Slutnje o financijskom i ostalom Armagedonu koji bi nas trebao zadesiti točno na jesen (da li ste uočili konsenzus na tu temu) ispunjavaju naše medije već duže vremena i mislim da bi bilo porazmisliti malo o tome što su točno konsekvence i što bi se to točno moglo dogoditi do jeseni. Ja sam probao malo razmisliti i eto nekoliko scenarija i događaja, a vi slobodno dodajte svoje. Odmah da napomenem da ovo nije dizajnirano kao lupanje po vladi (iako je to neminovno) nego kao misaona vježba.
- Kompletno zaustavljanje investicija. Ok, to i nije nešto preteško za smisliti. Količina stranih investicija u ovoj godini je bitno manja nego u prošloj (a i pri tom treba dobro pogledati strukturu, jer investicije u proteklom razdoblju su uglavnom bile vezane za dokapitalizaciju stranih banaka, a ako se ne varam tvrtke u većinskom stranom vlasništvu koje zadržavaju dobit tu dobit također tretiraju kao strane investicije). Veliki broj tvrtki je svoje investicijske cikluse zamrzla, usporila ili jednostavno od njih odustala. Moje je samo pitanje, super je kriza, rezanje troškova i slično, no koliko dugo si tvrtke mogu dozvoliti ignoriranje i zaustavljanje investicijskih ciklusa? Nekako si mislim da su te investicije ionako bile razmjerno malene za veličinu čak i naše ekonomije i da nećemo skužti neku bitnu razliku.
- Pad investicija u građevinu. Tu su malo podaci kotradiktorni. Naime imamo tisuće stanova koji su neprodani. Imamo priču koja kaže da je građevina stala u mjestu, ali isto tako imamo i rast broja izdanih dozvola u odnosu na prvu polovicu prošle godine. Da li je to najava nekih novih građevinskih poduhvata ili su to zaostale dozvole čiji su zahtjevi predani još prošle godine nakon stupanja na snagu novog zakona i što se nikako ne mora pretvoriti i prave bagere na gradilištima. Vjerujem da je frka u građevinskom sektoru i da tu treba očekivati malo žešće lomove. Paradoksalno je da je građevinska industrija ujedno i jedna od rijetkih koja generira puno domaće dodane vrijednosti i tu će biti ružno.
- Povlačenje štednje iz banaka. Tijekom prošle godine unatoč svemu dosta su rasli depoziti. Djelomično zbog toga što su kamate na depozite rasle (jer su banke počele braniti svoje cash pozicije i bildati zalihe), a vjerojatno najvećim dijelom zbog migracije s burze u banke. U prvom kvartalu ove godine depoziti su pali nekih 2mlrd kuna i za koji dan slijedi novi bilten HNBa i novi podaci. Što će u njima pisati. Događa li se izvlačenje depozita iz naših banaka zbog straha od rasula bankovnog sustava? Što ako pukne, da li je to nova Argentina ili ništa od toga? Mislim da će depoziti padati i dalje ali teško da će to biti alarmantno. Kuda ti novci idu nitko ne zna, ali vjerojatno u madrace ili čarape (tako barem znate koje su novčanice vaše).
- Rasulo državnog budžeta. Država je posudila nedavno nekih 750mil eur, neki dan su lansirali još par sto milijuna kuna obveznica, tijekom otpuštanja deviznih rezervi banaka posaugali su još puste milijarde. Hoće li dovoljno novca uteći u proračun da država preživi do kraja godine (and beyond)? Možemo li bez MMFa? Nekako mi se čini da će to sve proći ok i da će proračun preživjeti jer postoji cijeli niz načina kako država može prolongirati ili ekskivirati plaćanja.
- Hoće li HDZ dočekati novu godinu na vlasti? Situacija je napeta, Sanader je otišao, u Jadranku nitko ne vjeruje, HSSovci su počeli titrati kao ameba prije diobe, obećanja su velika novaca je malo… Ovo je malo teže, mislim da svi skupa na vlasti imaju vitalni interes na toj vlasti i ostati po svaku cijenu. Mi nemamo pravu koaliciju nego klijentelističku skupinu. Ako se nađe načina da se pomire interesi (teško) i ako se izbjegne žešći pritisak javnosti na HDZ i njegove partnere (što se dosada redovito događalo; malo igrokaza, par napetih dana i onda sve po starom) onda će preživjeti. Izbori za predsjednika su blizu i vrijedi definirati startne pozicije. Rekao bih 60% šanse da će HDZ dočekati slijedeću godinu na vlasti.
Ukratko, s ekonomske strane gledano status-quo i silazna putanja koja je tome prethodila vrlo skoro će proslaviti godišnjicu. Mislim da ne možemo puno gorje od ovoga gdje jesmo i u osnovi u situaciji smo gdje je nastalo zatišje pred buru. Može se desiti da netko odluči upaliti šibicu pa će sve eksplodirati, a kakvi jesmo, možda će se desiti da čekanjem provjetrimo eksplozivne plinove i nastavimo kao da se ništa desilo nije (što smo do sada uspješno radili).
S jedne strane, mirno rješenje problema (dakle bez žestokih potresa u ekonomskom i političkom smislu) je dobrodošlo jer su gubici minimalni; no kriza je prilika za bitne strukturalne promjene koje su nam nužne i možda se sada polako ali sigurno kreirala situacija u kojoj ih je moguće provesti. Prednost krize, ako ona postoji, je i to da panika često dođe puno ranije od punih efekata same krize – i mi smo tu fazu prošli (sjetite se samo crobex indeksa prije godinu dana i danas).
Misao dana:
Try to relax and enjoy the crisis.
7 replies on “Što će se doista dogoditi na jesen?”
Drago mi je da si otimističan. No mislim da tvoj otimizam nema osnova. Iz jednostavnog razloga ti to gledaš sa svojeg stajališta. Dakle netko tko je uspio na žiro račune staviti neku ušteđevinu. No što sa ljudima kojima je voda do grla? A takvih je sve više! Ova šutnja i nedostatak građanskog bunta se treba shvatiti kao bujica koja se zaustavlja branom od pruća. Kad tad će doči i ta kap koja će preliti čašu. A onda?? Kada bujica krene. Tko će spasiti ljude?? Mislim da će biti isto kao sa plinom. Prije problema. Ma nema se brige.. Ima se rezervi. Kada je zagustilo ispostavilo se da nema ni kapi plina rezerve. Tako će biti i sa tim stvarima. Kada će država trebati intervenirati jer će biti krdo socijalnih slučajeva, mislim da će se ispostaviti da rezervi za to nema. A nakon toga zapjevat će se pjesma “Hajdeeee vrijeme je da se krene…”.
IMHO, šanse da do ikakvih prijevremenih izbora dođe prije nego trenutna saborska garnitura napuni 2 godine + 1 dan staža i osigura si budućnost su 0%. Bez obzira šta se događalo s državom, proračunom i Jadrankom.
Ima puno boljih originalnih naslovnica Economista nego ova fake. Npr:
http://www.economist.com/printedition/displayCover.cfm?url=/images/20090425/20090425issuecovUS400.jpg
ili
http://www.economist.com/printedition/displayCover.cfm?url=/images/20081004/20081004issuecovUS400.jpg
Ono što me osobno najviše brine ne tiče se države, mislim da si u pravu pokrpat će se proračun već nekako, odgoditi će se plaćanja…
Što najviše zabrinjava je situacija u realnom, privatnom sektoru. Ne spominjući imena tvrtki čujem samo dramatične vijesti: jedni smanjuju plaće, drugima predsjednik uprave otvoreno kaže da imaju prevelike troškove i ako se to ne popravi u 9 mjesecu će početi dijeliti otkaze, treći su već otpusitili nešto. Sve spomenute firme ne ovise direktno o državi, plaćanjima države ili potporama, na tržištu su i do sada su bile vrlo poželjni poslodavci ili poslovni partneri.
To govori da nam je gospodarstvo u vrlo teškom stanju i da se vjerojatno dio poduzeća neće izvući.
Bez ikakve znanstvene podloge i konkretnih podataka, imam hunch da razlog smanjenja depozita nije spremanje u čarape, već redovna potrošnja. Prihodi su se smanjili, a svi bi i dalje trošili kao nekad (i firme i pojedinci) i sad izvlače ušteđevinu…
Na jesen ništa strašno jer će ipak turizam malo popraviti stvar. Kraj godine to već da…dolazi do predsjedničkih i prijevremenih parlamentarnih izbora…ne znam da li o jednom trošku ili ne …događaj tjedna je svakako inicijativa iz Kastva i tu se i nazire scenarij političkog raspleta za neko nadolazeće vrijeme….dakle SDP s Milanovićem dolazi na vlast i Zoran je premijer. Kako ti vidiš svoju ulogu u tom procesu Mrače?
aktivna uloga :)
Evo da i ja pogledam u svoju kristalnu kuglu.
Fakti:
1. Hrvatska ne živi od rada već povećavanjem zaduživanja. Ako u vrijeme najpovoljnije svjetske konjukture za plasman svega i svačega (održavane takodjer umjetno, povećavanjem javnog duga i friziranjem rasta GDP-a putem financijskih mjehura od sapunice) nismo uspjeli pronaći svoje mjesto u međunarodnoj podjeli rada u sljedećih desetak godina je to praktično nemoguće.
2. ” Hr kriza” je otvorena u trenutku kada je inozemna pipa presušila i većim dijelom nema (još) veze s globalnom financijskom (i širom) krizom.
3. HR Vlada (kao i politokratska ekipa sveukupno) nema kapaciteta za proaktivno već samo za reaktivno djelovanje tako da se možemo svi skupa zamisliti kako jurimo na splavi u adrenalinskom raftingu i s pogledom u kormilara koji baši ne zna što treba uraditi.
4. Efekte globalne krize lokalno ćemo tek osjetiti. SAD ima tjedni budžetski deficit od 10 MLRD USD koji ni oni više ne mogu servisirati produkcijom državnih obveznica jer su odjednom diljem svijeta shvatili da su to stvarno gotovo bezvrijedni papiri kojima su dečki povukli značajan dio svjetske akumulacije kapitala.
5. Enormno tiskanje novca otvara pitanje stabilnosti valuta. Dolara, kojeg postaje gotovo nemoguće spasiti i EUR-a koji je pupčanom vrpcom vezan za dolar. Amero kao nova valuta je već spreman. Kina, Indija, Rusija, Brazil itd. službeno traže novu svjetsku valutu.
6. Izlaz se treži prije svega u izbjegavanju panike dobrim političkim PR-om te plasiranjem naoko dobrih vijesti. No, obzirom na golemo zaduženje gotovo je nemoguće izbjeći obezvređivanje “minulog rada” milijuna ljudi stvarnim inflatornim efektima na kumulacije kapitala u mirovinskim, investicijskim i sl. fondovima. (Dobar dio tog novca i tako praktično ne postoji je je spržen u državnim obveznicama ili u burzovnim “korekcijama”.
7.Mogući praktični scenariji jesu:
a) deflacija uz masovne bankrote, nezaposlenost i pobune
b) kontrolirana inflacija (kuhanje žabe oprezno i polako da ne primjeti) uz lažiranje korporacijskih financijskih izvješća.
c) hiperinflacija uz posljedice slčne scenariju a).
Taj proces morat će trajati najmanje 4 godine.
8. Obzirom da se u Hrvatskoj financije vode tako da se ministar nakon jutarnje kave ulogira i pogleda trenutno stanje na računu pa onda na temelju toga formira dnevnu financijsku politiku pretpostavljam da će i oni “skužiti” model i pokušati na isti način postupiti.
9. Dodatni problem u Hrvatskoj je u tome da ovdje postoji daleko manje suptilnosti prema privredi tako da će šanse za preživljavanje gospodarstva biti relativno skromne uz značajne posljedice. Prošle godine više od 50% ukupnog profita u Hrvatskoj ostvarili su financijski sektor i telekomunikacije koji se nalaze u stranim rukama. Ako izostavimo državne i paradržavne tvrtke u Hrvatskoj ne postoji više od 3.000 poslovnih subjekata s više od 10 zaposlenih i više od 10 milijuna kuna prometa. Dakle, firmi koje su sposobne za bilo kakav ozbiljniji tržišni utjecaj. Privreda koja može nositi razvoj de facto ne postoji.
10. Stvarnu bilancu našeg stanja vidjet ćemo tek za nekoliko godina kada se u pretpostavljenom stanju stabilizacije svjetske privrede svedu računi do kraja…. Postojeće cifre javnog duga u tom kontekstu su tek prolazno statističko stanje bez dinamičkih korekcija. Tada će možda ljudi u Hrvatskoj postati bolno svjesni gdje se nalazimo.
Sada se moja kristalna kugla zamaglila pa više ništa ne pokazuje…