Categories
Priroda i društvo Putovanja

TED – ideje vrijedne širenja

Putujem u utorak u Ameriku (opet :), no ovoga puta idem u Long Beach, Kalifornija gdje se od srijede do nedjelje održava TED. TED je kratica od Technology Entertainment Design, no sama konferencija je po mom mišljenju odavno prešla limite tih riječi te je puno bolje opisuje slogan “Ideje vrijedne širenja“.

Bio sam na puno konferencija širom svijeta ali moram priznati da me nijedna ne veseli toliko koliko TED, a ono što me u biti oduševilo (ne računajući sjajne TED talks) je to što je temeljni kriterij dolaska na konferenciju uvjerenje organizatora da će baš taj polaznik ono što stekne na TEDu vratiti zajednici – a što TEDu naravno daje dodatnu snagu. Lista sudionika je u najmanju ruku impresivna i sastoji se od najpametnijih do najbogatijih ljudi svijeta i ono što je najbitnije ni na koji način nisu odvojenih od nas običnih smrtnika. Ove godine osim multimilijardera iz Microsofta, Googlea, Facebooka tu su i nobelovci, umjetnici i općenito sjajni ljudi poput npr. akademika Ken Robinsona, komičara Ze Franka i mnogih drugih.

TED je vrlo ambiciozni cilj, no puno od TEDa možete dobiti i samo promatranjem TED Talks-a, a možete pripaziti i na najavu TEDx eventa koji će se desiti u Zagrebu, a ako se fakat zapalite za TED kao što se to meni desilo, onda možete učiniti nešto i za promociju TEDa tako da postanete TED prevoditelj (link vodi na facebook grupu gdje su hrvatski predvoditelji TED govora).

Evo nekoliko sjajnih govora koje vrijedi pogledati (čisto da dobijete grubi osjećaj što bi to TED u stvari mogao biti):

Sjajni govor koji u najboljoj teoriji zavjere govori o upotrebi sintagme “4 ujutro” u najrazličitijim mogućim kontekstima.

Derek Sivers govori o perspektivi i kontekstu, svega 3 minute i više nego vrijedno gledanja.

Genijalni govor Majore Carter o urbanom oporavku južnog Bronxa (TED govor kojeg sam ja preveo na hrvatski :) i koju ću imati prilike upoznati za nekoliko dana. Sjajna prezentacija o uspjehu i snazi malog broja zainteresiranih građana da promijene svoj okoliš. Must see za sve koji se bave javnim poslom.

I posljednje, govor koji me u biti navukao na TED:

p.s. probati ću blogirati s TEDa, no objektivno vjerojatno će većina toga završiti na facebooku i flickr-u (ako bude flickr budem stavio slide show i ovdje da vidite)

Categories
Priroda i društvo

Čistilište

Proteklih nekoliko tjedana je bilo vrlo živo, no nekako si mislim kako bitne stvari ostaju neizrečene. Ivo Sanader je tako svojim čudnovatim manevrom izazvao cijelu lavinu događanja koja se u biti tek počinje otplitati. ako malo bolje razmislite, malo je nejasno što je Ivo u stvari mislio učiniti s tom nesretnom press konferencijom? Kao prvo, moramo se dogovoriti oko stvarnih motiva njegovog odlaska i ambicije da vodi vladu poput maketara ili ne. Mislim da je očito da se Jadranka Kosor, ako je i ikada bila lutka na žici, vrlo brzo otkinula i već mjesecima svira svoju pjesmu. Ostatak ekipe iz vrhuške što Vlade što HDZa odlučio se za taktiku zbornog pjevanja, te je prva postava uz izuzetak Luke Bebića odlučila svoju sreću potražiti pod skutima Jadranke Kosor.

Kako bi se obračunala s pučistima, krenula je jedna klasična čistka koja ovoga puta (barem se tako čini) mora dovesti i do same glave Pančićeve hobotnice, a koja je sakrivena u liku i djelu gore spomenutog Sanadera. Zanimljivo je kako su brzo i bezbolno napravljene promjene u saborskoj strukturi kluba HDZa, a još je zanimljivije kako je Mladen Barišić zauzeo kritičnu poziciju u ovom trenutnom igrokazu koji objedinjuje direktore javnih poduzeća, čelnika carine ali i samog premijera. Proces naravno nije gotov i on se nastavlja, a nejasno je što će se sve otpetljati i koje ime će ispasti iz igre. Čini se (neovisno o motivima) kako Jadranka relativno ubrzanim tempom iz HDZa čisti ekipu koja je sa Sanaderom žarila i palila posljednjih desetak godina.

Jedino što ostaje nejasno je motiv Ive Sanadera na toj pressici te da li je to jedna kolosalna pogreška u procjeni odnosa snaga, ili bitka još traje.

Istovremeno, Jadranka Kosor je pohapsila ili smijenila praktički sva javna poduzeća te se čini kako se i ovim preostalima smiješi rapidni kraj mandata. time je uspjela osvojiti većinu hrvatskog puka, no makar je popularnost vlade na povijesno visokoj razini, treba jednako tako uzeti u obzir kako i dalje više od dvije trećine ljudi smatra kako zemlja ide u pogrešnom smjeru.

Tu je u stvari i bit cijelog problema, jer su predsjednički izbori i ovaj HDZov igrokaz zauzeli naslovnice na nekoliko mjeseci sve dotle dok se u pozadini apsolutno ništa suvislog promijenilo nije i kvazi ekonomski program vlade za izvlačenje iz recesije ne donosi ama baš nikakve rezultate. Naravno, politika kruha i igara može zaokupiti javnost na neko vrijeme, no prije ili kasnije magla će se spustiti, rulja stišati a vlada neće imati što za pokazati – dapače, čini se kako ćemo ostati (ili smo barem na dobrom putu) kao jedina ili jedna od rijetkih zemalja koja će potencijale ove krize dovesti do svog negativnog maksimuma.

Pažnju javnosti bi trebalo nekako usmjeriti na ekonomiju i ekonomske pokazatelje koji i dalje nisu ohrabrujući, a u što se možete i sami uvjeriti samo šetajući shopping centrima i brojeći novozatvorene dućane.

Samo letimični pogled na dnevni red Sabora daje jasno do znanja da nema nekih velikih zakona koji će imati osobito bitan ili kratkoročan uspjeh u borbi sa situacijom u kojoj smo se našli.

Iz svih gornjih razloga, ja i dalje smatram da se ništa bitno promijenilo nije, da i dalje kopamo po mulju tražeći dno, a da čistilište kroz koje prolazi HDZ više služi za njihove vlastite unutarnje interese i odnose moći nego za dobrobit društva u kojem živimo; jest da je zabavno promatrati, ali dodane vrijednosti za društvo u tim aktivnostima u biti nema.

Misao dana:
As soon as someone is identified as an unsung hero, he no longer is.