Ovo je petnaesti i posljednji tekst iz serije, uvodni tekst i linkove na prvi dio serijala možete pronaći ovdje, uvodni tekst za (ovaj) drugi dio serijala nalazi se ovdje. Cijeli drugi dio možete downloadati i kao PDF dokument.
Domaći sudovi na svim razinama (kao i Europski sudovi, ali i sudovi drugih EU zemalja) utvrdili su kako su pojedine odredbe ugovora o kreditima (i leasingu) u cijelosti ništetne, osobito odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, valutnoj klauzuli i naplaćenim naknadama. Ove tri ništetne odredbe po zakonu, stručnoj literaturi ali i argumentaciji koje same banke koriste u sudskim postupcima konstituiraju bitno obilježje tj. bitni sastojak ugovora o kreditu i bez tih odredbi ugovora o kreditu on više nije održiv.
Restitucija znači povrat nepošteno stečenog – vraćanje preplaćenih iznosa i obračun zateznih kamata. Konverzija, s druge strane, bila je politički mehanizam da se CHF krediti prebace u eure i stabilizira bankarski sustav, bez namjere da obešteti potrošače. Banke tvrde da je konverzija istodobno bila i obeštećenje, no sudska praksa i ova serija tekstova jasno pokazuje i dokazuje da je njome potrošačima vraćen tek dio štete – u prosjeku četvrtina onoga što bi im pripalo restitucijom. Financijska vještačenja pokazuju da je restitucija u prosjeku četiri puta veća od izračuna konverzije.
Banke, iako su se u početku protivile, koriste zakon o konverziji kako bi uvjerile javnost i sudove da su potrošači već obeštećeni, pritom naplatile troškove konverzije od države (kroz potpisanu nagodbu i ishode međunarodne arbitraže), te istovremeno pokušavaju obeshrabriti nove tužbe kako bi zadržale što je veći dio od 900 milijuna eura koliki je procijenjeni „trošak“ konverzije, a koje banke kroz odugovlačenje sudskih postupaka do današnjeg dana nisu isplatile oštećenim potrošačima. Zakon i sudska praksa (domaća i europska) jasno pokazuju da potrošači nisu izgubili pravo na restituciju potpisivanjem dodatka/aneksa o konverziji.
Jedan od mogućih raspleta jest i proglašenje pune ništetnosti CHF ugovora – što znači da bi se oni tretirali kao da nikada nisu ni postojali. Potrošač bi vratio samo glavnicu, a banka bi morala vratiti sve preplaćene kamate i naknade. Analize pokazuju da bi banke mogle podnijeti takav teret bez ugrožavanja stabilnosti sustava. Takav ishod već se nazire u Poljskoj i na europskim sudovima, a potom bi se mogao preliti i u Hrvatsku.
Ako imate ili ste imali kredit(e) u švicarskim francima (ili drugim valutama), Druga fundacija je i dalje zainteresirana za komisijski prijenos tražbine. Voljni smo raditi na tome da osiguramo vaše pravo na obeštećenje, neovisno o tome što je u međuvremenu nastupila zastara, a uključujući i pravo na utvrđenje potpune ništetnosti ugovora. Sve što treba napraviti je javiti nam se. Postupak ugovaranja je jednostavan i nakon toga Druga fundacija preuzima brigu (i troškove) sve do naplate od banke.
Misao dana:
So you think that money is the root of all evil. Have you ever asked what is the root of all money?