Pitam se koliko bi me koštalo da imam vlastitu privatnu vojsku koju bih sastavio od plaćenika iz trećeg svijeta? Oni bi u stvari trebali biti 
statusni simbol, a manje neka borbena jedinica. Očigledno, morao bi zaposliti vojnike iz neke države u kojoj je godišnja plaća manja od dva dolara jer bi inače postalo jako skupo. I morali bi ostati u toj zemlji. U stvari, outsourcao bih cijeli projekt.
Jedina dužnost moje privatne vojske bi bila da marširaju u formaciji uokolo svoje vojarne nekoliko puta dnevno te da pjevaju pjesme o mojoj veličini. Cijela stvar bi me koštala vjerojatno manje od nekoliko tisućua godišnje, a za tu umjerenu sumu imao bih genijalan odgovor svaki puta kada bi me netko pitao “Ti i koja vojska?”. Imao bih njihove slike u novčaniku i samo bi zamahao slikom. Onda bih vjerojatno rekao nešto poput “Ovo je 101 pješačka divizija. Ovaj lik na kraju se zove Gbernak i zna plivat, on je moja amfibijska jedinica”.
Misao dana:
Always remember to pillage BEFORE you burn.
2 replies on “Moja privatna vojska”
for the record, ovo nije moj tekst, ovo je samo kreativni prijevod iznimno smiješne ideje koju je scott adams napravio na svojem blogu:
ja bih recimo, tiskala vlastite poštanske marke… vojsku ne bih držala, kompliciraniji su od pasa, mačaka i kanarinaca, a svejedno ih trebaš hraniti, šetati, čistiti, disciplinirati, maziti, tješiti kad je grmljavina…