Ovaj tekst nije u moj nego je malo dotjerana korespondencija između mene i jednog kolege (čiji je identitet poznat samo meni i njemu :):
Ne znam jel vi dumate o tome svemu, a još manje kaj meni treba da se u sve to uplićem, ali vidim da je HDZ vratio lopticu s takvim spinom da je u zraku promijenila smjer za 90 stupnjeva. Kako je jebeno moguće da sad odjednom ispada da Sanaderu raste popularnost i da ankete pokazuju kak ekipa zapravo nije ziher je li on kriv, glup ili zaslužan za ovo kaj se dogodilo? Znao sam da će tak ispast. Napiso sam ti da se najviše bojim da sve ostane kak je. Kaj nama vrijedi kaj stranci rikavaju od smijeha kad mi sami niš ne kužimo. Oni tu samo dolaze na more, i to rijetko. Boli njih kita. Napiso sam da je najvažnije da nitko ni u što nije siguran, i onda se otvara mogućnost da sve ostane kako jest. Nitko još nije uspio pokazat blesavim ovcama da predsjednik fonda MORA znati za sve prodaje; da uprava MORA biti obaviještena od strane predsjednika fonda o svim aktivnostima u fondu, MAKAR jednom godišnje. Pošto je netko sve te izvještaje dužan i pročitati, a ne samo arhivirati, svi oni su u najmanju ruku nesposobni ili su postupali s grubom nepažnjom. Mrak, ja vjerujem da sad uzmem odvjetnika – a ne moram dugo ni tražit – da bi to na sudu s lakoćom dokazao. Kao dokazni materijal mi treba samo zakon o privatizaciji i statut fonda. Ajde ovako: čak i da je sve to istina, čak i da nisu imali nikakvu informaciju o sumnjivim prodajama, dakle čak i da nisu bili u prilici primjetiti da je neko zemljište prodano po triput manjoj cijeni od tržišne ili nešto slično, da nisu imali načina da znaju da su sve ponude bile korektne a natječaj je ipak poništen, to bi samo značilo da su još sredinom 90-ih ustrojili takav sistem koji dopušta da fond ima nekakvog predsjednika, upravu, nadzorni odbor, a da oni zapravo ničemu ne služe. I opet nije teško naći ljude koji su pri ustrojavanju sistema funkcioniranja fonda postupali s grubom nepažnjom i nestručnošću… samo gledano na taj način, ispada da je to čitav hrvatski sabor ili barem njegova većina.
Misao dana:
I find it rather easy to portray a businessman. Being bland, rather cruel and incompetent comes naturally to me.
6 replies on “Hrvatski fond za privatizaciju”
Ne da ih boli kita nego se smiju narodu ali sada uz potporu velikog predsjednika mesića .Još malo pa če stroj raditi mnogo bolje kako izgleda da je sander uspio svoju kašetu lopova popuniti do vrha pa sada oj HR.
Daj zamoli tvog frenda da razjasni malo kako je to u fondu funkcioniralo, i kako su potpredsjednici na kavi pokazivali ministrima kako će falsificirati natječaje, lažne cijene itd…
Ajde nek razjasni molim te, kad je već cijlo svoje mišljenje stvorio na osnovu informacija koje niti drž. odvjetništvo ne zna, ali on eto sve detalje zna..
Glupi su svi koji misle da u Fondu papiri nisi savršeno legalni i da sve bez akcije kakvu je napravio USKOK/DORH ništa nije sumljivo…
Ništa od tvojeg prijatelja – nije razjasnio što se točno događalo u
Fondu. Izgleda da on ipak svoje komentare na osnovu rekla-kazala iznosi….. Šteta.. Još jedan tipični pripadnik blogerske kaste – samo pljuje bez ikakve želje da se bavi istinom….
Eto moje gledište
– Gotovac je muljao na burzi s insider-trading informacijama. O tome nitko u Fondu ništa nije znao niti je to ustvari dio rada fonda. Dakle za njegov kriminal nitko od ministara nije mogao znati čak i da su dnevno nadzirali sve papire u fondu
– ostala dvojica su uzimala mito od potencijalih investitiora, ali što su točno za njih napravili u Fondu to se još ne zna. DORH će to istražiti. Možda nisu ništa, možda su jednostavno navlačili naivne, pričali kako će im osigurati ovo i ono a na kraju ništa od toga nisu napravili jer se natječaj nije raspisao ili slično… pa nisu stigli odraditi svoj dug… Obzirom na jednu ili dvije privatizcije u zadnjih dvije godine ovo je sasvim moguće. A što su u zadnjih 10+ godina uspjeli napraviti investitorima od kojih su primili mito, to će valjda istraga pokazati. Sigurno da neke ustupke jesu, meni se čini da će najviše toga biti izmuljano za vrijeme SDP-ove vlasti, a tu onda dolazimo do Linića i drugih koji su danas najglasniji… A još su prijetili da će sve tajkune strpati u zatvor, mogli su barem fond rasformirati kad su bili toliko moralni…
Samo da dopunim…najviše muljanja za vrijeme SDP-ove vlasti, ali i prije kada je najviše privatizacija napravljeno… Dakle ,daleko od današnje vlasti… Ma ćemo odgovornost tražiti negdje drugdje…
statistika i komparacija rada HPFa se može pročitati ovdje
Ako je nešto tipično za blogersku kastu, iako fakat ne znam kako ja spadam u nju, to je korištenje svake prilike za prepucavanje i personalizaciju rasprave čak i u jasnim situacijama. Dozvolite da se djelomično predstavim – radim za stranu vladu čije su firme u nekoliko navrata odlazile iz HFPa i drugih vladinih organizacija, na primjer bivše agencije za nadzor osiguravateljskih društava, jer su im sugerirali da čak i ako dobiju natječaj ili samostalno pokrenu, u datom slučaju, osiguravateljsko društvo, naići će na neke teškoće, to jest država im ne može garantirati da će biti registrirani, da će dobiti odgovarajuće dozvole za rad i tako dalje. S druge strane, ako kupe određene druge firme, koje već imaju potrebne dozvole… eto, baš tako. Bilo je najmanje tri slučaja kad su strana poduzeća ispunila sve kriterije natječaja i poslala najbolju ponudu, da bi taj natječaj kasnije bio poništen bez ikakvog objašnjenja, jer Fond zadržava i koristi to pravo. Mene fakat nije briga tko sjedi u upravi fonda, SDP, HDZ, Stranka nedojebanih blogera ili netko deseti, ali je prejadno odbijati vidjeti da uprava mora odgovarati za propuste institucije kojom upravlja. Isto tako, čak i da nije u tome stvar, ne vidim koja bi me sila zadržala na mjestu člana uprave kad bih vidio da su svi ili većina u instituciji za čiji rad odgovaram svinje, kradljivci i lažovi. Postoji objektivna odgovornost, za koju valja priznati da je prilično zahtjevna stvar jer podrazumijeva da direktor zna sve što se događa čak i u najvećoj firmi; međutim, direktori upravo zato i imaju velike plaće, a ne zato da bi vječno i baš uvijek, bez iznimke, prebacivali odgovornost na nekog drugog. Moj krajnji, očajnički argument je taj da je statistički nemoguće da je uvijek netko drugi kriv.