Nakon nekoliko mjeseci (ili tjedana?) imam svoje finalno mišljenje o Facebooku. Za razliku od Linkedina koji je profi mreža sa vrlo strogim pravilima i u osnovi igraničenim mogućnostima komunikacij, Facebook je mreža za najšire moguće narodne mase. Moram priznati da mi je legao daleko bolje od myspace-a, a doista nema gore koga nema (da ne kažem kako sam pronašao neke davno izgubljene prijatelje).
Anyway, najveći problem kojeg ja vidim sa Facebookom a vjerojatno i sa svim drugim socijalnim mrežama je to da je popis prijatelja javan (čime u stvari i pogoduju rapidnom širenju mreže). No, moji prijatelji su dio mene koji me definira kao osobu. Onaj tko zna tko su moji prijatelji zna u kojim se krugovima krećem, čime se bavim i što od mene može očekivati.
I sve je to još OK u nekom prijateljskom krugu, no kada se prebacite na Linkedin gdje profesija i posao dolazi do izražaja, potencijalne konsekvence zainteresiraonm promatraču mogu biti zastrašujuće.
Prije ili kasnije očekujem neku frku na tu temu.
Misao dana:
Position yourself as a center of influence – the one who knows the movers and shakers. People will respond to that, and you’ll soon become what you project.
2 replies on “Facebook (epilog)”
Aha. Zato MasterMind nema ime i prezime.
Nije to licemjerje (ah, toliko puta pretresana tema), to je jednostavno odluka temeljena na iskustvu.
Ono što sam ja za svoje prijatelje, nešto je sasvim drugo od onoga što sam za poslovne partenere. Tako treba i biti. Moji frendovi ne trebaju poslovnu ženu, organizatoricu, radoholičarku, picajzlu – ali poslovni partneri trebaju baš taj dio mene. Ne zanima ih što sam ja privatno, sve dok im to ne postane intrigantno. A postaje zato jer je igra često “gruba”, traže se takozvane slabe točke i tamo gdje ih nema, potencira se (za posao) nebitno ako donosi makar minimalnu korist.
Dobar je Facebook, dobar…