Categories
Blog Internet Muzika Ostalo

life: the movie… (7:18, The Walkabouts, Ended Up A Stranger, 2001)

Jučer je bio jedan od onih dana za koji bi bilo mudrije da sam ostao kod kuće, pokrio se preko glave, ugasio telefone i ne provjeravao emailove.

U znaku krajnje depresije krenuo sam da odem u kinpo pogledati Walk the line, inače biografski film o Johnny Cashu koji je pod stare dane svirao žešće nego ikada i čija me muzika fascinira (film iz nekog razloga igra samo od 22:30 što je malo prekasno za nas uredske trudbenike). Iskreno, Casha sam uopće uočio relativno nedavno i to nakon što je napravio obradu od U2 One što je izišlo na jednom od CDa American recordings. A totalno sam pao nakon što sam poslušao obradu Hurt koju u originali sviraju nine inch nails. Nine inch nails su pak poznati po tome što su svojevremeno izbacili iz banda člana koji je bio “prekonvencionalan” a danas se taj (izbačeni) lik prodaje po svijetu pod imenom Marilyn Manson. Anyway, tu je početna strofa iz Hurt-a (sada zamislite kako to pjeva vrlo sporo, za klavirom, vrlo stari čovjek izbrazdana lica koji je prošao sve poroke ovoga svijeta):

I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that’s real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt

I will let you down
I will make you hurt

On the bright side, pronašao sam sjajan web site funwithmovies. Na stranici imate po jedan frame iz 30 filmova i morate pogoditi ime filma o kojem je riječ. Ja sam postigao score od 18 čime spadam u sam vrh prosjeka, kako ste vi prošli?

Igrao sam se zadnja dva dana nešto s RSSom pa me zanima tko prati blogove putem RSSa? RSS sam prvi puta probao prije nekoliko godina i tada se nije imalo što za pratiti RSSom, no danas skoro svaki site ima rss feed, a svi blogovi na blog.hr domeni također imaju svoj feed. Za one koji ne znaju RSS je kratica od Realy simple syndication a to bi mogli prevesti kao “doista jednostavna distribucija”. U svom RSS readeru odaberete blogove koje želite pratiti i on vas automatski obavijesti kada je neki od blogova osvježen. Na taj način možete pratiti velikom brzinom ogromnu količinu sadržaja umjesto da klikčete po bookmarcima od jednog do drugog bloga ili web sitea.

Tko koristi rss?

Odbrojavanje: još 6 š-e-s-t postova do…

Misao dana:
I put a new engine in my car, but forgot to take the old one out. Now my car goes 500 miles per hour. The harmonica sounds *amazing*.
Categories
Ostalo

comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Jučer sam nekim poslom završio u mercedesovoj/eurolineovoj zgradi u kovinskoj i u silasku dolje odlučio sam malo prošvrljati auto salonom budući da nikada nisam nogom kročio u auto salon njemačkog auto proizvođača.

Odmah sam bio uočen od nekolicine trgovaca koji su me pažljivo pratili pogledom (btw. znate li da auto kojeg si je Šeks nabavio nedavno košta 1.100.000,00 kuna u maloprodaji?). U času kada sam se očigledno koncentrirao na sportski Mercedes C200CDI sjatili su se na mene poput jata pčela na med (imam i neke druge metafore koje mi padaju na pamet ali ova će biti sasvim OK).

A nakon što sam im onako usput kroz izlog salona pokazao svoj skoro pa petogodišnji automobil kojem je po mojim riječima stiglo vrijeme zamjene za nešto veće i ozbiljnije, odlučili su da sam ozbiljni kupac te je sales proces krenuo punom snagom.

U roku od svega nekoliko minuta došli smo do finih detalja o automobilu poput one o tome da li želim naručiti peterokrake ili šesterokrake aluminijske naplatke – što me iskreno začudilo jer ja u svom svemiru naplatke (aka. felge) dijelim na čelične i aluminijske, dok su ovi razvili daleko precizniju i detaljniju podjelu. Pričali smo i o stražnjem vs. prednjem pogonu, pa sam tako naučio da u Mercedesu imaju vrlo malo hvale za Audi A6, a niti BMW ne smatraju ozbiljnim konkurentnom.
Nakon što su otkrili da neću izvaditi novce iz ruksaka (što je tamo očigledno nije sasvim neobično) ponudili su mi i iznimno dobro financiranje “s više nego odličnom kamatnom stopom od 5,5%“.

Ukratko, jedan dobro (ali ne pretjerano) opremljeni Mercedes C200CDI košta nekih 38.000EURa bez pregovora o cijeni, pa ako ste u nabavci…

Da sam imao vremena ostati sigurno bi pala i kakva probna vožnja, a da sam spomenuo koje ime s gornjih katova vjerojatno bi pala i neka vikend posudba koju vjerujem daju potencijalnim kupcima. Na njihovu žalost, nemam osobito mišljenje o njemačkim automobilima. Neki vozači voze primjerice Mercedesa zato što im je dopao taj auto prstom sudbine ili kako već, a neki voze Mercedesa jer im je to karakterna osobina.
Gledajući ankete koje provodi JD powers nije teško skužiti koje mjesto ti proizvođači doista imaju.
Moji interesi su puno manje u felgama a puno više u detaljima poput iPod priključka ili mp3 playera, a neke očito zanimaju felge i spušteno podvozje. Mene interesiraju tzv. running costs automobila, dok je nekima prepoznatljivost automobila ključna (što bi Freud rekao na sve to?).

U svakom slučaju, prodajnom procesu u Mercedesu dodjeljujem čistu peticu i preporučam posjete njihovim salonima u terapeutske svrhe budući da ćete se nakon posjeta definitivno osjećati bolje i važnije, a tko zna, možda vas i nagovore da kupite svog vlastitog mercedesa, 5,5% kamate se ne propušta tako lako.

Misao dana:
I play the harmonica. The only way I can play is if I get my car going really fast, and stick it out the window. I’ve been arrested three times for practicing.
Categories
Business eDržava Humor

all bound for mu mu land… (7:50, The KLF, Justified & Ancient, 1992)

Moja priča o ePDVu je skoro pa završena (zašto “skoro” o tome malo kasnije).

Saga o ePDVu počela je negdje tamo krajem siječnja kada je DrIvo najavio već dugo najavljivanu uslugu predaju PDV obrasca putem interneta (neka vrsta demo verzije kao web aplikacije je stajala na stranicama porezne uprave od 2002 godine). Krenuo sam downloadati softver no ubrzo sam shvatio kako je link u mogućnosti propustiti prema meni svega 2kb u sekundi tako da je to trajalo i trajalo te je transfer pucao (u međuvremenu je čini mi se link podebljan).

Instalirao sam softver i pokušao ga pokrenuti no bez pretjeranog uspjeha jer link s poreznom nije bilo moguće napraviti. Kako se rok za predaju bliži, prošloga sam se tjedna krenuo intenzivnije baviti problemom te kako nisam ništa uspio učiniti prošlog četvrtka sam poslao email na koji mi do ovoga časa nije odgovoreno. U ponedjeljak, krenuo sam potražiti i broj telefona no ispostavilo se da je broj telefona za tehničku podršku isti onaj na kojem dobijate informacije o povratu poreza ili poreza na promet nekretninama tako da kraj 900.000 ljudi koji žele predati prijavu nisam bio u mogućnosti dobiti bilo što osim busy signala.
S jedne strane mi godi da se ista pažnja posvećuje povratu poreza kao i tehničkoj podršci (vjerojatno svih petero) ePDV korisnika, no objektivno to znači da nam je porezna u istoj situaciji kao i zdravstvo: na papiru je obećano sve i svašta ali u praksi ništa nije moguće (barem ne u realnom vremenu).

Ponedjeljak krajem dana sam krenuo s gerila taktikom pa sam mrtav hladan nazvao ministarstvo financija i tražio odjel informatike koji me neposredno nakon toga uputio na odjel informatike porezne uprave (koji očigledno nije isti) gdje su se na glas čudili kako sam uopće došao do njih. Ukratko, kada sam uspio objasniti problem koji imam (da moja aplikacija ne uspijeva doći do njihovog servera) odgovo je glasio: “Pa naravno da nije, mi smo selili server salu zadnjih pet dana…”, nakon još malo razgovora došli smo do ključnog odgovora “Probajte sad”.
Nije pomoglo.

Otišao sam kući i probao istu stvar napraviti od kuće i ovaj puta sam uspio napraviti konekciju čime sam detektirao da je problem u stvari na mom lokalnom LANu. Jučer sam nazvao proizvođača softvera i nakon istrage tko u stvari je to napisao došao sam do odgovornih ljudi. Tijekom potrage, instalirao sam si i network analyzer i detektirao kako ePDV aplikacija pokuša preći preko proxy-a no ne pruža odgovarajuću authentikaciju te je proxy otpili u samom startu te stoga nema pristupa internetu.
Da li moram spomenuti kako ništa od toga nije spomenuto u uputstvu?
Aplikacija u ovome trenutku ne podržava proxy servere, i sada iako je proxy manje ili više stvar koju ćete sresti u srednjim ili većim tvrtkama, činjenica je i dalje da to nigdje nije napisano a po meni je i to ozbiljni dizajnerski problem jer je projektni zadatk nepotpun (da ne kažem kako je aplikacija napisana na 60MB microsoftovih biblioteka pa se valjda unutra nalazila neka koja rješava takve probleme).

I kao zadnja bomba, isključim ja autentikaciju na proxyu kako bih za potrebe eksperimenta propustio aplikaciju do porezne te dobijem grešku kako nisam autoriziran za transakciju. I kako sam već ionako bio na liniji s čovjekom iz tvrtke koja je isprogramirala aplikaciju i spomenem mu ovaj problem on mi kao iz topa odgovara “aaaa, da, to je normalno, vaš digitalni potpis ne radi…”.

WTF??

Fora je naime u tome da digitalni potpis kojeg izdaje FINA u svome certifikatu ne sadrži JMBG osobe koja je vlasnik certifikata (nego samo MB pravne osobe), a porezna zahtjeva i taj podatak. Problem se rješava na način (pazi; sada slijedi smiješni dio): da kada se pokušate po prvi puta logirati na aplikaciju netko to tamo s druge strane gleda i potom preko porezne uprave kontrolira da li ste ovlaštena osoba, nakon toga ručno upisuje JMBG (u roku od nekoliko dana) u bazu i tek onda možete početi raditi s certifikatom.

Dakle u doba integracija, intraneta i interneta mi imamo osobu koja sjedi u poreznoj i gleda transakcije i “plijevi” one s neispravnim certifikatima i ručno upisuje podatke.

Ako ste ikada čuli priču da u kompjutoru u stvari sjede mali ljudi koji pišu slova po ekranu, ovo je vjerojatno najbliže što ćete stići tom urbanom mitu.

Misao dana:
Pessimism is just an ugly word for pattern recognition.