O tome koga smo sve podupirali (i zašto)?

Jučer je HZZ objavio podatke o primateljima potpore za radna mjesta. Kako sam to i predvidio u svom tweetu, tablica je objavljena u nepretraživom obliku i to na 1680 stranica. Ako proučite malo kod koji se vrti u pozadini, ekipa se doista potrudila na svaki način sakriti i otežati ili u cijelosti onemogućiti skidanje tih podataka u imalo pretraživ format. To je tipično državno ponašanje ograničenih birokrata koji smatraju da su jedini gatekeeperi informacija te da jedino oni smiju upravljati tim podacima. Naravno da se odmah sasulo drvlje i kamenje pa je odmah iste večeri ministar rekao kako je API predviđen za danas (naravno da nije predviđen ali je čak i ministar uspio shvatiti razinu pritiska i veličinu propusta pa su morali osmisliti API). Na sreći, više ljudi je krenulo kopati po tome i do večeri smo imali prvu pretraživu tablicu na stranicama GONG-a, pa je potom pao pritisak da i oni daju bazu na download (što su nakon nekoliko pokušaja uspjeli napraviti, komična priča really), no prvu potpunu i tehnički ispravnu bazu sa svim podacima je u konačnici na download dao Velibor Cipan.

Ovo ovdje je moja verzija iste stvari, u excelu, za slobodni download pa radite s time što želite.

Malo sam obogatio podatke.

Originalne podatke o potporama sam obogatio nekim dodatnim informacijama. Tako sada možete filtrirati i grupirati primatelje po županijama (a ako baš želite, možete iz šifrarnika izvući i konkretna sjedišta trgovačkih društava), a izvučeni su i podaci o prosječnoj plaći i dobiti, te po djelatnosti. Svi dodani podaci se odnose na 2018. godinu i ne odnose se na obrtnike (nažalost, obrti su uglavnom u sustavu poreza na dohodak pa GDPR, porezne tajne i te fore).

Prije nego krenete sasuti drvlje i kamenje na firme i obrte koji su na popisu, ono što mora biti jasno jest to da su potpore napravljene zato da zaposleni ne dobiju otkaz. U okolnostima u kojima je opseg posla drastično pao ili je neka djelatnost skroz zabranjena puno pravo poslodavca je otkazati ugovore o radu. Ova mjera je poslužila zato da se to ne dogodi, i ako ste pročitali moj tekst od prije petnaestak dana, onda ćete vidjeti kako je trošak države za ovu mjeru manji od troška koji bi imala da su ti isti ljudi završili na burzi rada. Država je propisala kriterij da moraš dokazati 20% pada prihoda i makar vjerujem da se tako nešto dogodilo, pitam se da li baš svaka djelatnost zaslužuje državnu potporu?

Sada, kada smo to rekli, a uzevši gore spomenute parametre teško je ne primjetiti da ako posložite tablicu po dobiti u poslovnoj godini (podsjetnik, ovo su podaci za 2018. godinu, podaci za 2019. nisu dostupni), apsolutni “pobjednik” je Super Sport kladionica (a ima ih u vrhu tablice nekoliko). Naravno da su oni unutar slova zakona i da su samo iskoristili mjeru, no postavlja se pitanje da li je bilo nužno subvencionirati kladionice. Dobit Super Sporta iz 2018. godine je više nego dovoljna da isplaćuje tu mjeru svojim zaposlenima punih 12 godina i 10 mjeseci (!?), impresivan rezultat, a ni Hattrick nije daleko. U samom vrhu je i B2 kapital, tvrtka koja se bavi otkupom i naplatom dugovanja.

Ono što je meni osobito zanimljivo su tvrtke koje se bave privremenim zapošljavanjem, primjerice MANPOWER d.o.o., Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o., Adecco za privremeno zapošljavanje d.o.o. i njima slični. Ono što je kod tih firmi osobito zanimljivo je to da one ciljano zaposle radnike koje potom “iznajmljuju” krajnjem korisniku. Kada posao stane ili radnik bude “vraćen” njemu prestaje zaposlenje. U slučaju ovakvih agencija, one imaju ugovorene poslove koji će biti plaćeni i pitanje je kako njihovi klijenti reagiraju na vijest da će agencija povrh računa koji su im izdali pokupiti i državnu potporu. Priča je sigurno zanimljiva. S druge strane, imate neke druge agencije koje su očito potporu uzele samo za svoje vlastite djelatnike (backoffice) ili neke agencije kojih uopće nema na popisu. Nisu dakle svi isti.

Super mi je na popisu vidjeti i neke viđenije i dobro namirene konzultante iz afere Agrokor poput recimo Texo managementa, Intercapitala ili Komunikacijski ured Colić, Laco i partneri.
Teška vremena.

Misao dana:
The Seven Social Sins are:
Wealth without work.
Pleasure without conscience.
Knowledge without character.
Commerce without morality.
Science without humanity.
Worship without sacrifice.
Politics without principle.

Join the Conversation

1 Comment

  1. Vezano za ovaj post a i onaj o sindikatima i plaćama, svojedobno sam napravio graf (https://www.linkedin.com/pulse/statistika-rh-arcode-beg-robert/) kako je od 1990 rastao proračun RH (dakle trošak postojanja države) kompariran s troškom plaća u javnom sektoru, brojem stanovnika. Kao, više eksponirana osoba, nukam Vas da napravite nešto slično kako bi javnost bolje vidjela kako stoje stvari.

Leave a comment

Your email address will not be published.