Balanced scorecard

Danas sam završio u uredu kako bih nadoknadio barem dio zaostataka u mojem “20 ključeva” projektu, a konkretno krenuo sam raditi matematičke formule za indikatore koje ćemo koristiti u matrici koja je vrlo slična, ali ne sasvim identična Balanced Scorecard matrici.

(većinu vremena sam proveo sređujući blog, tako da nisam bio osobito produktivan businesswise, no rezultati su vidljivi :)

Smisao Balanced Scorecard-a je vrlo jednostavan. Naime ako imate tvrtku (ili bilo koji drugi sustav) i postavili ste svoje ciljeve koje želite postići u nekom periodu, tada morate imati indikatore koje možete promatrati kako vrijeme prolazi a pomoću kojih možete kontrolirati da li se ciljevi ispunjavaju. Ako ste vozač, tada je Balanced Scorecard upravljačka konzola u automobilu. Naime, na upravljačkoj konzoli se nalazi nekolicina različitih lampica i kazaljki koje pokazuju što se s automobilom događa. Teoretski gledano, vi možete odrediti samo jedan parametar u vožnji (primjerice brzinu vozila) ili možete odrediti ciljani prihod svoje tvrtke u nekom vremenskom periodu – no taj parametar ne mora značiti apsolutno ništa. Naime, možete vi tjerati automobil na 200km/h, no tada će potrošnja biti vrlo velika, može biti da će se motor pregrijati, a sasvim sigurno da takav tempo vozaču kreira veliki stres.

Zato je bitno pratiti nekoliko indikatora koji će zajedno dati balansirani pogled na stanje vašeg vozila. Dakle, ako želimo stići na neki cilj, pratiti ćemo i brzinu vozila, i temperaturu motora, potrošnju goriva kao i mnoge druge parametre. Slično je i kod upravljanja tvrtkom, dakle ne želimo gađati samo jedan cilj (primjerice gore spomenuti prihod), nego želimo gledati i nekolicinu drugih parametara koji će nam zajednički dati balansirani pogled (dakle Balanced Scorecard) na ukupno stanje tvrtke.

Primjerice, jedan od kriterija kojeg želimo pratiti je ukupni prihod tvrtke. Prihod tvrtke je suma svih računa koje ste izdali u godini dana. No gledajući samo prihod ne znači da poslujemo profitabilno, naime ako svojim trgovcima damo u zadatak da kreiraju maksimalni prihod, tada postoji mogućnost da će oni kupcima davati velike rabate kako bi ostvarili veliku prodaju/prihod, no istovremeno će patiti dobit tvrtke. Želimo pratiti i recimo troškove tvrtke (jer svi znamo da je jedna kuna ušteđena jednaka dvije zarađene), no ako se jako okomimo na troškove tvrtke (kako bi povećali dobit) tada može biti da počnemo grabiti u neke beneficije zaposlenika (smanjimo im radni prostor, ukinemo internet, povećamo im broj radnih sati), pa zaposleni počnu odlaziti po bolovanjima ili razmišljaju o promjeni radnog mjesta. I na kraju, zato što imate nezadovoljne zaposlenike, sve se to na kraju počinje odražavati na vaše kupce i unatoč niskoj cijeni kupci se osjećaju nesretnima i vrlo brzo niti dobra cijena ne pomaže.

Balanced Scorecard je dakle skup indikatora koji će pratiti nekolicinu parametara koji zajedno odražavaju stanje tvrtke. To su tipično parametri koji prate prodaju i profitabilnost (primjerice prihod i ostvarenu maržu), zadovoljstvo kupca (reklamacije, isporuke na vrijeme), troškove poslovanja ali i zadovoljstvo zaposlenika (fluktuacija zaposlenih, bolovanja). Važno je promatrati nekoliko indikatora jer rast samo jednoga može biti napravljen na uštrb ostalih parametara i misleći kako poslujemo jako dobro možemo srljati u velike nevolje.

Misao dana:
The aristocracy have always been entrepreneurs. ‘Aristocracy’ is a Greek word that means the rule of the best–those who are better qualified. Aristocrats had to defend the village against intruders when the Mongols were invading. In that sense, entrepreneurship is really the same thing. Business is about ruling and having responsibilities.