Month: November 2006

Da li je netko jučer gledao zanimljivi dijalog koji se dogodio u Otvorenom?

Danas već i vrapci na grani znaju kako je vladajuća stranka u Sabor uputila prijedlog zakona o fiskalnoj decentralizaciji ili bolje rečeno o novoj preraspodjeli prihoda jedinice lokalne uprave. Jedinice lokalne uprave (općine, gradovi, županije) iz državnog proračuna dobijaju određene prihode. Do sada je to bio (većinom, detalje ne znam, a nažalost za ovu priču nisu niti bitni) prihod od poreza na dobit. Porez na dobit je porez kojeg plaća tvrtka na ostvarenu (pogodite) dobit. Problem poreza na dobit je u tome što se on plaća u sjedištu tvrtke, a kako je veliki dio tvrtki (primjerice trenutno jako popularna INA) koncentriran sa sjedištem u Zagrebu – ispada kako je Zagreb primao novac za dobit koja je ostvarena na cijelom području hrvatske.

Jedan drugi porez, onaj na dohodak je daleko primjereniji; jer se on uplaćuje prema mjestu stanovanja zaposlenika. Novi prijedlog, u pokušaju da stvori pravedniju raspodjelu kaže kako će centralna država zadržati porez na dobit, dok će porez na dohodak ići lokalnim jedinicama uprave. So far so good.

No, ako se to napravi na način koji je predloženo, grad Zagreb će u 2007 biti uskraćen za nekih 600-800 milijuna kuna prihoda (ovo je pitanje interpretacije) što je više od 10% ukupnih prihoda zagrebačkog proračuna. Isto tako, ispada da će ukupna masa novca podijeljenog po lokalnim jedinicama u svojoj sumi ostati približno jednaka (a ako se uračuna očekivani rast državnog proračuna za 2007, tada je ukupni iznos i manji). Poanta (ili sukus kako bi rekao Ivica Kirin) je u tome da se u navedenom prijedlogu vlade uopće ne radi o decentralizaciji fiskalnih prihoda nego o preraspodjeli tih prihoda na račun grada zagreba, ili, da budemo zločesti, možemo reći kako se radi o decentralizaciji prihoda grada Zagreba.
Obzirom da stanujem u Zagrebu, nije mi totalno svejedno iako ću se složiti s time da druge jedinice po hrvatskoj trebaju dobiti više novca. No ono što mi je upalo u uho u jučerašnjoj emisiji je Ante Žigman (by popular demand; Ante je državni tajnik u ministarstvu financija, a na tu poziciju je došao iz Raiffaisen banke) , koji je praktički podrugljivo sugerirao kako bi Zagreb trebao skinuti plaće svojim službenicima i kako bi se time stvorio prostor koji bi nadoknadio navedeni iznos. Odgovorna vlast (kada bi takvu imali), čak i ako bi istjerali ovakav prijedlog zakona predvidjela bi prijelazni period od nekoliko godina u kojima bi se takav prihod redistribuirao. A da ne kažem kako je ispalo (u redovima) kako lokalna uprava mora sagraditi infrastrukturu koja bi bila u stanju potrošiti taj novac – meni to zvuči kao poziv na dodatno gomilanje administracije.
Nadalje, nije OK da državni proračun raste gotovo 10% ili 8-9 milijardi kuna (a objektivno raste i više jer se smanjenje otplate s rashodne strane u principu treba ubrojati u rast proračuna) dok sredstva lokalnoj upravi ne prate takav rast. Također, zanimljiva stvar se dogodila sa samim izvorom prihoda lokalne uprave jer je odjednom u prvi plan iskočila činjenica kako prihodi od poreza na dohodak rastu daleko sporije od rasta dobiti, tako da će ovim potezom središnja država dobijati sve više, dok će lokalne jedinice praktički samo pratiti inflaciju. Također, potezi ove magnitude se trebaju izvoditi danas kako bi se počeli primjenjivati za godinu dana, a ne da u času kada je lokalna uprava već morala izglasati proračun ili je on morao biti u visokom stadiju dovršenosti shvatite kako je cijela matematika totalno kriva i imate više ili manje novaca na raspolaganju, a da i ne spominjem kako je prijedlog državnog proračuna upućen u sabor a da uključuje pretpostavku da je prijedlog zakona o “decentralizaciji” prihvaćen u neizmjenjenom obliku.
Ne treba ignorirati ni političku igru koja se događa, a koja je definitivno kreirana na način da se Zagrebu u kojem HDZ praktički ne postoji oduzimaju sredstva, dok se ostatku hrvatske taj novac dijeli naveliko (što će sasvim sigurno biti predstavljeno kao spektakularni doprinos HDZa napretku ukupne države).

Iako to nije totalno vjerojatno, činjenica je kako bi manjak od 800 milijuna kuna u gradskoj blagajni definitivno imalo utjecaj na standard života građana (dakle ne govorimo samo o potencijalno nižim plaćama gradskih službenika, nego i o smanjenim investicijama, manjoj potrošnji grada koja završava u privatnim tvrtkama…). To je jedna zanimljiva situacija, i poprilično radikalna promjena trenutne ravnoteže.

I nevezano, danas će čini mi se svi sindikati osim prosvjetara potpisati sporazum s vladom koji osigurava godišnji rast plaća od 5% do 2009. godine (dakle socijalni mir do tada). Prosvjetari koji imaju 20% manju plaću od državnog prosjeka nisu na to pristali (o fenomenu prosječne plaće sam pisao u tekstu Mit o prosječnoj plaći). Prosvjetari, držite se i ganjajte ovo do kraja jer je vaša pozicija krajnje iskorištavana i zloupotrebljavana (neke moje stavove o školstvu možete pročitati u tekstu Oda školskom sustavu).

Misao dana:
Never underestimate the power of stupid people in large groups.