Jedan od značajnih koncepata koji proizlazi iz beskonačne borbe za rafiniranjem procesa i izbacivanjem otpada zove se SMED. SMED je kratica za single minute exchange of die i nije originalni Toyotin koncept; u grubom prijevodu SMED bi značio “promjena alata unutar jedne minute”. U okolini u kojoj obavljate međusobno različite zadatke na istome stroju (ili radnom mjestu), promjena s proizvodnje jednog poizvoda na drugi uključuje promjenu setupa/postavki stroja i/ili zamjenu alata. U okolini s malim serijama (a u Toyoti se automobili proizvode u najmanjim mogućim serijama tj. u seriji od jednog komada) promjene alata su česte i vrijeme provedeno u tim promjenama po svojoj definiciji ne donose vrijednost kupcu. Stoga, potrebno je to neproduktivno vrijeme smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Priča kaže kako je Taiichiju jedan od prvih zadataka koje je postavio pred svoje nove djelatnike u Toyotinoj tvornici automobila da alat za oblikovanje branika za automobile smanje s dotadašnjih četiri sata na manje od jedne minute (pod jednom minutom se u stvari smatra rezultat koji će koristiti jednu znamenku). Naravno, svi su ga proglasili ludim jer je postavio očigledno nemoguć cilj.
SMED metodologija kaže kako treba promatrati proces (u ovome slučaju promjene alata) i razlikovati one aktivnosti koje su interne i moraju se odraditi dok stroj stoji, od eksternih koji se mogu napraviti dok stroj proizvodi – što više operacija mora od internih postati eksterne. U modernim SMED analizama koriste se najčešće video kamere koje bilježe sve korake koje zaposleni mora napraviti kako bi obavio novi setup stroja, ti se koraci potom evidentiraju i analiziraju te se nepotrebni koraci bacaju van, a potrebni koraci se optimiziraju kako bi se ukupno vrijeme retooling-a (promjene alata) smanjilo na najmanju moguću mjeru.
Proces promjene alata najčešće se sastoji od četiri faze i to; skidanje postojećeg alata, zamjena alata, podešavanje stroja i probni rad.
To bi značilo da se primjerice analizira put kojim djelatnik mora proći kako bi dohvatio neki alat, da se pokušaju identificirati radnje koje se mogu izvršiti tijekom uobičajene proizvodnje (primjerice, imate alat koji radi neke plastične odlijevke i morate se prebaciti s crvene na zelenu boju – dohvaćanje zelene sirovine se može napraviti tijekom proizvodnje crvenih odlijevaka). Ponekad je potrebno i napraviti neke pomoćne alate kako bi se smanjilo vrijeme manipulacije, ili drugačije organizirati radni prostor kako bi sve skupa bilo posloženo u logičnijem redosljedu koji prati redosljed setupiranja stroja.
Krajnji proizvod SMED analize je standard procedure worksheet ili ono što bi mi nazvali standardnim procedurama koje detaljno opisuju svaki potrebni korak, te uključuju check liste s popisom provjera koje je potrebno napraviti. Ako imate stroj s dva operatera i svakoga snimite dok radi promjenu s jednog na drugi setup – sasvim sigurno ćete uočiti kako u nedostatku standardnih procedura svaki od njih posao obavi na različit način – iako je očigledno da može postojati samo jedan optimalan način promjene alata. Cilj SMEDa je pronalaženje tog jednog, optimalnog načina.
Razmišljajući tako o SMEDu očigledno je kako sam koncept ne donosi nikakve revolucionarne zaključke, a čak nije toliko suprotan od uobičajenih radnih metoda koje koristimo (u kontrastu npr. s kanbanom ili andonom) – ali ako se sjetite mog prvog posta o Toyoti i poučnog teksta o pet majmuna shvatiti ćete kako sasvim sigurno u svakoj proceduri ima prostora za napredak, a prema nekim emailovima koje sam razmijenio na temu TPSa i SMEDa, hrvatska iskustva ukazuju na to da je vrijeme setupa gotovo pa uvijek moguće skratiti za 50% ili više.
A što se tiče one štance za blatobrane s početka priče, Taiichi Ohno kaže kako su nakon trideset i nešto godina, upotrebom SMED metodologije originalno vrijeme od četiri sata smanjili na manje od deset minuta što je nevjerojatni napredak i u svakome slučaju iz perspektive trenutka u kojem je za istu operaciju bilo potrebno četiri sata čini se čudom (ili ludošću – kako već hoćete).
Ako mislite da SMED nije moguće upotrijebiti u vašoj tvrtci, zamislite samo promjenu trake u pisaćem stroju ili tonera u laserskom pisaču; vjerovali ili ne, ta operacija ne donosi vrijednost i sastoji se od četiri koraka; vađenje starog, stavljanje novog tonera, podešavanje i provjera. Hm, možete li toner zamijeniti u roku manjem od minute?
Misao dana:
I knew I was on to something because when I went to to talk about it everyone said I was mad. So I thought, “Good, it means nobody else is doing it.”