Categories
Ostalo

all apologies… (4:23, Nirvana, MTV Unplugged in New York, 1994)

Ubili me sinusi, nakon moje gripe ulovili me u nedjelju navečer sinusi toliko da sam na hitnoj završio. Sva sreća da sam bi (inače netipično za mene) dovoljno mudar i otkazao moju nizozemsku jer bih sada tamo ležao u krevetu u nekom hotelu lupajući glavom u zid od boli. A nije da nisam navikao, jer naime imam redovne gavobolje od jedne prometne nesreće iz 1992 i kada me ulovi, a ulovi me jednom u recimo mjesec dana onda sam nastradao. Tijekom godina sam razvio i cijeli sustav ocjenjivanja tako da za glavobolje od 1-4 ne pijem tablete uopće i radije trpim, od 5-7 popijem, a od 8-10 nema uopće smisla (tablete inače kupujem u njemačkoj i na nekoj su restriktivnoj listi ali su jedine koje mi pomažu, a njih sam otkrio u diskusiji s jednim likom koji ima slične probleme pa mi je povjerio njegov lijek koji je vidi čuda meni pomogao; ove ostale lake droge koje se kod nas mogu pronaći protiv glavobolja nisu dovoljne niti da ublaže bolove, a kamoli da ih neutraliziraju).

Druga iznimno bolna stvar koja em dosada dva puta ulovila je infekcija oka, zbog nekog polu-urođenog problema cijevćica koja povezuje moje oko sa nosom se zaštopalo, zaraslo ili što već i onda se neki ozbiljni problemi događaju kada je oko malo više iziritirano. Prvi puta me to ulovilo 2002 u avionu iz zagreba u london, pa sam onda morao u birminghamu ići doktoru na uštrcavanje antibiotika svaka četiri sata. Oko je bolilo toliko da sam bio u stanju žlicom ga iščupati van samo da prestane. Drugu večer smo završili u jednom indijskom restoranu gdje sam naručio “chicken only for the brave” i kada su to donijeli prvi zalogaj je prošao bez problema, drugi bez promjena i na trećem sam odjurio u smjeru wc-a isprati usta. Po prvi puta u dva-tri dana da me nešto bolilo više od oka.

Ako ovi konjski antibiotici nastave ovim tempom slijedeći vikend sam ipak u nizozemskoj, u utorak u švicarskoj a u četvrtak imam neke dance u zagrebu; tako da će to biti prilično zauzeti tjedan.

Liječeći se doma uspio sam razviti i kvalitetnu komunikaciju s VIPnetom tako da blackberry ipak stiže (kroz koji tjedan doduše).

Misao dana:
I didn’t get a toy train like the other kids, I got a toy subway instead; you couldn’t see anything but every now and then you’d hear this rumbling noise go by.
Categories
Humor Politika

I see a darkness… (3:42, Johnny Cash, American III: Solitary Man, 2000)

Surfajući bespućima interneta naletio sam na novi web site koji se bavi teorijama zavjere, a jedan od boljih linkova je onaj koji se bavi zavjerom 11/9, a osobito je dobar dio koji vas preusmjerava na flash prezentaciju o udaru u pentagon (pazi, flash prezentacija ima 3mb donwloada pa bi to moglo trajati ako nemate adsl). Argumenti su prilično dobro napisani i kvalitetno objašnjeni, tema je na mjestima malo razvučena i pozadinska teorija cijele priče je nejasna. Osobito pogledajte teoriju o pentagonu jer se na slikama koje su pokazane doista ne vidi niti komadić aviona što je doista čudno. Ako imate pola sata…

Drugi, vrlo komični site na kojeg sam naišao jutros je How_much_is_inside ekipa očito besposlenih studenata pokušava kvazi naučnim metodama izmjeriti koliko je nečega unutra (npr. koliko CO2 ima u boci cole, koliko ima paste u pasti za zube, koliko tekućine mogu upiti kuhinjski papirnati ručnici…). Sve skupa je obilato ilustrirano, dobro dokumentirano i prošarano (barem meni) neograničeno smiješnim komentarima. Dugo se nisam ovako nasmijao na neki web content (ne računajući na dnevne doze daily show-a; taman asocijacija u pravi čas jer je počeo Daily show – global edition na CNNu – svake subote u 21:30).

(imao sam ideju pisati ponovno o nekom globalno_egzistencijalističkom tijeku misli s manjim osvrtom na društvo koje me okružuje, no na kraju sam odustao jer je slika sama po sebi dovoljno tamna i strašna da je ne treba u detalje sicirati; eto prije koji dan kaznilo čovjeka kaznom zatvora [uvjetno doduše] zbog toga što je nešto napisao – ono što je [barem meni] čudno je kako ljudi odmah dižu kuku i motiku na pravosuđe, no ako ćemo pravo gledati, funkcija pravosuđa nije da sudi pravedno nego po zakonu, a ako su zakoni napisani da se kletva ili što je već bilo kažnjava kaznom zatvora tada je sudska odluka ispravna neovisno o tome što je sam zakon katastrofalan – produžetak diskusije je kako bi sudac morao moći smisliti tisuću i jedan razlog zašto ne dosuditi kaznu, primjerice utvrditi kako se kleveta nije niti dogodila, no to bi bilo pogrešno jer sudac ne bi smio koristiti svoju poziciju kako bi na svoju ruku ispravljao nepravde [o sucu bi se vjerojatno moglo dosta razgovarati no kako nemam detalje i pozadinu priče ne bih o tome lamentirao]: da bude jasno, sasvim je sigurno kako je presuda sama po sebi sramotna, no nije nužno sramotna za suca koji ju je dodijelio, nego za sabor koji je takav zakon izglasao, i za sve nas koji smo takve ljude u sabor uopće pustili – a ova odluka kao i sva reagiranja koja su se dogodila dobar su pokazatelj kako uporno gledamo na krivu stranu i teret cijele nesreće koja nas je snašla dobrim dijelom prebacujemo na pravosuđe dok istovremeno vrlo rijetko prstom upiremo na mjesto iz kojeg je to svo zlo izišlo, a to je na Markovom trgu – u vjerovanju kojeg možđa molite u crkvi, postoji rečenica u kojoj se kaže “mišlju, rječju, djelom i propustom” i upravo ovaj zadnji grijeh, grijeh nečinjenja je jedan od meni osobno najgorih, jer nečinjenjem, propustom da nešto učinimo “legaliziramo” situaciju u kojoj se nalazimo – svima nam skupa nedostaje fokusa i energije za promjene)

Misao dana:
Somewhere around the place I’ve got an unfinished short story about Schrodinger’s Dog; it was mostly moaning about all the attention the cat was getting.
Categories
Gadgets Internet Ostalo

they can’t take that away from me… (3:07, Robbie Williams And Rupert Everett, Swing When You’re Winning, 2001)

Još jako davno naletio sam (čitajući američke časopise) na pojam blacberry-a, obskurni proizvod kanadske tvrtke research in motion koja je do nedavno radila pagere a onda se prebacila na blackberrye. Fora blackberrya i njegova osnovna razlika između ostalih “dlanovnika” je u tome što je to uređaj koji je pravljen za emailanje i koji je preko telefonske mreže kontinuirano spojen na vaš (ili čiji već) email server te kada stigne poruka ona se automatski, istoga časa i bez ikakvog odgađanja pojavljuje i na blackberryu.

Prije dvije godine pitao sam neke poznanike za blackberry koji tada o tome nisu imali pojma, da bih prije nekoliko dana kod jednog partnera vidio blackberry u akciji.

Danas sam se bacio u akciju pokušavajući saznati koliko to u stvari košta da bi me vip odmah izbacio iz igre jer ne spadam u grupu enterprise korisnika kojima se ta usluga nudi. (imam ja par emailova u pričuvi koje mogu povući da se malo razvodne pravila, ali nije u redu)

Coolnes faktor blackberrya je impresivan i svaki alpha geek koji drži do sebe morao bi ga imati.

Misao dana:
Blinky lights are the essence of technology. Everything else is fluff.