Moja politička platforma…

U mom prethodnome tekstu o revoluciji koja neće biti prikazana na televiziji spomenuo sam ideju o organiziranju ljudi putem interneta i virtuelnu političku organizaciju, a čija bi svrha bila (nekako se to samo nameće) izlazak na izbore. Zanimljivo je da sam tijekom nedjelje koja je inače slow_day za blog dobio jedan cijeli niz interesantnih mailova pa i komentara, od kojih je u stvari najbitniji ovaj od 45lines koji ukratko kaže kako je tema zanimljiva ali prije nego što me podrži pita koji bi moj politički program u stvari bio. To je doista dobro pitanje jer do sada nisam na jednome mjestu napisao stvari za koje smatram da su bitne za napredak ove države, pa eto tog popisa sada. Popis je napisan na brzinu i bez prethodnog promišljanja tako da je vjerojatno najiskreniji ali i najbogatiji propustima:

• Integracije: definitivno bih podržao put prema EU (no sporijim tempom, smatram da je zemlji EU nužan ali isto tako da bi bilo kontraproduktivno uletiti unutra prije nego što budemo za EU spremni), isto tako bih bio protiv NATOa jer ne vidim neke stvarne koristi od te asocijacije (osim ako me netko ne uvjeri u suprotno).
• Znanost/Školstvo: mišljenja sam da bi kroz velike investicije u školstvo i znanost vrlo brzo dobili nove i kvalitetne ljude spremnije na moderne izazove nego što ih dobijamo danas. Mislim nadalje da nema jeftinije i brže isplativije investicije od one u školstvo. Da je primjerice SDP 2000te ulupao brdo novaca u školstvo danas bi imali školski sustav daleko kvalitetniji nego prije, a prvi ljudi iz tih škola bi već odlazili u gospodarstvo i državne strukture.
• Državna uprava: žestoka racionalizacija svih struktura; ukratko sve ono o čemu pričam kroz tekstove o lean proizvodnji – državna uprava radi samo ono što je korisno i to radi u minimumu vremena. To ukratko znači izdvajanje svih funkcija koje nisu sastavni dio državnog aparata i prepuštanje tih servisa privatnom sektoru; izdvajanje i svih ostalih poslova koje je moguće izdvojiti privatnom sektoru. Konsolidacija državnog aparata, otpuštanje i zbrinjavanje zabrinjavajućeg viška administracije; najam ili prodaja viška državne imovine. Ukidanje tisuća besmislenih pravila i pravilnika, obveza gospodarstva i stanovništva prema državnome aparatu, a koji ne služe apsolutno ničemu korisnome.
• Decentralizacija države; koncentracija svega i svačega u Zagrebu je štetna i dugoročno pogubna za ostatak zemlje. Aktivno stimulirati decentralizaciju ne samo državnog aparata u ostale gradove (npr. seoba ministarstva poljoprivrede u Đakovo, mora u split, turizma u Dubrovnik, prometa u Rijeku…), nego i stimuliranje migracije industrije i poduzetništva u ostatak zemlje. Jednoliki razvoj zemlje je ključ dugoročnog blagostanja.
• Racionalizacija regulatornog aparata: zakrčeni smo tisućama zakona, pravilnika i uputa. Zakonodavnu funkciju treba zadržati u okvirima tijela koje je za to nadležno, nije prihvatljiva situacija da se podzakonskim aktima reguliraju stvari koje nisu uopće predviđene zakonom ili da se reguliraju na način suprotan zakonu.
• Branitelji: ako postoji razlog zbog kojih bi branitelji morali biti nezadovoljni to je onda situacija u kojoj je skoro pa svatko branitelj; nadalje, postoje relativno široka prava koja nisu realna odnosno nije ih moguće iskoristiti.
• Gospodarstvo: prelazak iz socijalističkog sustava upravljanja u kojem sve što nije navedeno zakonom nije dozvoljeno u kapitalistički sustav u kojem je situacija suprotna, no zato su kazne za prijestupe ogromne i učinkovite. Redistribucija pojedinih poreznih nameta, ukidanje ili promjena funkcije pojedinih institucija (primjerice HGKa). Ukidanje tisuća nepotrebnih propisa, dozvola i pravila koji ne služe ničemu osim gomilanju državne uprave i razvoju korumpiranog društva.
• Okoliš: stimulacije i porezne olakšice za sve tehnologije koje vode očuvanju energije i okoliša (od hibridnih/plinskih automobila, izo-stakala na prozorima, kalorimetrima u grijanim prostorima) pa sve do gradnje novih izvora energije (voda, vjetar, sunce pa čak i atomske centrale ako je to nužno).
• Zdravstvo: neovisno o tome što bi bilo lijepo da svi imaju pravo na apsolutno sve, zdravstvo je potrebno svesti u realne okvire koje je moguće financirati. To bi značilo ne samo odrediti garantirane minimume zdrastvenih usluga nego početi upravljati zdrastvenim sektorom na isti način na koji se upravlja i gospodarskim subjektima. Sjajan liječnik nije nužno sjajan ravnatelj bolnice – sustavom moraju upravljati školovani manageri; imenovanjem dobrog liječnika na ravnateljsku poziciju gubimo jednog kvalitetnog liječnika da liječi ljude i dobijemo polusposobnog ili u cijelosti nesposobnog ravnatelja.
• Poljoprivreda: uložiti velike novce u okrupnjavanje poljoprivrednih površina, uložiti velike novce u edukaciju poljoprivrednika. Bez ekonomije veličine ne možemo biti niti efikasni niti jeftini u proizvodnji masovnih poljoprivrednih kultura. Iskoristiti našu najveću manu kao stratešku prednost i napustiti nerentabilne kulture u korist rentabilnih (primjerice, ugajati samo onoliko žita koliko nam treba a ostatak pretvoriti u proizvodnju zdrave hrane).
• Sudstvo: nemilosrdno se obračunati s nesposobnim sucima, prekonoćna informatizacija sudskog aprata, javne objave presuda i učinkovitosti sudaca. Rigorozno zatiranje korupcije. Nije logično da imamo najveći broj sudaca po glavi stanovnika i ujedno najveći broj neriješenih predmeta.
• Politika: lustracija, i to ne u smislu zabrane djelovanja suradnika prethodnih režima u postojećem političkom sustavu, nego i uklanjanje iz političkog života osoba za koje su dokazane malverzacije – kreiranje svijesti koja će bez nekog direktnog postupka diskvalificirati i sve one koji su iskoristili svoju poziciju (neovisno o tome da li je dokazano ili nije). Vlast bi se morala bojati puka, a ne obrnuto.
• Odgovornost: odgovornost za učinjeno na svim razinama. Kao što sam to napisao, moja omiljena molitva je pokajanje u kojem se između ostaloga kaže i “mišlju, riječju, djelom i propustom”, grijeh propusta nije dozvoljen u javnome poslu, tkogod je odabran za obavljanje neke funkcije dužan je taj posao obavljati kvalitetno i u granicama svojih mogućnosti. Propusti nisu dozvoljeni.
• Internet: internet svima i svakome. Iako se slažem s tvrdnjom kako će neučinkoviti sustav uz informatička rješenja postati još neučinkovitiji, informatizacija društva je neizbježna i nužna. Transparentnost vlasti je od krucijalne važnosti za razvoj društva.

U ovoj našoj državi sustav vrijednosti je skoro pa nepostojeći i treba ga vratiti na svim razinama. To je dugoročni proces – političari koji nas danas okružuju imaju horizont odlučivanja od četiri godine (ili do prvih izbora, štogod je kraće) – to nije dobra situacija jer mi u ovome času (kao uostalom i prethodnih šesnaest godina) očajno trebamo odluke koje će donijeti dugoročne rezultate na uštrb kratkotrajnih dobitaka, a to pak znači da u jednome trenu treba stati, slomiti i krenuti ispočetka. Svakodnevno odgađanje tog sloma će kasnije samo prouzročiti veću bol i trošak.

Uvijek se rado sjetim sjajnih ljudi iz Nizozemske ili Australije koji su krenuli u neke projekte (u nizozemskoj gradnja brane, u australiji gradnja tunela koji je vodu s njihovih planina preusmjerio u unutrašnjost zemlje) zbog kojih su ih skoro proglasili izdajnicima, no danas ih slave i dižu im (s pravom) spomenike. Političar za kojeg bih ja htio glasati (ili kakav bih ja htio biti) je taj kojeg će proglasiti izdajnikom, prevarantom ili nesposobnjakovićem, da bi mu za dvadeset godina dizali spomenike.

Nama, prije svega, nedostaje Vizije tko smo i što želimo biti.

Misao dana:
That is probably unrealistic. But the possibility has veterans of the Internet and the world of real competitive politics worried. I’d hate to think, … what Hitler could’ve done with the Internet.”