Author: Marko

jesen… (2:25, Videosex, Arhiv (disc 1))

Post author By Marko
Post date 17 October, 2005
No Comments on jesen… (2:25, Videosex, Arhiv (disc 1))

Bio sam u subotu u Lovrani na Marunadi. Maruni su valjda vrsta ili podvrsta kestena a (po mom nestručnom nepcu) razlikuju se po tome što nisu tako masni. Marunada u Lovranu je jedan lokalni non-event koji je prerastao u event u kojem imate pleh muzike, recitaciju i pozornicu na malenome gradskom trgu, a čujem da su u 22:00 navečer svirali i Gustafi. Prava lokalna zabava koja je bila dovoljno zanimljiva da se provozamo do Lovrana, prošećemo po lijepom sunčanom danu do Ičića i najedemo se u Najade (restoran za preporučiti, u koji se često vraćam).

Interesantno je da smo prilikom šetnje imali prilike vidjeti i manevar koji je izvodio jedan ili dva delfina na niti 100 metara od obale; očigledno je delfin bio prava atrakcija jer se na rivi skupila pozamašna količina ljudi (i djece) koja je to promatrala.

Jučer sam i bio u kinu (nakon dugo vremena) i gledao lagani filmić Mr&Mrs Smith. Unatoč atraktivnim glavnim likovima, donekle originalnoj tematici filma, kreatori su uspjeli film razvodniti, na dijelovima ga rastegnuti do granice dosade, a ako izuzmemo nekolicinu mudrih dosjetki film je doista bezveze (da ne kažem kako sam došao do zaključka kako Angelina izgleda OK samo iz odabranih kuteva, a u najmanje jednoj sceni sam naslutio naslage masnoće).

Kako je nekako ispalo poslao sam post neposredno prije gašenja bloga u četvrtak te sam tako bio na samom vrhu cool liste puna tri dana. Ono što sam zaključio je kako pozicija na cool listi ne znači baš previše jer je u ta dva dana na blog stiglo nekih 190 posjetitelja u petak, 110 u subotu i nekih 33 u nedjelju (kada su svi valjda poletili na nove postove) – ako u to uzmem moj prosjek posjetitelja ispada da su ta dva dana na vrhu liste bili malo posjećeniji dani ali ništa osobito.

Zanimljivo mi je bilo slušati i bisere iz policije koji su za prometni kolaps od prošloga tjedna rekli kako nije bilo ništa strašnije nego kada kiša padne u vrijeme špice. Kao što rekoh, trebalo je izvaditi katran i perje.

Misao dana:
Then you have The Story of the Emperor Who Had No Clothes.
But if you knew a bit more, it would be The Story of the Boy Who Got a Well-Deserved Thrashing from His Dad for Being Rude to Royalty, and Was Locked Up.

everybody hurts… (5:20, R.E.M., Automatic for the People, 1992)

Post author By Marko
Post date 13 October, 2005
1 Comment on everybody hurts… (5:20, R.E.M., Automatic for the People, 1992)

Da li je itko gledao spot REMa na gornju pjesmu? To je spot u kojem se vidi jedna ogromna kolona automobila koja stoji i brdo ljudi koji do kraja spota izlaze iz automobila i odlaze.

Tako danas otprilike izgleda grad. Od Prečkoga do kuće (koji je u centru centra grada) putovao sam automobilom nešto više od sat vremena. Put me na neku čudnu foru vodio preko Horvaćanske, da bi na križanju sa selskom prešao na Knežiju, probijao se Slavonskom do Držićeve i potom kod ministarstva obrane skrenuo prema Bauerovoj. Od križanja sa Selskom do Bauerove vozio sam se u koloni toliko sporo da sam bio u iskušenju izvući notebook i nastaviti čitati jedan iznenađujući esej o putu u Vladivostok kojeg je napisao jedan moj davni prijatelj s kojim sam se imao priliku družiti tijekom mog nedavnog puta u ameriku, a nakon petnaestogodišnjeg razmaka. Kako nas je business spojio, a i prilično smo se dobro proveli u americi, ostali smo u kontaktu i nadam se da će tako i ostati.

Najbolje mi je bilo na slavonskoj aveniji negdje ispod podvožnjaka kod sveučilišne avenije (ili kako se već zove ona cesta koja srednji most povezuje s lisinskim) ekipa na traci u smjeru zapada se jednostavno zaustavila bez očiglednog razloga. Nisam vidio sudar, samo brdo ljudi koji mirno stoje sa strane i očigledno nešto čekaju. Cesta blokirana u obje trake i nitko ne mrda nikuda.

Da smo mi imalo normalna država sutra bi padale glave u policiji, gdje su svi ti silni policajci i zašto ne reguliraju promet? Čujem sada na televiziji da će ovi biseri sutra popodne zatvoriti cijelu autocestu od Zagreba pa sve do Trakošćana gdje ovi uzvanici iz WestIna idu na ručak!!!

Da smo mi imalo normalna država sutra bi ministra policije u katran i perje (a to nismo već dugo radili), a kada bi se strasti slegle onda bi u ponedjeljak pala cijela vlada.

Danas sam dio dana proveo u Sheratonu na prezentaciji nove verzije Microsoftovog Navisiona 4.0. Jedno kraće izlaganje je napravio Nino Červar (to je onaj lik koji se bavi rukometom) koji je očajan predavač, doista očajan. Do kraja izlaganja se malo otkočio i čak je i rekao nekoliko konkretnih rečenica, no kao zaključak njegovog predavanja mogu samo zaključiti da taj lik ima brdo svojih frustracija i da mu je vjerojatno potrebna neka vrst profesionalne pomoći. Drugi predavač je bio Davor Štern koji je pak govorio o svojoj ignoranciji prema ITu, odnosno koliko mu je IT tijekom godina pomagao u donošenju poslovnih odluka. Lik je razgovorljiv, trenirani govornik iako je predavanje bilo pomalo promašeno u odnosu na temu samog skupa (iako i dalje daleko više on_target u odnosu na prvog predavača).

Navision se teško probija u Hrvatskoj jer iako postoji jasno tržište koje bi ga moglo koristiti, malo je tvrtki koje su prepoznale važnost ERP sustava u svojem poslovanju, a kada se i krene u investiciju teško je vlasniku/direktoru objasniti razliku između knjigovodstvenog softvera pisanog u clipperu ili čemu sličnome a koji se može kupiti za 10.000kn u odnosu na Navision koji košta u skromnoj izvedbi nekoliko desetaka tisuća eura.

Misao dana:
Businesswise everybody died a long time ago.

Tags erp, navision

Humor Muzika Ostalo Putovanja

downtown train… (3:51, Tom Waits, Beautiful Maladies: The Island Years, 1998)

Post author By Marko
Post date 12 October, 2005
No Comments on downtown train… (3:51, Tom Waits, Beautiful Maladies: The Island Years, 1998)

U povratku do kuće prošao sam pokraj bivšeg interkontija oko kojega će biti blokirane ulice. Sutra će biti show program u gradu s prometnom gužvom, a ja sam cijeli dan u centru grada na jednoj prezentaciji. Jedva čekam ovo novo iskustvo.

Jutros sam čekajući na jedan sastanak ulovio jutarnji (ja sam inače pobornik večernjaka jer mi je jutarnji previše žuta novina) gdje su se raspisali o Bandićevoj ideji o natkrivanju Bogovićeve i Petrićeve. Ideja mi se doista sviđa i takva rješenja sam već viđao po svijetu (relativno nedavno u nekom gradiću u austriji iako se ne sjećam kojem). Malo je preprano za ocjene Bandićeva rada no čini mi se kako se stvari miču, i to poprilično dobro.

Prije nekog vremena sam napisao kako sam preko yahoo musica kupio CD sa snimkom Robin Williamsovog showa u metropolitanu u New Yorku (imao je on dva show-a, ovaj kojeg sam downloadao je negdje od kraja osamdesetih) i slušam 60 minuta njegovih viceva i umirem od smijeha. Mislim da je nenormalan napor zabavljati tisuću ljudi bez ikakve scenografije a u monologu punih sat vremena, no ovome ne samo da je to uspjelo nego je u pozadini svega uspio ispričati i cijelu priču kroz viceve.

Razmišljam kako bih u petak trebao skočiti do Budimpešte a tako mi se ne ide, makar mi tamo prijeti ručak za pamćenje jednostavno nemam dovoljno energije da se odvažim na taj jednodnevni izlet kojeg bih morao odraditi. Ovaj vikend bi skočio do Lovrana na marunijadu, a slijedeći vikend mi se smiješi ponovno Opatija jer je tamo Festo, a da ne spominjem da bih morao ponovno do nizozemske odraditi jedan deal. Imao sam dosta dugačko razdoblje bez ikakvih putovanja i onda sam bio nesretan jer mi (kako bi moja pokojna baka rekla) “guza nije vidjela puta”, a sada kada imam cijeli backlog obećanih a nerealiziranih putovanja onda mi se jednostavno ne ide. Ja bih ostao doma i spavao, a to ne mogu.

Gledam sada ovu T-HTovu reklamu “balone na balkone” i pitam se da li je netko primjetio kako policajac u reklami ima kožne hlače? Vjerojatno mala šala autora spota, ali totalno kompatibilna s mojim jučerašnjim postom.

Misao dana:
When I find out a hotel doesn’t have a DSL, it’s like ‘What? There’s no toilet?’ Once you get used to high speed you ain’t going back.