blogova ljudi na različite načine pokušavaju ilustrirati kako su homoseksualci (i svi ostali) u stvari totalno normalne osobe kojih se ne treba pretjerano bojati. Ja osobno nemam problema s time i “could not care less” , ali mislim da ta ekipa ima jako loš PR. Naime, kroz medije se stvorila slika kako su homoseksualci (i ostale gore spomenute osobe koje nisu nužno heteroseksualne orijentacije) osobe koje samo čekaju priliku da naprave neki party i orgijaju njih pedeset (ili više) od večeri do zore (bez ograničenja tko s kime koliko puta), te da homoseksualcu u principu ne bi smjeli okretati leđa, a nipošto se ne saginjati bez opasnosti da vam se nešto neočekivano ne dogodi.

Ja nekako mislim da to nije slučaj i da je to ekipa ista kao i svi ostali koji ne traže ništa drugo nego lijepu i stabilnu vezu; naravno da ima i ekipa koja teži gore spomenutim partyima, no takvih ima u svim taborima bez ikakve iznimke, uključivo i one koji očekuju upražnjavati svoje polu ili totalno nezakonite aktivnosti.

Ekipa bi fakat morala malo poraditi na svom imageu, pa bi im i prihvaćanje u javnosti bilo lakše.