Kada kiši onda pljušti

Nisam gledao novine od danas ujutro, no pazite što je izašlo u slovenskim Financama:

Nekdanji predsednik vlade Anton Rop je zanikal, da bi Slovenska obveščevalno-varnostna agencija (Sova) pred volitvami leta 2004 prisluškovala predsedniku SDS in sedanjemu premieru Janezu Janši. Potrdil pa je, da so se prisluhi nanašali predvsem na incidente v Piranskem zalivu, za katere naj bi se dogovarjala Janša in predsednik hrvaške vlade Ivo Sanader.

Za Vas koji ne znate čitati slovenski, ono što ovdje piše je da su se Janez Janša i Ivo Sanader (aka. hrvatski premijer) dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu, a kada kažemo dogovarali ne da su se dogovarali kako će riješiti krizu, nego su se dogovarali KADA i KAKO će organizirati neki incident valjda za dnevno-političke potrebe. Moj needucirani pravnički stav je da rješenjem problema morske granice Slovenija može samo izgubiti jer su svi pravni alati na našoj strani, stoga i njihova taktika odugovlačenja. S druge strane, obzirom da Slovenci nemaju prevelikog interesa riješiti problem (postoji naravno načelni interes koji se iskazuje, no nijedna vlada ne želi da se problem riješi dok je ona na vlasti), a Hrvatska je tu nemoćna bilo što ubrzati – zašto se onda ne igrati malo mačke i miša. Malo mi preko crte, malo oni, malo se glisiramo policijskim gliserima, TV kamere su tamo i eto ti cjelovečernje zabave (a u pozadini, možda je protekla koja vijest o uspješnoj prodaji u HFPu)…

Ovo je katastrofa međunarodnih razmjera prve kategorije i ako se pokaže istinitom… (ako se pokaže istinitom onda treba ugrijati malo katrana, pribaviti perja i Sanadera okupati i uvaljati), no nemojte se previše veseliti.

U međuvremenu, cijela frka se složila oko HFPa, ovo je c&p maila koji mi je jedan prijatelj napisao:

Ja sam konsterniran (sjajna riječ) ovim sranjem u Fondu. Ne plaši me toliko to što se dogodilo, već mogućnost da sve ostane isto i nakon očiglednog kriminala za kojeg su ministri morali znati. Ukoliko to nije tako, vjerujem da u Zakonu o trgovačkim društvima postoji odredba koja povlači odgovornost uprave za ozbiljne propuste u radu, pa bi slično trebalo vrijediti i za državne institucije. Jer ako neko uzima gutu za posao kojeg ne radi, to je direktna šteta državi najmanje u iznosu njegove plaće, a u ovom slučaju i puno više od toga. Ako su znali… ima država u kojima se za to ide na vješala.

Budite pametni i lijepo, bez grča narodu objasnite zašto Polančec, Šuker, Kalmeta, Čobanković, Matijašević i Ivezić moraju odgovarati. Ovo je naš Watergate, sad pokažite da ste bolji. I SAD to stavi u strane medije i SAD postavi pitanje: s obzirom na ovo sranje, može li ijedan građanin RH čestitati sam sebi sa zadovoljnim osmjehom na licu (uključujući i Bajića) kad je jasno kao dan da nas više niti jedan pošten, kvalificiran i ozbiljan investitor neće nazvati u dogledno vrijeme.

 (1) O prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti do 10.000.000,00 kuna (deset milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu odlučuje Kolegij Fonda. Odluka Kolegija Fonda je pravovaljana ako je donesena jednoglasno. O prodanim dionicama Kolegij Fonda podnosi izvještaj Upravnom odboru Fonda na prvoj sjednici.

(2) Ako odluka o prodaji dionica ili udjela iz stavka 1. ovoga članka nije donesena, odluku donosi Upravni odbor Fonda.

(3) Odluka o prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti do 100.000.000,00 kuna (sto milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu donosi, na prijedlog predsjednika Fonda, Upravni odbor Fonda većinom glasova svih članova.

(4) Odluku o prodaji dionica ili udjela Fonda nazivne vrijednosti iznad 100.000.000,00 kuna (sto milijuna kuna) za pojedinu pravnu osobu, donosi Vlada, na prijedlog Ministarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje Upravnog odbora Fonda

Dakle, uočite što se događa i što se dogodilo, za početak ministar policije (to je onaj lik koji je poznat na youtubeu) i pravosuđa (to je ona ženska koja otvara gogo klubove) uopće nisu bili obaviješteni o akciji (toliko o povjerenju u institucije i prve ljude države). Potom, istraga misteriozno staje ispred prvog čovjeka HFPa koji je u subotu na kameri HTVa bio zabilježen vrlo ozbiljnom i namrgođenom facom, da bi već u nedjelju bio snimljen na sjednici GO HDZa s osmjehom od uha do uha (valjda je dobio jamstva). Slične facijalne ekspresije je imao i Ivo u subotu, s time što bih dodao da sam uočio i dozu iznenađenja. Nisam stručnjak za body language pa bih se s analizom ovdje i zaustavio.

Ono što je zanimljivo je da se čini kako se istraga ograničava na poslove koji su ispod ranga upravnog odbora (jutarnji), valjda kako se ne bi prelilo predaleko.

Eh i sada da kažem što ja mislim o Sanaderovoj izjavi “o jalu i zavisti oporbe” , a to je slijedeće: Mona Sahlin je poziciju u vladi izgubila zbog toga što je jednu tobleronu kupila državnom kreditnom karticom (novac je refundirala). Mene zanima što se mora dogoditi, koliko se novaca mora pokrasti, koliko se nekretnina, tvrtki, dionica mora uništiti, koliko poddobavljača se mora podmiriti, tj. kolika je šteta potrebna da bi se počelo govoriti o političkoj odgovornosti vlade? Zašto vlada ne prihvaća odgovornost za učinjeno tijekom njezina mandata? Zašto nema elementarne volje da se istraže načete afere i da se “oporba koja laže” (kako je Sanader jučer rekao za Jurčića) zaspe vjerodostojnim i lagano provjerljivim informacijama?

Ovo što se dogodilo u HFPu nije kriza vlade, ovo je kriza cijele države i dok možda neki od nas priželjkuju smjenu vlade u studenome, sasvim sigurno nitko ne želi izazvati krizu u državi.

A ako gornju premisu ozbiljno shvatite, onda se postavlja slijedeće pitanje; Tko to smješta Ivi Sanaderu?

Misao dana:
How many crimes are permitted simply because their authors could not endure being wrong.