Kad pacovi napuste brod

Kažu da će Đorđe Balašević imati koncert u Zagrebu (prvi nakon pet godina), pa mi nekako dobro dođe njegova pjesma sa stihom kojeg sam upotrijebio za gornji naslov.

Prvo da se riješimo pacova. Ne znam da li ste primjetili (vladajući definitivno jesu), kako se Ivica Mudrinić (to je onaj iz T-Com-a) postavio “vrlo kritično” prema vladi Ive Sanadera u intervjuu business.hr-u (šteta intervju nije dostupan), taj razgovor je ocijenjen kao jedan od najkritičnijih istupa nekog gospodarstvenika prema Vladi u posljednje vrijeme. Malo je nejasna poanta priče, naime neko se vrijeme govorilo kako će Mudrinić u vladu kako bi zamijenio rumenog Polančeca (koji polako gubi nit), pa je to Sanader, kako samo on to zna raditi, odlučno opovrgnuo tako nešto. Možda je Mudrinić sada malo uvrijeđen pa vraća udarac, možda se regrupira radi neke druge političke ambicije, a možda ipak samo napušta brod.

Drugi lik koji je otkrio da brod tone se zove Nadan Vidošević. On je čelnik volonter hrvatske gospodarske komore koja upošljava 600 zaposlenih koji se financiraju “doprinosima” gospodarstva putem obaveznog članstva. HGK je za one koji vole znati više institucija s najvećim brojem zaposlenih u odnosu na slične komore u Europi (primjerice njemačka komora ima svega 1/4 broja zaposlenih ove naše hrvatske, dok kolege slovenci jedva su uspjeli skupiti 70ak zaposlenih). Osim ove časne i volonterske funkcije, Vidošević se bavi i preuzimanjem Kraša (i to iznutra) kako se ne bi desilo da kroz sito i rešeto privatizacije procuri koja tvrtka a na koju netko nije stavio šapu pa makar to bio i Nadan, “lep kao greh” (ako ovo “lep” zamijenimo sa sladak onda imamo i neku ironiju, a moj je osobni stav da ovu riječicu “kao” možemo slobodno izostaviti kako bi izbjegli bilo kakvu neizvjesnost oko njegoe stvarne funkcije). OK, da ne duljim, i on je skužio da je kriza i dugoročnih pogleda kakav on inače je (sjetimo se samo njegovih nekretnina po Splitu) on pak ocjenjuje kako će nam trebati barem deset godina da iziđemo iz krize čime u stvari rasturamo i biblijske rekorde postavljene još prije 2.000 godina. Koja je Nadanova motivacija da se probudio? Pojma nemam, neki kažu da on sebe vidi kao predsjednika države (nekako sumnjam da bi to moglo proći, no u sadomazohističkoj državi poput naše i čudnije stvari su se događale). Bilo kako bilo, crno nam se piše bez Nadana, a vjerojatno smo još u većem svinjcu s njime pa je možda dobro da ga promoviramo na neku funkciju gdje ne može napraviti puno štete. Usput, što je HGK učinila da bi racionalizirala svoje poslovanje i pripremila se za krizu.

Zabavljaju me beskrajno i ove antirecesijske mjere, ili isprike za mjere. Prošle godine smo primjerice u času kada je nafta krenula rasti gore a inflacija se razbuktala osnovali povjerenstvo za praćenje cijena. Duboko sam uvjeren da je isključivo zbog tog intenzivnog zurenja u cijene cijena nafte pala, a inflacija se smanjila (što bi svijet bez nas). Prokušani i uspješni recept je naš Ivo bez leadership vizije ponovio i ove godine ustanovivši vijeće mudraca kojem je dao zadatak da iznjedri neke antirecesijske mjere – koje mu se u konačnici nisu dopale, pa je potom isti zadatak povjerio politički korektnijem Ekonomskom institutu koji je također predložio mjere, a koje je predsjedništvo HDZa jučer praktički jednoglasno odbilo. Nešto slično je napravio i SDP, gdje je baš poput Ive njegov nemesis Zoran odlučio predložiti svoje antirecesijske mjere (koje je opet odbio HDZ). A čujem u nedjelju i jučer kako je i Jakovčić odlučio u slijedeća dva tjedna  predložiti neke antirecesijske mjere – tko je njega što pitao?

U principu, vlada je velikodušno odlučila smanjiti vodni doprinos i turističke naknade što je minorna stavka koja neće nimalo pomoći povećanju konkurentnosti ove zemlje (osim što će možda iz vododoprinosnog ormara možda početi ispadati kakvi kosturi sakriveni pod bujicom državom garantiranih prihoda). Sve ostalo je po starome i pijanka se nastavlja. Nema, kaže Šuker, nikakve potrebe za zazivanjem MMFa niti za rebalansom proračuna jer, kaže on (a njemu je za vjerovati kada govori) nema te reforme koju bi MMF mogao zatražiti a koju mi sami ne bi ionako napravili, njihove prljave pare nam ne trebaju, a u ljeto ih tražiti neće biti kasno. Također, suludo je nakon jedva mjesec dana godine kada je prihod od PDVa pao svega 20% (što znači da im fali jedva milijarda kuna) inzistirati na rebalansu kada je to možda samo lokalni disturbance in the force i nema toga što porezna uprava ne bi mogla naplatiti u slijedećem razdoblju (milom ili silom).

Ono što meni smeta u toj priči je da makar, semantički gledano, možda Šuker i ne zna jesmo li u recesiji ili nismo, on očito ne zna strane jezike pa mu niti slike iz okolnih zemalja nisu dovoljno jasne, a on, s pravom si misli, što se to nas tiče, nemaju oni vani HDZ da napravi još jedan korak dalje s ruba provalije (s izuzetkom BIH koji imaju HDZ, no tamo su taj Rubikon prevalili odavno ili pak nikada do njega nisu niti stigli pa se situacija toliko ne kuži). Dakle, da se vratimo na pijanku, ako se rebalans panično napravi u travnju ili lipnju – a pogodite kada će se napraviti? Travanj je mjesec u kojem se predaju porezne prijave i računaju prihodi poreza na dobit za 2009-2010, travanj je i mjesec predizborne kampanje za lokalne izbore; moja je procjena da idila mora trajati barem do 1. lipnja iz jednostavnog razloga što ima toliko HDZovaca koje treba zbriuti na državnim jaslama da je to polako neizdrživo i za Ivu&Co.

Drugi problem koji mi smeta je to što će se potrošnja nastaviti po planu za tulum pa ćemo do lipnja (a pazite, ide onda rebalans proračuna, pa sabor, pa objava u NN), dakle do srpnja trošiti kao da se ništa ne događa, što će rezove samo učinit bolnima (osim ako netko ne odluči da se idila nastavlja).

Glede refinanciranja na vanjskom tržištu, to je ionako bila jedna od debilnijih mjera (uza svo dužno poštovanje prema ljudima s tom dijagnozom) koje je “idemo dalje” vlada donijela jer je zaduživanjem po doma isisala puno para s lokalnog tržišta, što je vrlo skupi način da grafikon sa udjelom javnog duga u inozemnom izgleda ljepše i pritom naštancala rezultate bankama (kao da su članovi vlade dioničari, što bi onda bio i sukob interesa). Ono što Vlada očito ne zna (ili im se nitko nije usudio reći) je da u Europi ove i slijedeće godine dospijeva na naplatu 2 trilijuna dolara razno raznih dugova (da, i oni vani su imali pijanku, no ne s toliko lošim alkoholom kao mi), da je vani kriza i da se gotovina čuva koliko je to god moguće i u tim silnim trilijunima neće uopće biti jednostavno (a sasvim sigurno ne i jeftino) pronaći izvora za koju hrvatsku milijardu eura.

Dapače, sada kada ovo gledam, sve si mislim kako je to biti pametni ekonomist u ministarstvu financija (znam da ih ima tamo koji sigurno kuže kuda plovi ovaj brod)? Kako oni dolaze Šukeru s izvještajima ili prognozama, kladim se da počinju sa “I ide mačka preko krova i onda…“. Imaju li ti ljudi dopunsko zdrastveno osiguranje? Postoji li u katančićevoj pedagog ili nešto slično kao što ima u školama? Ili barem apoteka dobro opskrbljena sredstvima za smirenje? Osjeti li se kolektivni pad IQa kada Šuker dođe na posao (ti na četvrtom katu u kancelariji i samo se odjednom naježiš i znaš da je Ivan stigao na posao)?

Misao dana:
Sasvim je ljudski da vlastite poteškoće gledate kao “najgore moguće”. Ali ova bolna ali neophodna korekcija će rezultirati u zdravijem, neopterećenom društvu s obnovljenim fokusom na produktivnost, inovacije, i bolje upravljanje. Kraj nije ovdje. Novi početak čeka. (Jack Welch)