Zrnca za razgovor

Evo još jedne u nizu tjednih inventura. Dobar dio prošloga tjedna sam proveo sređujući pollitiku i sustav ocjenjivanja i karme koji je sada dramatično moderniziran i čini mi se da su uglavnom riješene zamjerke na način kako je to dosada funkcioniralo. Najsretniji sam što sam uspio posložiti novi modul za moderiranje komentara koji umjesto da ukloni komentare s lošim (negativnim) ocjenama on iz teksta komentara miče samoglasnike (proces koji se inače zove disemvoweling).

1. Prošla je još jedna Gospa i kako smo na to već navikli, s oltara su prštale političke poruke. Načelno, smatram kako je Crkva suviše veliki i previše bitni element naše zemlje da ne bi smjela donositi političke ocjene ili da bi je se smjelo ignorirati – no jednako tako, nekako si mislim da ljudi koji dođu na misu na jedan takav blagdan žele dobiti nekakav blagoslov, izmoliti koju molitvu i čuti nešto što će im pomoći u razmišljanju i prevladavanju problema koje ih muće. Diskusija o zakonu o ravnopravnosti spolova nije primjerena oltaru (ili barem ja tako mislim). Crkva ima niz svojih tijela, ima HBK, ima poslanice i još koješta i ako se već želi upuštati u političke igre onda neka to radi kroz takve mehanizme a ne preko oltara gdje joj je udarce malo teže uzvratiti (go down, fight like a man :)!
2. Mesić kaže da će navodno cinkati Jezerinca zbog njegovih stavova. Šansa da njegov apel upali je gotovo nikakva, no ne treba zaboraviti kako je Jezerinac ipak dio vojne hijerarhije i ima nekakve odgovornosti i prema državi koja ga financira. Mesić polako ulazi u posljednju godinu svojeg predsjednikovanja i biti će zanimljivo vidjeti hooće li iskoristiti koji od mehanizama koji mu stoje na raspolaganju (ne samo prema Jezerincu nego i prema Vladi). Kladim se da neće, koegzistencija je previše ugodna.
3. Kada već spominjemo Jezerinca, nije red da ne spomenemo i Efraim Zuroffa, lik se naime pobunio oko toga što je Milanović i njegova svita najavila posjet Bleiburgu (oko čega se podigla malena bura podijeljenih HDZovaca i HSPovaca s međusobno kontradiktornim mišljenjima). Kako god okrenuli, nije niti smije biti sporno kako je na Bleiburgu (odnosno križnom putu koji je uslijedio) baš kao i u Jasenovcu stradalo puno nedužnih ljudi. Tužno je to što, podijeljeni kakvi jesmo, jedan dio ekipe obilazi Bleiburg a izbjegava Jasenovac, a druga ekipa radi upravo obrnuto. Žrtva je žrtva je žrtva i Milanovićeva ideja (koja, uzgred rečeno, uopće nije osobito originalna niti je on prvi socijaldemokrat koji će tamo svratiti) je po meni više nego dobrodošla. Još kada bi i gore spomenuti očito ne_tako_prosvijetljen Josip Bozanić napravio s Jasenovcem – gdje bi nam bio kraj? Eh, i da ne zaboravim Zuroffa – dakle lik se bavi ganjanjem nacista (što obzirom na vremensku udaljenost od drugog svjetskog i nije jednostavan zadatak) i on se prečesto pojavljivao kao osoba koja primjećuje pojedine zabrinjavajuće događaje u Hrvatskoj – no ovaj puta ga je doista pretjerao i morao bi malo razmisliti o tome što je rekao.
4. Čitam kako Polančec zapošljava 95 ljudi u svom ministarstvu. Državna uprava ima oko 260.000 zaposlenika i zasada nema niti najmanjih naznaka kako će se ta brojka smanjiti (iako, svi znamo to je jedan od zahtjeva EU). Tih 260.000 ljudi ima ugovoren rast plaća od 6+6+6% osim ako inflacija bdue veća od 5%. Sindikalci i umirovljenici nešto kao prijete s jesenskim aktivnostima, no oni uvijek prijete i onaj Krešimir Sever koliko god inteligentno izgledao – i dalje odaje dojam lošeg blefera. Biti će da je i njemu na pameti sindikalni BMW i/ili saborska pozicije u izglednijoj budućnosti baš kao i njegovom prethodniku koji je također duže vremena plijenio ekrane kada se spominjalo sindikate. Studenti i sindikati su (dosada) bili strah i trepet vlada širom svijete, no ne i kod nas, naši su postali (u Pink Floyd izričaju) comfortambly numb.
5. Horvatinčić je krenuo s izgradnjom Cvjetnog prolaza (za kojeg nije baš totalno jasno kuda će prolaziti, tj. nekako si mislim da bi nešto moglo biti nazvano prolaz mora imati barem dva ulaza a zasada imamo samo jedan). Nekako su one udruge koje su se bavile tim problemom bile tihe, može biti da se točaju na moru ili im je jednostavno promakao taj događaj (ili su destimulirani da reagiraju, nikada ne znaš). Nothing but flowers.

Misao dana:
The Brain: Pinky, are you pondering what I’m pondering?
Pinky: I think so, Brain, but if they called them “sad meals” no one would buy them.