Ovo je deveti tekst i serije, uvodni tekst i linkove na prvi dio serijala možete pronaći ovdje, uvodni tekst za (ovaj) drugi dio serijala nalazi se ovdje. Cijeli drugi dio možete downloadati i kao PDF dokument.
Sudska praksa koja se tijekom godina kristalizirala, donesena je kroz mehanizam kolektivne presude, a potom prošla i sve moguće izazove i instance provjere (Vrhovni Sud Republike Hrvatske, Ustavni Sud Republike Hrvatske) nedvojbeno je i konačno utvrdila kako su krediti u švicarskim francima nepošteni i nezakoniti. U predmetima u kojima se radi o nekonvertiranim kreditima presuđuje se u korist potrošača, te se banke obvezuju isplatiti restituciju koja se izračunava na svakom individualnom slučaju zasebno uz financijsko vještačenje. Ovo nije samo situacija u Hrvatskoj, nego se o istoj stvari na vrlo slične načine i s istovjetnim ishodom odlučuje i u drugim zemljama Europske Unije. Druga fundacija u direktnom je kontaktu i aktivno razmjenjuje operativna i pravna iskustva s nekoliko odvjetničkih ureda koji se bave ovom tematikom u drugim zemljama, posebice Poljskom i Španjolskom koje su kroz mnogobrojne sudske postupke do sada najdalje otišle u zaštitu svojih potrošača.
Kako se izračunava restitucija?
Ovisno o tome kada je korisnik pokrenuo sudski postupak, vještačenje će prilikom izračuna iznosa restitucije uzeti u obzir odredbe ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Ništetnost valutne klauzule ukratko znači da se iznos mjesečne rate ili anuiteta ne mijenja u odnosu na promjenu tečaja ugovorene valute (obzirom na utvrđenu ništetnost, smatra se da je kredit dignut u kunama, tj. primjenjuje tečaj na dan isplate kredita), dok ništetnost promjenjive kamatne stope znači da banka nije smjela jednostrano mijenjati kamatnu stopu na plasirani kredit tijekom otplate, pa se na ukupni period primjenjuje samo prvo-ugovorena tj. početna kamatna stopa.
Naglašavam kako cijelo vrijeme govorimo o restituciji, dok se u praksi često ovaj termin izmjenjuje s pojmom obeštećenje kao sinonimom (pa i u mojim tekstovima). Strogo i pravnički gledano, restitucija se definira kao čin vraćanja nečega što je bilo izgubljeno ili uzeto na nepravedan ili nepošten način. Obeštećenje je ipak nešto širi pojam koji uključuje restituciju, ali se ono može proširiti i na naknadu štete koju je netko pretrpio (izgubljenu dobit ili prihod, te druge nematerijalne štete poput gubitka ugleda, zdravlja i slično), a oštećena strana ima pravo tražiti i sve plodove koje je nepravedni stjecatelj ostvario dok je raspolagao nepošteno stečenim. Postupci koji se vode kod domaćih sudova bave se isključivo restitucijom (vraćanjem nepošteno stečenog) i ne uzimaju u obzir naknadu štete koju je netko trpio (neugodnosti ili gubitci koji su proizašli iz takvog nepravednog odnosa). Druga fundacija u svojim predmetima zasada nije zatražila da banke plate štetu i vrate plodove koji su nastali iz nepoštenog stjecanja.
Krajnje pojednostavljeno – ako vam je netko uzeo bicikl, restitucija predstavlja povrat tog bicikla (onoga što je uzeto) i naplatu zateznih kamata, dok obeštećenje uključuje i kažnjavanje osobe koja vam je isto napravila (zatvorskom ili financijskom kaznom), kao i oduzimanje toj osobi svega što je stekao dok se vozio na vašem biciklu uvećano za zatezne kamate. Banke koje su izdavale kredite u švicarskim francima (zasada) ni na koji način nisu kažnjene. U nekim drugim zemljama, primjerice Francuskoj, BNP Paribas banka je u okviru nagodbe svojim korisnicima isplatila 600 milijuna eura, a što je uključivalo ne samo povrat nepošteno stečenog, nego i naknadu štete kao i premiju na ime kaznenih odredbi i povrede prava potrošača. U Hrvatskoj od kaznenih postupaka protiv financijskih ustanova imamo samo kaznenu prijavu protiv RBA leasinga, zasada taj postupak nije rezultirao optužnicom.
Financijsko vještačenje koje se provodi kod utvrđivanja visine restitucije na primjeru nekonvertiranih kredita sučeljuje i računa razliku između stvarnih uplata korisnika kredita u odnosu na otplatni plan koji pretpostavlja početni tečaj švicarskog franka (i to po srednjem tečaju HNB na dan kada je kredit isplaćen korisniku – a nekad i po prodajnom tečaju banke koja je plasirala kredit, ako je to bio početno ugovoreni tečaj), a ako je korisnik pokrenuo postupak i po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope tada se otplatni plan korigira na način da se na cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjuje i početna ugovorena kamatna stopa koja je bila ugovorena u trenutku potpisivanja ugovora. Od zbroja svih uplata korisnika se potom oduzme ukupni iznos koji je predviđen korigiranim otplatnim planom (dakle planom koji uključuje početnu kamatu i početni iznos CHF-a), te dobivena razlika čini ukupni iznos koju je korisnik kredita preplatio tj. taj iznos predstavlja restituciju. Nadalje, na svaku se takvu pojedinačnu uplatu/preplatu (uobičajeno se krediti plaćaju u mjesečnim ratama ili anuitetima) potom obračunavaju zatezne kamate do trenutka isplate, pa se konačni iznos restitucije sastoji od zbroja ukupnog iznosa preplata i pripadajućih zateznih kamata do dana isplate restitucije.
Ništetnost valutne klauzule ukratko znači da smatramo da je kredit izdan u valuti u kojoj je isplaćen – dakle kunama, a ništetnost kamatne stope (po shvaćanju Vrhovnog suda RH) podrazumijeva da se smatra da se treba primijeniti početno ugovorena kamatna stopa na cijelo trajanje kredita, a kamatna stopa koja se primjenjuje je početna kamatna stopa (dakle ona koja je navedena u ugovoru o kreditu).
Objašnjenje izračuna restitucije je pojednostavljeno i izvedeno na primjeru kredita koji nije prošao zakonom propisani postupak konverzije (tzv. nekonvertirani kredit), a kako bi postupak bilo lakše razumjeti i usporediti s problematikom konvertiranih kredita.
Misao dana:
Banks have done more injury to the religion, morality, tranquility, prosperity, and even wealth of the nation than they can have done or ever will do good.