Author: Marko

Categories
Muzika

I can’t explain… (3:21, Scorpions, Best Of Rockers ‘N’ Ballads, 1989)

Prošli tjedan sam uletio u jednu diskusiju s jednim od svojih odvjetnika (da, znam žestoko zvuči kada spominješ odvjetnike u pluralu) o muzici koju sluša, odnosno o tome kako je dida koji je na dočeku nove godine svirao neke meni nepoznate pjesmice (uglavnom domaće koje su meni uglavnom strane). I tako smo mi diskutirali i kako sam imao svoj notebook sa sobom i mojih 20+Gb iTunes muzike je bilo na raspolaganju pustio sam mu nekoliko odabranih pjesmica i potom je čovjek zaželio da mu snimim cijeli CD.

I ovo je postao zanimljivi zadatak jer sam htio složiti CD koji će biti reprezentativni presjek muzike koju slušam, ujedno treba biti i slušljiv netreniranom uhu (ne želimo nikoga preplašiti Tom Waitsom, zar ne?), a dodani bonus bi bio da čovjek actually bude zadovoljan i poželi slušati taj CD još koji puta ili da zaželi još koji CD. Isporuku CDa sam obavio danas i kroz desetak dana ću dobiti povratnu informaciju.

Ovo je play lista koju sam složio;

  • God Is in the House, Nick Cave & the Bad Seeds
  • Into My Arms, Nick Cave & The Bad Seeds
  • Rock Of Gibraltar, Nick Cave & The Bad Seeds
  • The Mercy Seat, Johnny Cash
  • Why Me Lord?, Johnny Cash
  • Solitary Man, Johnny Cash
  • Hurt, Johnny Cash
  • One, Johnny Cash
  • Orinoco Flow, Enya
  • Anywhere Is, Enya
  • Clocks, Coldplay
  • Porcelain, Moby
  • Hanging Upside Down, Balanescu Quartet
  • Don’t Fence Me In, David Byrne
  • Learning To Fly, Pink Floyd
  • Solsbury Hill, Peter Gabriel
  • Road Tripping, Red Hot Chili Peppers

Što mislite, da li je ovo jedna slušljiva playlista?

Misao dana:
She was convinced that she was anorexic, because every time she looked in the mirror she did indeed see a fat person.

Share the post "I can’t explain… (3:21, Scorpions, Best Of Rockers ‘N’ Ballads, 1989)"

  • Facebook
  • X
Categories
Business

san francisco… (3:19, Village People, Fire Island)

Imam neke poluinformirane danske konzultante u uredu i na rubu sam da počnem čupati ono malo kose što je ostalo ili pak da ih pošaljem na aerodrom neobavljenog posla. Skužio sam naime da se u posljednjih petnaestak godina balkanski način poslovanja preselio na zapad, a da mi ovdje radimo pravi posao. Ležernost i nepripremljenost kojim vlada ovaj lik je totalno impresivna, kao što se kaže, čini se da je lik upao u cijelu priču “kao Poncije Pilat u vjerovanje”.

Anyway, prekjučer je bio Steve Jobsov keynote na MacWorldu u San Francisco-u. Osobno ne spadam u ljubitelje Applea (iako ih imam nekoliko u uredu i jedan sam od sretnih vlasnika iPod-a, a da ne kažem i nekolicine collectors itema iz Appleove povijesti), no svakako preporučam da navratite na appleov web site i pogledate keynote (pazi; cijeli webcast traje oko sat i pol). Dakle uopće nije bitno da li koristite apple ili ne i da li ste sa appleom ikako povezani (jer vjerojatno niste), no ako želite vidjeti kako izgleda vrhunski odrađena prezentacija i ako želite učiti kako to rade majstori onda svakako pogledajte.

Jobsove prezentacije su na razini kazališnog djela; imaju uvod, zaplet, vrhunac i kraj – i iako možda nekada nema što mudroga ili novoga za reći; to će napraviti na takav način da bi (da ste imali prilike i sjedili u toj dvorani) izišli sretni i ushićeni i prepuni entuzijazma totalno neproporcionalnog onome što ste unutra u stvari čuli.

Na Guy Kawasakijevom blogu, čiji sam link neki dan snimio na http://www.borja.org/ ima i sažetak poučaka koje možete izvući iz te prezentacije.

Podsjećam da bacite pogled i na blog arsenyeva, odnosno na njegov putopis nazvan Putevima Dersu Uzale koji se u dijelovima objavljuje na www.bestseler.net, a gdje je zasada objavljen Prvi dio (intro) i Drugi dio (karte).

Misao dana:
I got in a fight one time with a really big guy, and he said, “I’m going to mop the floor with your face.” I said, “You’ll be sorry.” He said, “Oh, yeah? Why?” I said, “Well, you won’t be able to get into the corners very well.”

Share the post "san francisco… (3:19, Village People, Fire Island)"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija Politika

payback time… (1:41, John Ottman, The Usual Suspects, 1995)

Od jučer do danas je ispala cijela afera s Kamen Ingradom koji mi nije osobito prirastao srcu (svatko tko kao dio svog socijalnog habitusa posjeduje svoj nogometni klub po definiciji mi je negativac).

Anyway, afera je nastala zbog ogromnih dugova njegove tvrtke.
Pazi, sada slijedi sublimalni tečaj knjigovodstva u svega tri riječi, gotovo računovodstveni haiku:

Imovina = Kapital + Obveze

To ukratko znači da ako je tvrtka dužna 200 milijuna kuna da ima i imovine u toj vrijednosti, a to pak znači da imaju strojeva, nekretnina, zaliha ili potraživanja koje ukupno zbrojene točno odgovaraju tom iznosu (plus naravno njihov osnivački kapital; kamen ingrad čini se ima tri tvrtke ukupno od kojih svaka ima zakonom propisani minimalni temeljni kapital od 20.000kn).

Dakle, oni jesu dužni (vjerojatno) koliko novine kažu, no isto tako imaju i imovine u toj vrijednosti. Tricky part je samo to da ta imovina može biti manje ili više vrijedna od iskazane vrijednosti, no to je pitanje nijansi i pitanje o kojem se moraju brinuti banke a ne čitatelji novine u kojima o stvarima o kojima malo ili ništa ne razumije piše neki novinar-pripravnik. Nemam niti minimalnu želju braniti dotičnog lika (osobito ne u svjetlu posljednjih događanja u Požegi), no nije u redu izlijetati sa djelomičnim podatkom koji je sam po sebi ne znači apsolutno ništa; što se nas tiče čovjek može imati obveznica republike hrvatske ili apartmana na moru u knjigovodstvenoj vrijednosti od 200 milijuna kuna. Školuje li tko te novinare uopće?

Misao dana:
18 Sep 97 – This Old Mouse
“Pinky, are you pondering what I’m pondering?”
I think so, Brain, but if we had a snowmobile, wouldn’t it melt before summer?

Share the post "payback time… (1:41, John Ottman, The Usual Suspects, 1995)"

  • Facebook
  • X