Demontiranje Slobodana Ljubičića

Google pretraga za Slobodan Ljubičić donosi pregršt zanimljivih rezultata i sasvim je sigurno da će se njegov lik&djelo razvlačiti po novinama još nekoliko dana dok se prašina ne slegne.

No, odlazak Ljubičića je više onako metaforički jer jednostavno nije moguće maknuti osobu s takve pozicije u tako kratkom roku. Tu je pitanje raznih odluka koje su donesene u njegovom mandatu, pitanje poslovanja holdinga do jučerašnjeg dana (što će se rješavati još mjesecima), a da i ne spominjem kako mreža suradnika i odnosa koje je ovaj izgradio sasvim sigurno s jučerašnjim danom nije nestala. Donekle je ispravno zaključiti kako je Ljubičić danas u skoro pa boljoj poziciji nego prekjučer jer zadržava gotovo iste privilegije i pristup vlasti ali bez javne pozicije i odgovornosti (koja barem nominalno) s takvom pozicijom dolazi. Trebalo bi malo analizirati na koliko je različitih pozicija Ljubičić imenovan, u koliko se nadzornih odbora i odbora nalazi i koliko će trajati demontiranje Ljubičića i da li uopće postoji interes da se tako nešto dogodi?

NEUspjeh demontaže Ljubičića velikim dijelom ovisi i o novom predsjedniku uprave holdinga koji se može nametnuti na tu poziciju autoritetom ili pak može glumiti gljivu kao što je to Vlasta Pavić svojevremeno radila na gradonačelničkoj fotelji. A ako smo već načeli nju (koja je također član uprave holdinga), vrijedi spomenuti ili barem malo pomisliti i na druge vrijedne ljude koji tamo rade a koje ova afera uopće nije zahvatila (a možda je trebala).

Meni je osobito skliska osoba bila Nenad Ivanković koji (ako malo bolje promotrite dokumente koji su izronili oko Rađenovića) je bio nazočan na gotovo svakom ako ne i na svim sastancima koji su se ticali Zagrebačkih cesta, a koji je (što profesionalno a što možda iz osobnog interesa) bio branitelj gore spomenutog u svim dosada načetim (ali ne i dovršenim) aferama.

Iako je nesumnjivo dobro da je Ljubičić barem formalnu maknut s njegove pozicije (što znači da se nekakav pritisak ipak još uvijek može postići), razlozi su mi pomalo prozirni za tako nešto i Klauški je u pravu kada se pita zašto baš sada? Koja je stvarna pozadina Ljubičićeve ostavke i da li je doista moguće da je jedan anonimni i ničime potkrijepljeni i još pritom stari dokument o Rađenoviću mogao proizvesti veći “politički i medijski” pritisak od famoznog Krašograda?

Pitam se stoga, da li smo se pomakli s mrtve točke ili samo imamo percepciju kretanja? Da li je Slobodan samo Pedro kojeg smo predugo čekali da počne visjeti, i ako je Pedro već izvisio (zbog javnog interesa) da li je u pozadini zbrinut? Hoće li ovo “smaknuće” svima nama ostati u gorkom sjećanju?

Eh, i samo da zabilježimo još jednu pobjedu interneta u dnevnoj politici, pa makar ta pobjeda nastala i auto golom.

Misao dana:
People who are rather more than six feet tall and nearly as broad across the shoulders often have uneventful journeys. People jump out at them from behind rocks then say things like, “Oh. Sorry. I thought you were someone else.”